Pametni i knjiški ljudi kažu da su oni koji su se junački povukli vidjeli šta su uradili, uplašili se od vlastitog (ne)djela pa pobjegli.
Drugi, ljuti i nestrpljivi, kažu da ih nije briga, da ih ne zanimaju srceparajuće priče o tome kako su junaci našeg današnjeg teksta sanjali dvorac ali majstori – “znaš kakvi su majstori, čim okreneš leđa oni po svom” – nisu slijedili njihove nacrte, pa napravili svinjac.
Ja bih, pak, ovako sklon sarkazmu, rekao kako je Žarko objasnio da su on i ekipa URA-u napustili zbog – korupcije. Ljudi današnji korupciju razumiju kao osnovnu djelatnost političara. Ona to jeste. Ali je i još mnogo toga. Korupcija podrazumijeva iskvarenost: promjenu od dobrog ka lošem, od valjanog ka nevaljanom; podrazumijeva degradaciju – između ostalog moralnih i političkih principa; izmjenu izvorne forme.
Kada Žarko i Šerbo kažu da se URA udaljila od svojih osnovnih principa, oni jasno i glasno kažu da je URA korumpirana.
Šta ti je život… Najvećem crnogorskom borcu protiv korupcije partiju napuste viđeni gameri-changeri, uz optužbu da je pod njegovim vođstvom partija korumpirala ideju zbog koje je osnovana. Ovdje imam primjedbu. Nismo djeca. Osnovna ideja zbog koje ljudi osnivaju partije je da osvoje vlast, steknu moć, a sa njom i novac. One uzvišene ideje koje pritom pominju su samo sredstvo za realizaciju osnovne ideje – jer cilj, što vele, opravdava sredstvo. Pravda za Dritana! Jer on je osnovnu ideju partije realizovao: jesu na vlasti. Pritom je, doduše, realizovao, ili će realizovati, i niz drugih ideja drugih partija – od kojih neke sjedište imaju u Berlinu, neke u Beogradu a neke u Moskvi. Ali šta ćeš: ne pravi se kajgana bez slomljenih jaja; ne pravi se Srpski svet bez razorene Crne Gore.
Na vijest da su mu partiju napustili predsjednik političkog savjeta i (u šarmantno skromnoj konkurenciji: Druga liga – istok) najugledniji intelektualac, Dritan je, predvidljivo, saopštio da svi u partiji, a i šire, mogu biti relaksirani. To i ja stalno govorim ljudima: opustite se, zapalite to što pušite, natočite sebi dobar viski. Sigurno je da ćete umrijeti, gotovo sigurno da će smrt biti bolna i neugodna i posve sigurno da neće imati nikakav viši smisao. Dritan djeluje energično, katkad i nestrpljivo, ali ja u njemu vidim nešto od istočnjačke mudrosti: vidim ga kao zen-mastera u nastanku. Mogu ga, hoću reći, zamisliti u molitvi među monasima na Tibetu, do glave obrijanog, kao čovjeka koji je iza sebe ostavio i dritanku i političku karijeru i žene koje su se bacale na njega kao nekoć na The Beatles, konačno potpuno relaksiranog pred ledenom ljepotom surovog i nepromjenjivog svemira.
U međuvremenu, pravednicima koji su zvižducima ispratili Žarkov i Šerbov izlazak iz igre, usudiću se preporučiti sljedeće: ako želite da vašoj strani priđe neko ko već nije sa vama, možda bi bilo uputno da one koji napuštaju drugu stranu ne gađate kamenjem i pljuvačkom? To bi, naime, moglo obeshrabriti buduće njihove otpadnike, koji bi mogli zaključiti: napustim li ih, neću valjati ni jednima ni drugima; preziraće me i jedni i drugi; stoga, neka me đe sam.
Pozdravljam Žarkov izlazak iz URE: to je najbolje što je uradio još od dana prije nego što će odlučiti da tu partiju osnuje. Rakčević je kasno shvatio, ili još nije shvatio, da je Vučić model po kojem Dritan gradi svoju karijeru. Kasno je shvatio, ili još nije shvatio, da je Vučić politički oceubica. Najprije je eliminisao čovjeka kojem duguje svoj politički DNK: Šešelja. Onda je eliminisao drugu očinsku figuru u svom političkom životu: Tomu Nikolića. Sada rukama, nogama i zubima kopa da eliminiše onoga ko mu je pomogao da osvoji vlast, onoga od koga je učio, onoga koga mora ukloniti da bi prva sezona njihove Igre prijestolja bila okončana: Đukanovića.
Rakčević je kasno shvatio, ili još nije shvatio, da je na njegovu nesreću, a nažalost i nesreću svih nas, baš on, Žarko Rakčević, Dritanov politički otac.
Ako do kraja slijedimo edipalnu analogiju koju sam ponudio, preostaje mi još samo da dodam: oni koji Dritanu zamjeraju manjak crnogorskog patriotizma sve su pogrešno shvatili. Take it from me: sva sreća da mu Crna Gora nije majka.
