Producentkinja i buduća rediteljka, Anja Kečalović, rođena je u Podgorici, 1994. godine. Živjela je u Trstu, od 2013. do 2018. godine, gdje je završila osnovne i magistarske studije Međunarodnih odnosa na tamošnjem univerzitetu. U tom periodu radila je na nacionalnom projektu Italije, “Un giovane per amico: accompagnare le famiglie e le persone fragili”.
U sferu umjetnosti bila je uključena odmalena, kada je recitovala, glumila i bila voditeljka na RTVCG. Tokom srednjoškolskih dana, nastavlja da se bavi glumom i 2010. godine u Kulturno-informativnom centru “Budo Tomović”, javnosti se predstavila prvom predstavom u okviru DODEST grupe, koju su vodili Sejfo Seferović i Džoni Hodžić.
Tokom studentske razmjene, boravila je u Americi, u periodu od 2011. do 2012. godine gdje je nastavila da se bavi glumom, u okviru predmeta Pozorišna gluma.
2019. godine upisuje Fakultet dramskih umjetnosti na Cetinju, odsjek Film i mediji, u okviru kojeg je nedavno snimila svoj filmski prvjenac, pod nazivom “Glas u tišini”. Na trećoj godini studija, kako otkriva našim čitaocima, njen izbor će biti - režija.
Trenutno radi kao producentkinja Green Montenegro International Film festivala i kao PR u Upravi za sport i mlade. Bila je producentkinja na studentskom filmu “Sve biće u redu”, Magdalene Tošić, a radila je i na drugim studentskim filmovima,
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Spontana i konstantna radoznalost, oko svega. Potreba za izučavanjem, upijanjem novih stvari. Imam je i sada, ali je ranije dolazila, nekako prirodnije. Kada smo bili djeca nije bilo tolike osviješćenosti oko edukativnog sistema, koji nameće radoznalost kao preduslov za napredovanje u konkurentom sistemu “vrijednosti”, u kojem živimo danas. Čitali smo jer smo voljeli da čitamo, crtali smo jer smo voljeli da crtamo, ne da bismo bili najbolji u tome. Manjak kompetitivnosti i veća sloboda uma i srca… E, da i oni čokoladni novčići. Prodaju li se oni više?
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Nezavisnost. Priliku da sama, svojim trudom i radom ostvarim ono što postavim kao cilj.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Ne volim da dajem preveliki značaj pojmu - talenat. Mislim da mu se previše pripisuje, čime umanjujemo mukotrpan trud i rad koji stoje iza svakog kreativca koji se ostvari na način na koji je želio. Volim da vjerujem da ta iskra ideja vrvi u svima nama, samo je neko njeguje, neko ne… Voljela bih da u budućnosti pronađem više vremena za fotografiju, jer zaista uživam u tome. Interesuje me i svijet analognih fotoaparata, kako zbog samog procesa iščekivanja i izrade slika, tako i zbog estetike konačnog rezultata.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Ovo nije nužno najgora osobina, ali je svakako nešto što me najviše sprečava u svakodnevnom funkcionisanju, a to je socijalna anksioznost koja je vremenom uznapredovala. Značajno je da normalizujemo razgovor o anksioznosti, kao prirodnoj pojavi u današnjem vremenu.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Cijenim ljude koji znaju šta žele i rade vrijedno na tome. Smatram da ne postoji ništa privlačnije od osobe koja imaju strast/ljubav prema nečemu, a koja ne sjedi i ne čeka da stvari “padnu sa neba”, već marljivo gradi svoj put.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- Možda zbog svega onoga za šta se zalažem i u šta vjerujem, bi se zvala - “A Girl’s Girl”, a voljela bih da me glumi mlada Drew Barrymore u svojoj grunge fazi. Bila je brutalno kul.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Kucala bih 2, 4, 6, 8, pa ako i ona/on odradi isto, znam da je igrala/o Misiju za Izija, to je dovoljno za početak.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Sushi, jer je “either your thing or not”.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Moć teleportacije. U posljednje vrijeme mi konstantno fali vremena, tako da bi mi zaista pomoglo ako neko može da organizuje da dobijem tu moć i uštedim na vremenu.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Zauvijek, Emili Dikinson. Ko ne bi volio da piše onakvu poeziju?
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Da ste me to pitali prije par mjeseci, vjerovatno bih vam dala neki “interesantniji” odgovor. Rekla bih da ponovo bindž-ridujem neku horor mangu, koju “pozajmim” od sestre, kad ne vidi ili pravim novu playlistu, sa nekim bendovima za koje nijesam čula, ali sam ih dobila kao preporuku, pa da ispoštujem. Međutim sad, nažalost, moram da budem basic i da kažem da radim i nedjeljom poslijepodne.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- Nemam pjesmu koja mi je uvijek u vrhu, zato što ono što slušam varira od raspoloženja. Ono što mi je u ovom periodu na repeat, jesu Ana & The Changes, pjesma Ice Cream, ozbiljno dobar zvuk alternativnog beogradskog benda, uz njih su tu i PocketPalma, pjesma Zauvijek ili Ono što nam inače nedostaje, bend iz Hrvatske je u pitanju, interesantna ekipa, nađu se tu i stariji bendovi, poput Eve Braun, Zostera, KKN, Šajzera itd. Duga je lista…
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- Knjiga - trenutno čitam knjigu koju sam dobila od kolege -Živko Nikolić, Scenario za film “Zubato sunce”, te bih nju izdvojila; Predstava - moram da pohvalim kolege sa Fakulteta dramskih umjetnosti na Cetinju, koji su sada na masteru, na odsjeku Gluma, koji su briljirali u predstavi “Kapital”, pod rediteljskom vizijom Andraša Urbana, tako da ću ovog puta izdvojiti navedenu predstavu; Film - Imam nekoliko filmova koje bih izdvojila, a koji su svaki u svojoj kategoriji ostavili utisak na mene - kada je u pitanju tematika i žanr filma najsličnija onome što mene “vuče” da stvaram, onda su to ostvarenja Celine Sciamma, “Portrait of a Lady on Fire” i Xaviera Dolana, “Matthias and Maxime”; kada je u pitanju radnja i cjelokupan vizuelni identitet filma, onda je to film Wim Wendersa, “Nebo nad Berlinom”;
A, poseban osvrt i pohvale zaslužuju filmovi klase 2019/2020 Fakulteta dramskih umjetnosti na Cetinju: “Sunce majkino”, rediteljke Kaće Žarić, “Sve biće u redu”, rediteljke Magdalene Tošić, “Štetočine”, reditelja Ilije Zekovića, “Pismo ili Glava”, reditelja Dušana Vojinovića, “Dvije čistačice i domar”, reditelja Ernesta Kolarića i “Točkovi”, reditelja Stefana Radovića;
Manga - morala sam je dodati kao potkategoriju, jer sam u posljednje vrijeme opsjednuta njome. Ovim putem bih preporučila “Uzumaki”, autora Junji Ita, svim ljubiteljima horror-mangi.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Ne bih trenutno voljela nigdje da otputujem. Bila sam od tinejdžerskog doba do 24. godine, van svoje zemlje, tako da sam je se uželjela, ali svakako kada odlučim da otputujem negdje, voljela bih da to bude Japan, jer sam u posljednje vrijeme fascinirana njihovom kulturom.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Ne radi se o prevoznom sredstvu, već o mjestu. Ne volim aerodrome. Mučna neka mjesta.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Nikome ne ispričam baš sve. Volim svoju privatnost.
Čemu se uvijek obradujete?
- Sitnicama, pogotovo ako su hand-made stvarčice.
Da li za nečim žalite?
- Ne žalim ni za čim. Smatram da se vrijeme može mnogo bolje iskoristiti, nego žaleći za nečim.
Bez čega ne možete?
- Bez svega mogu. Bez nekih ljudi, ne.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Ne sjećam se, stalno se nešto izvinjavam, oko sitnica. To je valjda ok.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Još vremena sa dragim ljudima; Neki kul, estetski prijatan film da napravim; I, neograničene količine vanila sladoleda.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Vjerovala u sebe, kad su neke stvari djelovale nemoguće. Super stvar, kažem vam.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Čekala da uđem u “Club 27” sa Džimi Hendriksom, Ejmi, Dženis Džoplin, Kurtom, Džim Morisonom i ostalom družinom.
Kako biste voljeli da umrete?
- Nijesam sigurna koliko je odgovor najprikladniji za portal, a i mama će mi ovo čitati, pa da je ne stresiram.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- Ne znam koji bi bio epitaf, svakako ga neću vidjeti, al’ bi bilo interesantno da se baca nešto poput bidermajera na sahrani - ko uhvati, sljedeći!
Priredila: A. POPOVIĆ
