Crkva Sv. Antuna nalazi se u Belanovu, predgrađu Tivta. Smještena je u sklopu ljetnjikovca Pima - Pasquali, nekada uvažene kotorske plemićke porodice, a nalazi se u dijelu Tivta koji se zove Kalimanj. Kompleks Pima - Pasquali sa crkvicom Sv. Antuna, koja je prema natpisu na preslici sagrađena 1373. godine je i pored narušavanja izgradnjom novih stambenih zgrada na prostoru nekadašnje cjeline, sačuvana u mjeri koja omogućava da se sagleda njen izvorni izgled.
Zaštićeni je spomenik kulture od 1957. godine.
Čitajući o istorijatu crkve, može se naći da je Crkva Sv. Antuna pripadala nekadašnjem ljetnjikovcu kotorske vlastelinske porodice Paskvali (Pasquali), a da je kasnije bila u posjedu porodice Ivanović iz Dobrote. To je jednobrodna građevina, bez apside, sa malim zvonikom na preslicu, sa jednim oknom. Naos joj je polukružno zasveden.
Zapadna fasada je preziđivana, a time crkva skraćena što se može zaključiti po spoljašnjem luku koji odgovara unutrašnjem svodu. Tokom te intervencije proširen je portal na čijem je nadvratniku ispisan tekst na latinskom.
Iznad portala je profilisani vijenac s malim kipom sv. Antuna i rozetom. Kako se može pročitati u literature, zvonik zavređuje posebnu pažnju zbog natpisa na njemu.
Pored godine 1373, kada je crkva mogla biti sagrađena i reljefnog grba porodice Paskvali, u luku zvonika upisan je distih na latinskom jeziku u kome se pominje bosanski kralj Tvrtko. Oko značenja i autentičnosti tog teksta ima više hipoteza.
Posebnu vrijednost predstavljaju ostaci fresaka. U unutrašnjosti crkve nalaze se ostaci fresaka sa tragovima kasnijih intervencija. Na sporednim zidovima u tri reda raspoređeno je 14 grbova kotorskih plemićkih porodica koje su na području Tivta imale imanja, a svakako su bile zaslužne i za održavanje crkve.
Crkva je protokom vremena mijenjala vlasnike, a danas je grubo devastirana okolnom agresivnom savremenom arhitekturom i u lošem je stanju zbog velikog uticaja vlage.
Zbog toga što se temelji i pod kapele nalaze u zoni stalne podzemne vode koja prodire u unutrašnjost crkve i plavi pod, freske na zidovima i u svodu crkve su oštećene. Da bi nastavile da svjedoče o svojoj nesumnjivoj vrijednosti za cjelokupnu kulturnu baštinu zahtijevaju puno više pažnje.
Tekst je kreiran uz pomoć sredstava za pluralizam medija Ministarstva kulture i medija dodijeljenjih Portalu Analitika za teme po projektu za konkurs
