Crnogorski košarkaš Miloš Latković rođen je 3. avgusta 1993. na Cetinju. Od malih nogu, kaže, sanjao je košarku. Iako tada buckast dječak, nikada nije odustajao od svog sna. Uz mnogo truda, odricanja i nepokolebljivu vjeru u sebe, izgradio je karijeru profesionalnog sportiste i dokazao da granice postoje samo u glavi.
Njegova košarkaška mapa priča priču o istrajnosti. Iz rodnog grada i domaćeg Lovćena, za koji sada ponovo nastupa, put ga je vodio kroz crnogorske klubove, ali je želja za dokazivanjem i izazovima često izlazila van tih okvira. Prvoligaška scena Švedske, BiH sa Slobodom iz Tuzle, Prizren i Baskimi, dva angažmana u Ukrajini – u Kyiv Basketu, gdje je igrao finale ukrajinske lige, i Kryvbasu, gdje ga je zatekao početak rata. Onda sezona u Austriji, u Kapfenbergu, i povratak kući. Svuda je ostavljao trag, ne samo kao igrač, već i kao neko ko nikada nije odustajao.
Reprezentativni dres nosio je s ponosom – od juniorskih dana, preko mladih selekcija i B tima na turnirima u Kini, do Univerzijade 2015. u Južnoj Koreji. Svaki nastup, kaže, bio je više od utakmice, bio je potvrda da su svi oni sati treninga, promašaji i uspjesi, bolna jutra i euforične večeri – vrijedjeli truda.
Kad nije na parketu, priroda je njegov teren. Vožnja bicikla, usponi na planine i uživanje u svježem vazduhu i čarima prirode. Njegova omiljena ruta vodi ga do vrhova Lovćena, gdje uživa u pogledu na Bokokotorski zaliv, uz, kako kaže, nezaobilazni ritual - domaću kobasicu pripremljenu pod vedrim nebom. Ta kombinacija sportskog duha, ljubavi prema izazovima i jednostavnih životnih radosti zaokružuje njegovu priču.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Igranje s društvom kroz naselje.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- To što sam oformio svoju porodicu.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Iako se bavim košarkom, mislim da moj košarkaški talenat nijesam maksimalno iskoristio.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Davanje 2, 3, 4. šanse istim ljudima.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Kad je neko human i iskren.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- “Uspravne glave gore-dolje”, a da me glumi Dragan Nikolić ili Metju Mekonahi.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Ja ću pokušat, pa eto...
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Junetina u sweet chili sosu.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Putovanje kroz vrijeme.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Na dan utakmice sa Željkom Obradovićem.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Sa ženom i djecom šetnja pored mora ili kroz park na Cetinje.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- “Voliš dok si mlad”, Perper.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- Predstava "Slučaj Virdžina".
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Kuba.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Autobus, imam mučninu od kad sam dijete bio.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Braći.
Čemu se uvijek obradujete?
- Zagrljaju žene i djece kad se vratim sa utakmice.
Da li za nečim žalite?
- Što nijesam pošao u Ameriku na koledž.
Bez čega ne možete?
- Bez porodice, bez njih uvijek pola mene fali.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Majci što sam povisio ton kad je naručivala svaka dva dana nešto s Temu-a.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Da se zaustave svi ratovi, putovanje oko svijeta sa familijom, da smo zdravo.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Izlazak iz zaraćene države.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Napravio bih neku listu želja i pokušao što više da ispunim sa iste. Takođe bih pred kraj podigao neki veliki kredit (da ga ne vratim) i poveo svoje najbliže prijatelje i porodicu 10 dana na neko egzotično mjesto.
Kako biste voljeli da umrete?
- U toku ljubavnog čina, srce da preskoči...
Koji bi bio Vaš epitaf?
- "Imao se rašta i roditi".
