Ajmo precizno: nije pjevala cijela sala i nije to bio, kako su javili neki srpski mediji, „organizovan doček srpske ženske reprezentacije“. I nijesu zlo činjeli Cetinjani – bilo je u sali njih tridesetak besprizornih, „ultrasi“ iz jednog drugog crnogorskog grada.
Ali, nije bitno koliko ih je bilo i odakle su; problem je što su činili besprizorne stvari u prijestonici Crne Gore. Njihovi šovinistički urlici mogli su se lako razaberu od huka normalnih navijača, čak i u tonu direktnog prenosa na Javnom servisu RTCG: „Ubij, zakolji – da Srbin ne potoji“; „Srbe na vrbe...“
Ne mogu se – i ne smiju – prećutati šovinistički, besprizorni i primitivni povici grupe huligana na utakmici ženskih košarkaških reprezentacija Crne Gore i Srbije. Niti se njihovo orgijanje može opravdavati divljanjem grupice huligana srpske reprezentacije koji su crnogorsku himnu ispratili povicima „ustaše, ustaše“. Nema opravdanja za šovinizam, ti povici nijesu eho normalne Crne Gore, niti prizor šačice huligana smije biti slika Cetinja, grada koji je svoje ime stotinama godina unazad gradio u vječitoj borbi za slobodu i poštovanju drugih vjera i kultura, gradu koji je znao da ugosti i štiti čak i neprijateljske vojnike.
Ljudi koji su u srijedu veče skandirali „Ubi, zakolji da Srbin ne postoji“ pljunuli su na tu slobodarsku istoriju grada Cetinja ali i pokušali da okaljaju sliku savremene Crne Gore. Ideja nezavisna Crna Gora nije nastala na mržnji prema drugima i drugačijima, za današnju Crnu Goru - čije su državne granice prvi put ovjerene izbornim mastilom, a ne krvlju - glasali su građani različitih nacija, vjera, kultura. Slobodna Crna Gora podrazumijeva slobodu nacionalnog, vjerskog i seksualnog izjašnjavanja, to je, u stvari, uslov njenog opstanka kao normalne države. Zato je potrebno odstraniti zlo dok je u klijanju i zato je važno da, nakon izliva nacionalističke mržnje, reaguje ona većinska, antifašistička i slobodna Crna Gora. Nema poželjnog nacionalizma, dolazio sa ove ili one strane.
Stoga je dobro što se oglasio Košarkaški savez Crne Gore; dobro je što su reagovali upravo ljudi koji su godinama unazad – baš u Beogradu - trpjeli uvrede i pljuvanje sa beogradskih tribina. Zato je važno što se, osim KSCG, čuo glas crnogorskih političkih partija koje su osudile šovinizam. To jeste princip normalnosti: tek ako se boriš protiv zla u vlastitom dvorištu, možeš podići pogled i na druge. Ovdje uvijek moramo imati na umu onaj savjet Marka Miljanova, braniti druge od sebe i biti spreman na osudu huligana; samo tako Crna Gora može biti čojska i sojska.
Draško ĐURANOVIĆ
