Podgoričanin Veliša Veličković strastveni je ljubitelj starih automobila. Ima čak pet oldtajmera. Jedno vozilo je kupio a da ga je prije toga vidio samo na slikama.
Starim vozilima vraća sjaj, ulaže u njih mnogo rada, ljubavi, novca. Nekada restauracija potraje i godinama. Na kraju dobije četvorotočkaša koji izaziva divljenje i oduševljenje gdje god se pojavi. Dobio je i brojna priznanja, upoznao, kaže, mnogo ljudi, ali i stekao dragocjena prijateljstva.
Sve je počelo slučajno, prije gotovo deceniju, kada se na prvi pogled “zaljubio” u jedno vozilo.
“Opel kadett C iz 1976. godine u mojem posjedu je već oko devet godina. To je bio i moj početak kolekcionarstva iako tada nisam ni slutio da ću zapravo praviti kolekciju automobila. Ako mogu reći da postoji ljubav na prvi pogled, onda sam je ja doživio kroz taj automobil”, prisjeća se Veličković za Portal Analitike.
Sada posjeduje pet oldtajmera, tri automobila, jedan kombi i jedan motor. Kako se prisjeća, jedan slučajni susret bio je dovoljan da očara ovog mladog Podgoričanina.
“Prije nešto više od desetak godina taj opel je prošao ispred mene i očarao me. Toliko sam bio opsjednut tim autom da sam porodicu i društvo "smarao" pričom o njemu”, iskren je Veličković.
Vozilo je, kaže, na kraju pronašao u svom komšiluku.
“Jednog dana tadašnji drug, a sada kum, poslao mi je link oglasa sa opel kadettom C koji se prodaje u Podgorici. Auto je bilo u mojoj blizini, nekih kilometar udaljeno od mene. Isti dan sam pozvao prodavca i otišao da ga pogledam. Naravno da me je auto opet očaralo i odlučio sam da mora biti moje”, prisjeća se Veličković.
Restauracija trajala duže od dvije godine
Nakon kupovine, uslijedila je restauracija koja je, kaže, trajala nešto više od dvije godine.
“Auto sam potpuno rastavio sam, kod poznanika koji se bavi farbanjem prefarbao kompletno i sve ostalo odradio na autu do detalja, osim motora. Motor na njemu je star i autentičan bez ijedne izmjene, osim redovnog održavanja koje se radi svake godine”, kaže Veličković.
Nakon farbanja i ostalih djelova koje je trebalo srediti - tapaciranje sjedišta i slično - kreće, priča Veličković, sklapanje auta koje je većinom sam radio, uz povremenu pomoć brata i prijatelja.
“Kada je auto bilo kompletno uslijedila je registracija i posjeta prvog oldtajmer skupa, koji je na mene ostavio jak utisak. Tada sam znao da ću često posječivati ovakve manifestacije. Potom je uslijedilo putovanje i posjeta skoro svih skupova u regionu u svim državama bivše Juge. Te posjete su donijele mnoga oduševljenja, priznanja, nagrade, druženja a prije svega prijateljstva koja ostaju za cijeli život”, kaže Veličković.
Jedan kadett iz Holandije stigao u Crnu Goru
Iako je opel kadett C zapazio slučajno, nakon toga je počeo da istražuje i njegove prethodne modele.
“Tako je jednoga dana izašao link na društvenim mrežama o aukcijskoj prodaji opel kadetta A iz 1964. godine, odnosno prve generacije "poslijeratnog" kadetta”, prisjeća se Veličković.
Tada je, kako dodaje, krenula jedna prava avantura.
“Iz radoznalosti sam napravio nalog i počeo da licitiram za njega. Iako zapravo nikada u životi nisam uživo vidio taj model auta, osvojio sam aukciju sa najvećom ponudom. Moram priznati da nisam bio svjestan šta sam uradio - kupio auto koje sam vidio samo na slikama a pritom auto je bilo u Holandiji”, priča Veličković.
Nakon transakcije novca organizovao je transport do Crne Gore.
“Nedjelju dana kasnije auto je stiglo na carinu u Podgoricu. Tog dana sam otišao da pogledam šta sam zapravo kupio i shvatio šta znači izreka “više sreće nego pameti”, ističe Veličković.
Auto je, kaže sagovornik Analitike, bilo u nevjerovatno dobrom stanju za svoje godište.
“Na autu nije nikada ništa rađeno, fabrička boja bila je na njemu, fabrički štof na sjeditima, tapaciri... Apsolutno sve na autu je bilo autentično i bez potrebe za restauracijom vozila. Tako da sam nakon carinjenja odmah registrovao vozilo i krenuo na skupove sa njim. Oduševljenja ljudi koji su ga vidjeli su beskrajna, a ponajviše moje”, priča Veličković.
Skupio kolekciju opel kadetta
Ističe da je ljubav prema prema ovom brendu auta samo rasla, pa je nabavio još vremešnih automobila.
“Nako njega i poslije par godina od kolege oldtajmeriste dobio sam broj telefona čovjeka koji u Kotoru prodaje opel kadettaa B iz 1967.godine. Naravno da sam odmah pozvao, otišao da ga pogledam i kupio. Tako da sam sastavio "kolekciju": kadett A '64, kadett B '67 i kadett C '76. Planovi su mi da kadett-a B obnovim u potpunosti, tako da je on sada u fazi restauracije”, kaže Veličković.
U kolekciji i motor i kombi
Osim oltimera, uživa u vožnji motora.
“Pored novijeg motora koji vozim povremeno, ove godine sam naišao na oglase Motto Guzzi Zigolo 110 iz 1954. godine, kupio ga i počeo sa restauracijom. Planiram da ga već početkom ove godine osposobim za vožnju kada je lijepo vrijeme”, navodi Veličković.
A krajem 2024, kako ističe, postao je vlasnik i zastave 435 K poznatije kao "fićin kombi".
“Vozilo je restaurirao prethodni vlasnik negdje između 2017. i 2018. godine, kombi je u voznom stanju”, kaže sagovornik Analitike i ističe da je u planu sređivanje i tog vozila.
Ipak, njegova namjena neće biti samo vožnja do sajmova.
“On je registrovan za osam osoba, iako mislim da maleni motor od 850 kubika i 35 konjskih snaga nije dovoljno da izgura toliko ljudi. U njemu planiram da provedem najviše vremena sa porodicom, suprugom i novorođenim sinom u obilasku raznih skupova, kao i na raznim putovanjima nevezanim za skupove oldtajmera”, ističe Veličković.
Zahvaljujući oldtajmerima obišao region
Naglašava da mu je ljubav prema oldtajmerima donijela i brojna putovanja i poznanstva. Stekao je, kaže, prijateljstva za cijeli život.
“Nakon proteklih 10 godina oldtajmer iskustva, posjete više od 50 skupova, više od 20 pehara i nešto više od toga priznanja i zahvalnica, posjeta svih bivših republika ex-Yu, gradova u koje vjerovatno nikada ne bih otišao da nije bilo oldtajmera, mogu da zaključim da su oldtajmeri zaista porodica i da ih treba živjeti i doživjeti”, ističe Veličković.
Ipak, svakodnevne obaveze onemogućavaju ga da se oldtajmerima posveti koliko bi želio.
“Bazirao samo na posjete oldtajmer skupova. Oni se odvijaju uglavnom po lijepom vremenu, odnosno u ljetnjoj sezoni. Prošle godine sam oborio lični "rekord" i posjetio sam 15 skupova tokom jedne ljetnje sezone”, kaže Veličković.
Iako je vlasnik pet oldtajmera, ima jedno vozilo koje bi posebno volio da vidi u svojoj kolekciji.
“Malo je reći da želim samo jedan model. Sada je previše modela koji mi se sviđaju i koje bih volio da posjedujem, ali ako moram da izaberem baš jedan model, mislim da bi to bio opel kadett I, zato što je to preteča ili prvi model "prijeratni" kadett, a on mi fali da upotpunim moju malu kolekciju”, kaže Veličković.
Ističe da ljudi reaguju sa oduševljenjem kada vide vremešne automobile u novom sjaju. Ipak, kaže, da je mnoge mlade ljude strah da se upuste u restauraciju starih vozila.
“Nažalost, današnja vremena su takva da se sve gleda kroz materijalno, pa su ljudi u strahu kada im se pomene oldtajmer. Dosta njih sigurno nema hrabrosti da se upusti u tu avanturu baš iz finansijskih strahova”, smatra Veličković.
Sagovornik Analitike stava je da je najteže napraviti prvi korak. Poslije, kaže, ljubav učini svoje a auto dobije novo ruho.
“Pristalica sam da se kupi neko skromno vozilo koje zadovoljava oldtajmer standarde i da se upuste u tu nevjerovatnu avanturu, jer smatram da je ljubav prema takvim vozilima dovoljna a vazda će se naći za taj rezervoar i avantura počinje”, poručuje Veličković.
Rezervni djelovi stizali i iz daleke Amerike
Sagovornik Analitike prisjeća se početaka i muka sa nabavkom djelova.
“Što se tiče rezervnih djelova, najteže mi je bilo oko prvog vozila, kada nisam imao iskustva i dok nisam upoznao veliki broj ljubitelja, poznavalaca vozila pa i prijatelja koju su uvijek tu kada je potrebno pronaći neki dio za vozilo”, kaže Veličković.
Sada su, dodaje, stvari mnogo drugačije, pa djelovi za njegove limene ljubimce stižu iz dalekih zemalja.
“Danas je skoro sve dostupno na internetu. Pošiljke je moguće naručiti iz cijelog svijeta, tako da smatram da je prilično lako doći do djelova. Ja sam konkretno, osim iz regiona, uz pomoć prijatelja, poručivao djelove iz Njemačke, Holandije, Italije, pa čak i iz Amerike”, zaključuje Veličković.
