Dešavanja oko potpisivan ja temeljnog ugovora sa SPC, kontradiktorne izjave predsjednika Vlade Crne Gore, iznenadni odlazak u Beograd, lobiranje za Joanikija… glavne su teme ne samo u Crnoj Gori i Srbiji, već i u regionu. Što se dešava?
KORAĆ: Žalosno je ovo što se dešava sa Crnom Gorom. Imate na čelu izvršne vlasti čovjeka koji bruka državu čiji je premijer i to svi vide i u regionu i šire. Dakle, on je u četvrtak veče, prema saopštenju Srpske pravoslavne crkve, došao u Beograd da bi potpisao temeljni ugovor, koji, inače, nije vidio, ali to je čak i manje problematično od toga da ga nije vidjela ni Vlada, odnosno nije ga razmatrala niti usvojila. Premijer Crne Gore nije apsolutni monarh pa da može sam da donosi odluke i potpisuje sa drugima ugovore. Čak i u parlamentarnim monarhijama, kao što su Norveška, Danska… kralj je u obavezi da poštuje odluke vlade i parlamenta. Znači, imamo situaciju gdje on dolazi u Beograd, kojem je prethodno najavio da će potpisati temeljni ugovor upravo na ovom zasijedanju SPC, a on se onda pojavi sa informacijom da to ne može, pokazujući da dolazi da agituje da vladika Joanikije postane novi mitropolit.
Kako komentarišete upravo to otvoreno lobiranje za Joanikija?
KORAĆ: To je jedna nevjerovatna situacija. Krivokapić ne radi posao zbog kojeg je izabran, posao premijera, a istovremeno se miješa u posao koji mu ne pripada i to na način na koji se, koliko je meni poznato, niko na ovim prostorima nakon Drugog svjetskog rata nije tako direktno umiješao.
Prije rata je knez Pavle određivao ko će biti patrijarh, uticao na izbore mitropolita, ali poslije rata, kakav god bio režim, nismo imali situaciju da država direktno određuje vjerske poglavare. Krivokapić time čini medvjeđu uslugu Joanikiju, dok istovremeno dolazi da saopšti da on zapravo ne može potpisati. U saopštenju SPC se jasno kaže da dolazi da potpiše, i da su razočarani “argumentima” zašto to ne može da uradi
Šta može biti pozadina?
KORAĆ: Ono što je meni zanimljivo, a što je manje vidljivo, ali po meni je ključno u ovoj priči, to je pritisak SPC da se što prije potpiše temeljni ugovor. To, po mom mišljenju, može da znači da su i oni svjesni da Krivokapićeva vlada neće dugo trajati. Takva žurba nije karakteristična za crkvu. Crkve su opreznije, tempo njihovog rada je drugačiji, potrebno im je vrijeme za odluke. Ovaj pritisak SPC pokazuje da oni sami ne vjeruju da će ova vlada potrajati i razmišljaju ko zna ko će biti premijer, kakva će biti vlada, dajte da završimo posao što prije… Zato strašno žure da to urade sa čovjekom koga su suštinski oni izabrali.
Ko je Krivokapić premijer, sveštenik, manipulator? ‘
KORAĆ: Možda sve to pomalo. On se čas ponaša kao svjetovno lice, a čas kao sekularno. Nisam nikad u životu vidio da premijer ide na potpisivanje tako ozbiljnog ugovora, a da ga prije toga Vlada nije razmatrala i usvojila. Bio sam potpredsjednik Vlade i znam da Vlada mora da odobri i izglasa odluke koje donosi. Da ponovim, nije premijer apsolutni monarh, pa da sam sve potpisuje. Nakon ovakvog ponašanja Krivokapića, jasno je da ta vlada donosi odluke na nečiji pritisak i da od njene nezavisnosti nema ništa. Pitanje koje će se jednog dana otvoriti jeste na čiji su pritisak donijete neke prethodne odluke, kao što je, recimo zaduživanje države odmah nakon konstituisanja Vlade. Takav ozbiljan aranžman nije mogla donijeti za dva dana, dakle, sve je ranije dogovoreno, dok nije bilo još formalno ni vlade ni premijera… Otvoriće se jednom to pitanje i zakonitost te i nekih drugih odluka.
Na premijerskom satu došlo je do teških riječi između poslanika DF Milana Kneževića i Krivokapića. Šta to pokazuje?
KORAĆ: Prvo treba da bude jasno da bi Vlada CG pala za 15 minuta, da to Demokratski front zaista hoće. Zato je ponašanje Kneževića licemjerno. Način na koji je govorio o premijeru, kojeg je on izabrao, kao o alkoholičaru, više govori o Kneževiću nego o Krivokapiću. Ako zaista misli tako o predsjedniku njegove vlade, zašto je onda glasao za njega, zašto ga sve ovo vrijeme podržava i zašto ne traži njegovu ostavku, odnosno pokrene pitanje povjerenja Vlade, kad njome, očigledno nijesu zadovoljni.
Svjedoci smo besprizornih napada upravo stranaka koje pominjete, na Javni servis. Demokrate su u javnost plasirale snimak privatnog razgovora novinarke Tamare Nikčević i Miodraga Živkovića, prijeteći da će objaviti još snimaka…Je li Vam poznato da se ovako nešto desilo u demokratskim državama?
KORAĆ: Ovako nešto nisam nikad vidio. Zna se da je snimanje privatnog razgovora nezakonito. To što je razgovor Tamare Nikčević i gospodina Živkovića bio u studiju ništa ne znači, mogao je da bude i u kancelariji. Dakle, neko snima u režiji razgovor, čime čini krivično djelo, onda se taj privatan razgovor objavi, pa se potom tuži osoba koju ste nezakonito prisluškivali! To je toliko apsurdno, da prosto ne mogu ni da komentarišem.
I potredsjednik Vlade Abazović prijeti Javnom servisu…
KORAĆ: To je njegova karakteristika. On je izrazit primjer čovjeka koji je u suštini i dalje opozicionar, navikao da svoju energičnost pokazuje kritikujući vlast. Ali, sada je on vlast i čovjek koji odgovara za odluke koje nova većina donosi. A što se tiče prijetnji, postoji tu jedno pravilo, što neko ima manje uticaja, sve više prijeti. A svaki političar koji prijeti pokazuje svoju nesigurnost. Nijesu građani izabrali Abazovića da im prijeti, nego da im pomogne da žive bolje. I to što on radi je takođe problem Krivokapićeve Vlade. On stalno priča o hapšenjima, koga će da uhapsi, što ne radi ni ministar unutrašnjih poslova čiji je to posao.
I šta je, po Vama, suština napada na medije?
KORAĆ: Uvijek napadi na novinare, u ovom slučaju na Tamaru Nikčević, i to nezakonit napad, pokazuju veliku nervozu vlasti koja gubi podršku. To je na jasniji znak da Vlada osjeća da ima sve manje podrške i zna da ide ka svome kraja. Kada će taj kraj biti, teško da mogu predvidjeti. Ima još stranačkih aktivista, članova njihovih porodica, prijatelji, koje još nijesu ubacili i pozapošljavali..Dakle, ostalo je da završe neke poslove. Suština je, da se vratim na vaše pitanje, da ova nervoza oko medija pokazuju da je ova Vlada svjesna da više nema ozbiljnu podršku i da se njeni problemi umnožavaju. Danas je svima potpuno jasno, i mimo Crne Gore, da imate sasvim nestabilnu vladu čiji se problemi umnožavaju.
Ko je u vladajućoj koaliciji zadovoljan Vladom i Krivokapićem?
KORAĆ: Izvjesno je da nijesu zadovoljni Crkva i Demokratski front, tako da se zaista postavlja pitanje koje zapravo podržava, jer su ovo partneri na koja se Vlada najviše oslanja. Na kraju će se pokazati jedan nevjerovatan paradoks da tu Vladu suštinski podržavaju zapravo samo Demokrate. Oni jedini nisu kritični. Čak i ovi drugi koalicioni partneri ponešto kritikuju, Demokrate ne. Eto tako trenutno stoje stvari sa Vladom Krivokapića.
To se vidjelo i na izborima u Nikšiću…
KORAĆ: Tako je. Tada je sklopljena koalicija između Krivokapića i Demokrata, i tu je trentno glavna podrška premijeru. Stalo je i Abazovićevoj partiji, zapravo Demokratama, potom URI, stalo je više nego svima ostalima.
GP URA napustili su njeni osnivači. Kako to vidite?
KORAĆ: Napuštanje URE pokazuje da ti ljudi vide isto što vidim i ja i mnogi drugi, i da neće da potonu sa tim brodom. Oni su pokazali nezadovoljstvo ovog trenutka kada je URA napravila savez sa ljudima potpuno suprotnog političkog opredjeljenja, sa ljudima koji ne priznaju crnogorsku naciju, izabrali su da izađu kada su vidjeli da od tog projekta nema ništa. S obzirom da se radi o ljudima od kojih su pojedini dugo u politici, znači da su postali svjesni da nema još mnogo života ovoj koaliciji.
