Stara prčanjska župna crkva nalazi se na padini brda Vrmac, na lokalitetu na kome se nekada nalazio Stari Prčanj, prije nego što se od kraja 17. vijeka preselio uz morsku obalu. Prvi put se pominje 1399. godine kao Santa Maria de Parzana. Više puta je preuređivana i dograđivana. Oko 1740. izgrađena je osmougaona kapela sa kupolom, koja sa crkvom i visokim zvonikom čini skladnu cjelinu.
Kao vrijedan spomenik sakralne arhitekture zaštićeno je kulturno dobro ali kao što ćemo vidjeti to joj ne pomaže. Danas je zaboravljena i ostavljena zlonamjernicima i zubu vremena da je rastaču. Uzalud su izgleda bili brojni apeli da se ovo vrijedno kulturno dobro obnovi i da nastavi da svjedoči o dometima ljudi ovih krajeva kroz vjekove.
Sama crkva je bila jednobrodna sa kvadratnom apsidom. Zidana je kamenim kvaderima u horizontalnim redovima. Ograđena je odbrambenim zidom sa puškarnicama.
Crkva je dugo bila poznata kao hodočasničko mjesto u vrijeme kad se u njoj čuvala ikona Bogorodica Prčanjska, kojoj tradicija pridaje čudotvornu moć. Danas se ta ikona, italo-vizantijskog porijekla, nalazi u novoj Bogorodičinoj crkvi. U novu crkvu je prenesen i sav ostali mobilijar iz stare župne crkve. Crkva danas nije u kultu.
Kako se može pročitati, pošto nisu vršena neophodna arheološka istraživanja nije poznato kada je sagrađena prvobitna Crkva Rođenja Blažene Djevice Marije, ali se zna da se u pisanim izvorima prvi put pominje 1399. godine kao Santa Maria de Parzana.
Crkva je rekonstruisana i proširena 1672. godine, kada je prčanjski župnik don Petar Sbutega postavio natpis nad glavnim ulazom Templum istud tu Virgo custodi precesque orantium exaudi (Djevice čuvaj ovaj hram i usliši molitve vjernih). Prilikom te rekonstrukcije sačuvana je starija crkva, koja danas predstavlja spoj između crkvenog broda i kapele.
Oko 1740. dograđena je osmougaona kapela. U crkvi se nalaze grobnice znamenitih prčanjskih porodica (Mihnić, Florio, Luković), koje su obnovljene 1744. Oko crkve je groblje u kojem su sahranjene mnoge prčanjske ugledne ličnosti, sveštenici i pomorski kapetani, među kojima je najpoznatiji Ivo Vizin. Zid oko crkve sa sjeverne i južne strane sadrži puškarnice za odbranu, tako da su crkvu u burnim vremenima čuvali naoružani ljudi.
Danas se do crkve se dolazi stazom, starom glavnom prčanjskom ulicom. U
neposrednom okruženju crkve nalaze se ruševine stare crkvene kuće, a cijeli kompleks crkve sa starinskim grobljem poduprt je potpornim zidom i ograđen zidom s puškarnicama.
Crkvu sačinjava više povezanih stilski različitih cjelina: crkveni brod, osmougaona kapela s kupolom, i sačuvana prvobitna zasvedena crkva, koja predstavlja ujedno sponu između ove dvije cjeline. Uz crkvu se nalazi zvonik sa satom.
Ulazni portal ima kameni okvir barokne profilacije, s polukružnom lunetom iznad nadvratne grede, a iznad portala je šestolisna rozeta. Kapela je osmougaona, s baroknim ovalnim prozorima u donjoj zoni. Zvonik ima kvadratnu osnovu, a završava se lođom za zvona i visokim piramidalnim krovom. Crkva je zidana od kamena i opeke.
U unutrašnjosti, nad brodom je bio poluobičasti svod, a nad kapelom kupola od opeke. Na zidovima crkve vidni su tragovi zidnih dekoracija. Pod u crkvi je od roze i bijelih kamenih ploča. Ispred glavnog oltara nalaze se tri grobnice sa nadgrobnim pločama od crvenog mermera.
U središtu osmougaone kapele nalazi se drveni barokni oltar bez oltarske pale, nekoliko drvenih klupa i ostaci (postolja) nekadašnja dva drvena oltara koji su prenijeti u novu crkvu. Pokretni predmeti koji su pripadali crkvi, bogati i umjetnički vrijedni primjeri plastike i slikarstva prenijeti su u periodu od 1909. do 1917. u novu župnu crkvu na obali.
Nažalost, od zemljotresa 1979. kada je stradala, na ovoj crkvi nisu vršeni konzervatorsko restauratorski radovi.
Tako da je danas crkveni kompleks obrastao u korov i samoniklu vegetaciju. Crkvena zgrada na sjevernoj strani kompleksa je u ruševnom stanju i opasnost je sama po sebi.
Veći broj nadgrobnih ploča van i unutar crkve je mehanički oštećen. Ne treba biti stručnjak pa uvidjeti da je crkva u izuzetno lošem stanju i da joj prijeti rušenje.
Usljed slijeganja terena i dugotrajnog prodora vode na sjevernoj i istočnoj fasadi uočavaju se velike statičke pukotine, duž cijelog zida. Trenutno ovu katastrofalnu situaciju oslikava stanje svoda i krova. Naime, svod i krovna konstrukcija nad crkvenim brodom su potpuno urušeni, nema ih.
Danas umjesto da Stara župna crkva u Prčanju sa sukcesivnim dogradnjama i transformacijama, svjedoči o istoriji i načinu života ljudi ovih krajeva sa svim njihovim usponima, čeka sneslavan kraj pored nas ovakvih. Ne treba naglašavati da ova crkva ima izuzetan istorijski i memorijalni značaj budući da su na njenom groblju sahranjene mnoge značajne ličnosti za istoriju i kulturu cijele naše države pa i šire.
Nažalost, izgleda da ona stara maksima da dok drugi od smeća umiju da naprave “blago” mi izgleda konstantno idemo u kontra smjeru, može činjenično da se potvrdi na količini nebrige koja je “prosuta” po ovom kulturnom dobru.
