Crkva Sv. Luke nalazi se na zaravnjenom platou brežuljka iznad krtoljskog sela Gošići. Teren u njenoj neposrednoj okolini evidentiran je kao značajan arheološki lokalitet iz ilirskog i rimskog perioda. Kao vrijedan primjer sakralne arhitekture proglašen je zaštićenim spomenikom kulture od 1976. godine.
Kako se može pročitati u literaturi sudeći po tragovima arhitekture i fragmenata keramike razasute po njegovim padinama, vjerovatno se radi o brežuljku na kome je ranije postojala ilirska gradina, koja je gradnjom crkve i ukopavanjem grobova oko nje, uništena.
Vrijeme gradnje crkve nije poznato. U pisanim izvorima na mjestu današnje crkve pominje se postojanje benediktinskog samostana oko sredine 14. vijeka. Izvjesno je da je na mjestu današnje crkve postojala starija građevina manjih dimenzija, sa zvonikom na preslicu i zidovima ukrašenim freskama, koja je 1776. godine prepravljena i proširena.
Današnja je rezultat obimnih prepravki prvobitne crkve. To je danas jednobrodna građevina sa polukružnom apsidom i visokim zvonikom kvadratne osnove u pročelju. Ima polukružnu apsidu na istoku i visok impresivan zvonik pred zapadnim ulazom, koji se završava osmostranom kupolom. Crkva je građena od pritesanog kamena, presvođena je poluobličastim svodom, a pod je popločan kamenim pločama.
U donjoj zoni južnog zida sačuvani su djelovi starijeg objekta koji se odlikuju nešto grubljim načinom zidanja. U istraživačkim radovima, obavljenim sredinom osamdesetih godina, bio je otkriven fragmentarno sačuvan živopis na južnom dijelu apside koji se, na osnovu stilskih karakteristika, može vezati za 16. ili 17. vijek.
Ikonostas u crkvi je novijeg datuma. Kako se može pročitati među pokretnim fondom pažnju zaslužuje jedan felon, vjerovatno iz prve polovine 19. vijeka, bogato ukrašen zlatovezom, dar Petra I Petrovića.
Iako je crkva sanirana poslije zemljotresa iz 1979. godine i bila zaštićeno kulturno dobro neimari SPC su uspjeli da je “ukrase” mnogobrojnim novim elementima, gdje se vide nestručno izvedeni sanacioni radovi, oslikavanje crkve i novi ikonostas.
Početkom ovog vijeka unutrašnjost je oslikana i postavljen je novi ikonostas. Na novi ikonostas prenesene su neke ikone sa starijeg ikonostasa. U nastavku zapadne fasade izgrađena je nova palionica za svijeće, koja je neadekvatno riješena u pogledu dispozicije, volumena, materijalizacije i oblikovanja. Nije potrebno više naglašavati da su svi ovi radovi vršeni bez odobrenja institucija zaduženih za brigu o kulturnim dobrima.
U novije vrijeme su promijenjena i vrata Crkve Sv. Luke, na kojima su se takođe pojavili elementi koji nisu bili prisutni kada je ova crkva proglašena zaštićenim kulturnim dobrom. Sada, po Zakonu o zaštiti kulturnih dobara svako unošenje novih elemenata trebalo bi da bude odobreno od nadležnih službi.
Sa ovim vratima to očigledno nije bio slučaj, prije će biti da SPC kao po običaju “obilježava” svojinu.
Mnogo je puta skrenuta pažnja da danas unošenje novih arhitektonskih i drugih elemenata devalvira tradicionalnu arhitekturu u Crnoj Gori. Po mišljenju mnogih, kao što vidimo na djelu, unose se s namjerom da potpuno promijene tu tradicionalnu graditeljsku arhitekturu i način života po kojoj je Crna Gora poznata.
Tekst je kreiran uz pomoć sredstava za pluralizam medija Ministarstva kulture i medija dodijeljenjih Portalu Analitika za teme po projektu za konkurs
