Nije nam se dalo da ovaj tekst bude objavljen u prošlom broju Kulta jer je neposredno prethodio izborima, te da ne bi narušili šutnju. Bez obzira što je bio pun opštih mjesta a ne konkretnih naklonjenosti, pristali smo na ,,suspenziju“... i pokajali. Šutnja je sustopice rušena tri dana kaꞌ objekti divlje gradnje. Frigidni nalazi međunarodnih i domaćih kontrolora nikakva efekta nijesu imali izvan nivoa opomene, pa su oni odigravali svoje ,,uzvišene“ uloge kao diletanti u amaterskom teatru. Stoga profesionalna učtivost nije nikakva preporuka za ovu posrnulu profesiju. Evo sad teksta.
Ovi izbori će biti demokratski ako odlučujuću ulogu ne bude imao novac već kandidati. A to je nemoguće! Već znate onu ovoštalu narodnu sentenciju koja je odavno priješla u stvarnost! Dok je meni u kesi novaca a u Crnoj Gori trgovaca...? Toliko je puta iskorištena i potvrđena, a još se potrošila nije no šipči dalje kroz život i politiku i ne nazire joj se pohabanost, no važi sad ka ikad!
Mnogi izbori u Crnoj Gori, u posljednje dvije i po decenije, su bili presudni i nazivani su odlučujućim, ali ovi bi zaista mogli da joj presude za zemana ovih generacija... ili ko zna do kada i do kojih potomaka?
Tamo đe je mržnja objektivna a ljubav deklarativna, tu sreće za napredak nema. Udara se i na tzv. suživot različitih, i vjera i naroda. Tim izrazom (suživot) odskora skovanim, nikad u Crnoj Gori niko nije izražavao život, jer su se podrazumijevale različitosti oduvijek. Prosto rečeno, to je bila prirodna pojava. Bez obzira što većina do sada nije pristajala na to, manjina ne odustaje od toga i očita je prilika da će se ta podmitljiva manjina ustoličiti ka većina. (Jedan izvanji diplomata mi je osnažio ovu sumnju diskretnom doznakom da tu neće igrati ulogu desetine miliona, nego stotine ako treba, a ni one neće biti ograničene). Pojava podmićivanja se već usidrila na određenim lokacijma da razduži Crnu Goru sa temeljnom tradicijom; ajmo zajedno a ne suživotno, jer suživot je trpno stanje. U tom smislu suživotni glas, za građansku Crnu Goru, manjinskih državljana, neće biti toliko bitan za kandidata koliko će biti važan za suživotne narode. Oni su i dalje manjina u namjenskom (za izbore) zapošljavanju, pa čak i poštovanju.
Ovo mogu biti izbori gladnih koje neki kandidati mame na obmane. Trgovina sitih vladalaca, a prezaduženih u ime države, koji mame glasače na državni kredit koji će gladni ,,korisnici“ i njihovi potomci vraćati kad budu još gladniji! Uostalom, neke formalne ankete koje mediji upražnjavaju danima, govore dovoljno o ovom narodu nenaviknutom na stabilan standard, red i poredak. U tim anketama najčešći odgovor je ,,pa navikavamo se“ ili ,,navikli smo se!“ Tamo đe se vlast mnogo zadužuje, oni koji je biraju mnogo duže će se razduživati. Nesporno je da su se neki kandidati opredjeljivali za pomirljivu kampanju u duhu koji je varljiv i prevarljiv! To izbori podrazumijevaju, kao dopuštenu kampanjašku prevrtljivost. Jedna od takvih poruka glasi: ,,Ovo je neka nova Crna Gora... Kome se ne sviđa neka ide za Srbiju!“ Svaki populizam je laža a ovaj je paralaža. Autoru ove pameti, inače četničkom vojvodi, se omakla i prava istina ko to crnogorsku kampanju izdašno izdaje? ,,Ja sam srpski političar u Crnoj Gori, Srbin po porijeklu!“
U tome je suština izdaje i predaje zemlje svog porijekla u tuđe ruke. On svakako treba da bude Srbin, ali crnogorski političar, u svakom slučaju. Međutim, sintagma ,,ja sam srpski političar“ nije slučajna već stvarna. Čemu onda ugonjenje u trošak onih kojima ,,se ne sviđa“ Crna Gora? Pa, Srbija je došla ovamo sa svom infrastrukturom, od kadrovskih rješenja do crkve (SPC) koja se vere na najviše crnogorske visove da odande nadzire uredbu kako stoji. Jedino još nije pao Lovćen pod njihove noge, dok su u podnožju parlament i Vlada već zaposjednuti. Sudovi i pravosuđe čekaju presudu na predsjedničkim izborima, a naročito na predstojećim parlamentarnim. Izvjesno je samo da je sve neizvjesno.
Nije sporno da se pojedincima zakonito oduzme krivo stečena imovina, ali je mnogo teže od današnjih ,,zakonodavaca“ oduzeti krivo stečenu Crnu Goru na (ne)pravdi Ustava, koju su neustavnim zaduživanjima doveli u stečajni status.
Citiraću davno izrečenu suludu rečenicu izrečenu na Kosovu Polju 1989. (Gazimestan) od strane još suludnijeg srpskog vožda Slobe M. crnogorskog porekla: ,,Drugovi, ni rat nije isključen!“ Ta patološka poruka ,,ugroženih“, svakom elementarno zdravom političaru ni u snu ne bi pala na pamet a Sloba je na javi sproveo u smrt stotine hiljada nedužnih. Na taj način je razdužio i vlastiti život u Hagu. Ovi ,,heroji“ što danas haraju po Crnoj Gori su njegovi potomci koji misle da od Haga više nema traga.
Kad Srbija prestane da prevodi Crnogorce u Srbe na ovim prostorima će prestati sukobi a moguće i uvijek mogući ratovi... Jer prevrtljivi i unajmljeni Crnogorci su car zla svakojega. U skladu sa svim što sam izrekao... Ovi izbori će bit demokratski? A u skladu sa onim što izrekao nijesam... Oće śutra!
P.S. ...Isfrazirali smo Crnu Goru parolama o slobodi, samo još da ne isparafraziramo Njegoša Spomenik je našega junaštva Crna Gora i njena robija. M.R.Š.
