Sve je prepoznatljivo crno.
“Njihovi su konji crni, potkovica crn je metal”, pisao je davno nesrećni Lorka, za frankističku “gvardiju sivil”. Fašisti ne mijenjaju stil. Crno na crno, u crnom okviru.
I dok u (polu)mraku viču nešto o (tobožnjoj) vječnoj družbi Srba i Rusa, nema crnogorske policije da, po pravilu službe i po zakonu, rašćera (u prevodu: rastjera, rastera) tu intelektualnu gomilu i da omogući održavanje koncerta međunarodno poznate ukrajinske grupe “Ljapis”.
Zločinačka agresija Rusije na Ukrajinu traje – još desetak dana i toj će tragediji biti godina – i cijeli se civilizovani i slobodoljubivi svijet trudi da pomogne i iskaže solidarnost sa junačkom borbom Ukrajinaca za slobodu.
Za Crnu Goru je posebno važno da velika Ukrajina izdrži, da se odbrani od agresije i da pobijedi Putinove horde, plaćenike i zločince.
Ako pobijedi velika Ukrajina – i “maloj Ukrajini” – našoj Crnoj Gori će biti lakše da se odupre nacionalističkoj najezdi i da se odbrani od destruktivne politike prema našoj državi i njenoj nezavisnosti.
Uprava policije Crne Gore i njen priučeni ministar, ekspert iz oblasti servisno-uslužnih nauka i umjetnosti, selektivno pristupa svojim obavezama i pomenutim teškim problemima i udarima na demokratske i građanske vrijednosti i principe. Tako je, prije nekoliko dana, Policija “nepozvana” čuvala nenajavljeni (?!) skup pod zlokobnim znakom “Z”, na podgoričkim skalinama.
Ta odvratno-tužna ikonografija i ritualno zapomaganje, kojeg se sjećamo iz “veličanstvenih” litija, duboko vrijeđaju crnogorsku tradiciju i opasno ugrožavaju crnogorsku budućnost.
Nije problem broj prisutnih “nedavača Kosova”, kako tu organizovanu i naručenu bulumentu zovu naši prijatelji iz Srbije – njih može biti manje ili više, zavisno od i interesa i potreba naručioca takvih mučnih igrokaza i ritualnog lelekanja. Problem je što sve to prolazi bez reakcije vlasti i partija koje čine tu najtanju od svih većina u Skupštini Crne Gore.
Ni riječi od njih. Ni slova. Ni da z …ucnu! Stoprocentno su usaglasili svoju politiku sa EU, ponavljaju u nedogled! Mašala!
Tako da, kada se malo bolje razmisli, kuvanje crnogorske žabe ulazi u kritičnu fazu. Oguglali smo na nebrojene sramotne, zastrašujuće, uvredljive i degradirajuće fenomene i procese. Svakog dana, svake sedmice – mjesecima iza nas – po istome tragu, a sve gore od goreg.
Svaki dan koji prođe bez reakcije i otpora odlazi u nepovrat, nenadoknadivo. Taj tužni proces inercije i nemoći preplavio je sve sfere crnogorske politike i društvenog života.
Nikakvo čudo, reći će neki. Kada su teške zloupotrebe i (vele)izdaja – koji su bili sadržina i suština dešavanja na Cetinju i Belvederu – prošli bez parlamentarne istrage i bez bilo kakve odgovornosti državnih funkcionera i policijskih službenika, onda su zlokobno Z na Morači i grupno crno Z “na pjenu od mora” – logični i neizbježni rezultat. To je jednosmjerna ulica, kojoj se kraj gubi u opštem crnilu.
Nemamo se što više čuditi i ljutiti. Ne zavisi više to od njih, odavno.
Zavisi samo od nas. I nema izgovora. Odavno
