Jer, jučerašnje dobre usluge Predsjednika države, Delegacije EU I OEBSA nijesu terapija kojom se liječi kancer. Dakako, pristojan pacijent treba da bude zahvalan I na pokušaju da mu se pomogne, ali, da parafraziram naslov jednog starog filma – vaskrsenja zdravog žurnalizma neće biti bez smrti bolesnog.
Ono, samit novinara i političara u Ramadi nije ni mogao biti prelomnica, tačka na truljenje crnogorske medijske scene. Taj momenat desiće kad javnost otrijezni branšu, ne u bilo kakvom forumu. Nije, čak, trebalo ni da odredi terapiju ozdravljenja, jer je ta medicina odavno poznata. Ne nalazi se, doduše, u apotekama, nego u redakcijama, a na korici piše Kodeks. Uzima se jednom dnevno, na odmoran mozak, prije početka radnog dana.
Jučerašnji skup, ipak, jeste bio važan i koristan. I to kao dosad najbolniji sudar medijskog koncerna druge familije sa slikom o sebi u očima kolega, pred neprijatnim svjedocima. Ne bih rekao da je efekat tog sučeljavanja njihovo otrežnjenje, ali bi i određena doza nelagode značila da pođekoji damar profesionalnog morala nije sasvim zamro. Kao nikad, juče se pokazalo koliko sam bio u pravu kad sam ih, ima tome tri godine, nazvao talibanima I talibančićima. Klasična zatvorena skupina, ustrojena gotovo kao sekta, koja godinama živi u tripu ugroženosti i racionalizovanja vlastitog profesionalnog posrnuća, a manifestuje ga u nepodnošljivom moralisanju i nametanju sebe za uzor.
Naši su talibani najprije slagali sebe o vlastitoj misiji, a onda su bez griže savjesti počeli da lažima truju crnogorsku javnost. I juče je to bila demonstracija pseudologije fantastike, kako psiholozi zovu vjerovanje u sopstvene laži. Kombinovana sa amnezijom iliti zaboravom I sasvim bliske prošlosti.
Zaista, ko nije odavde teško bi pomislio da su baš novinari koji cvile pod duševnim patnjama što im ih Pobjeda nanosi, našu javnu komunikaciju opoganili godinama unazad! U njihovom sjećanju nema transkripta prisluškivanih razgovora, koji su Vesti objavile još prije gotovo deceniju, sve sa pikanterijama iz privatnog života prisluškivanih!? Ajde što ne pamte deceniju, ali, kako to, u tim mozgovima istreniranim da se sjećaju selektivno, nema sasvim nedavnog, ogavnog bavljenja trudnoćom jedne ovdašnje ljepotice. Njihov je zaborav pao I na sahrane koje su u kolumnama priređivali kolegama. Praksu davanja nadimaka iz životinjskog carstva nije uveo Marko Vešović, nego direktor Vesti. E, sad, što Marko to radi bolje – žalim slučaj. Ali, kad počneš prljavu tuču, ne budi bijeda koja plače po Briselu I Berlinu, tražeći spas!
A kakvi su tek bili šampioni u bacanju diskvalifikacija – ni Amfilohije s anatemama nije postizao takve rezultate! Nema ni mjesec, guru koncerna povezao me s Udbom, drugog kolegu s mafijom, a lovac na vanzemaljce je otkrio inkubatore neonacizma I u nekim emisijama Antene M. Sjetite se “Glasa Čepuraka”, plata od kokaina, sudije kobajagi voajera iz Vranjskih Njiva, profesora koji tobože krade mobilne po inostranstvu… I, nikako, ali nikako ne zaboravite kamilu u Splendidu!!!
Sjetite se objavljivanja falsifikovanih listinga! Koji su proglašeni za vrhunac istraživačkog novinarstva. I pokušajte da shvatite koliko je iščašen sistem vrijednosti u našoj branši I našem društvu, kad takvu arhibudalaštinu proguta golem dio javnosti.
Sjetite se neistinite priče u nastavcima o zlostavljanju djevojčica u Domu Bijela! I shvatite kakav je moralni sunovrat predusov da na takav način podignete tiraž!
A ono najgore – danas neću da pomenem, jer u neke rane nemam pravo da diram.
Vjerujem da niko nije glup da ovo shvati kao držanje strane Pobjedi za kršenje Kodeksa u intervjuu sa Miomirom Mugošom. Napominjem to tek da bih smanjio prostor za manipulaciju zlonamjernih. Konačno, Izvještaj MSS je to notirao.
Zbog ovog blic-podsjetnika sam kazao da su tragičnom stanju crnogorskog novinarstva snažno doprinijele neke važne evropske I podgoričke adrese, štiteći I pomažući, birajući za partnere najgore među nama!
Znam da time nijesam pomogao ni sebi ni Anteni M! Ali, ne mogu sebi dopustiti ponašanje, da sad parafraziram Sidrana, one vrste tranzicionog čovjeka koji najviše podsjeća na glodara, a jedini fetiš mu je grant ili donacija.
Darko Šuković
Radio veza 31. maj
Komentari (0)
Želite da podijelite Vaše mišljenje sa čitaocima? Napišite komentar i započnite diskusiju.
