“Ovo je štampao Božidar Vuković Podgoričanin, iz sela Đulići kraj Podgorice, Dioklitske zemlje“. Na ovaj način je čuveni crnogorski štampar, koji je stvarao u Veneciji, određivao svoje porijeklo.
Poznati štampar vojvoda Božidar Vuković, u Veneciji poznat kao Dionisio della Vecchia “palladin”, imao je i vojvodsku titulu koju je dobio 1533. od Karla V Harbzburškog, Imperatora Svetog rimskog carstva, koji je u svoje vrijeme smatran “gospodarom svijeta“.
Prema njegovom testamentu, sahranjen je 1540. godine u Manastiru Starčevo na Skadarskom jezeru. Danas mu na grobnom mjestu društvo pravi kao što možete vidjeti na fotografiji – solarni panel.
Istoričar Božidar Šekularac ističe veliki značaj Vukovića za naše štamparstvo i podsjeća da “ako bi se štamparstvo u Crnoj Gori moglo podijeliti po epohama, onda bi njegov rad mogao pripadati drugoj epohi ćiriličkog štamparstva, a prva bi bila ona obodsko –cetinjska“.
U vremenu od 1519. do 1540. Božidar Vuković Podgoričanin izdao je sedam knjiga: Psaltir, Službenik, dva Zbornika, Oktoih petoglasnik, Praznični minej i Trebnik. Naučnici tvrde da su Vukovićeva izdanja u dobroj mjeri uticala da se stvori poseban stil štampe kod nas, iako pod velikim uticajem pisane knjige.
Veliki Praznični minej, formatom, opremom, sadržinom i osobenostima predstavlja vrhunac crnogorskog štamparstva u XVI vijeku. Na Podgoričaninovim knjigama se, osjeća uticajitalijanske renesanse i domaće rukopisne tradicije.
Smatra se da je Božidar Vuković Podgoričanin, i ne samo on, već njegova porodica, brat Nikola i sin Vicko, uticao na razvoj štamparstva poslije Đurđa Crnojevića i da je njegovo djelovanje značajno i na međunarodnom planu.
Vuković je rođen u Podgorici, živio i preminuo u Veneciji, a sahranjen je na Starčevu. No, on je bio svjetski čovjek, koji je mnogo putovao, imao veze u raznim krajevima gdje je prodavao svoje knjige.
Nesumnjivo, da je Vuković imao veliki značaj za razvoj štamparstva, i kako je zapisao istoričar Miloš Milošević, dobar poznavalac njegovog djela, njegova namjera bila je da popuni veliku prazninu u nedostatku crkvenih knjiga u to doba, tako da motivi nisu bili komercijalne prirode. On tako nastavlja tradiciju čuvene cetinjske štamparije.
Vukovićev krug su Podgorica, Venecija, i na kraju Starčevo, na kome počiva.
U njegovim knjigama postoje zapisi u kojima se deklarisao kao Podgoričanin i pozivao na porijeklo iz Duklje. Primjeri su navedeni sa imenima štampanih knjiga u kojima se nalaze:
- Stoga i ja, Hristov sluga, Božidar Vuković, porijeklom iz grada zvanog Podgorica, koja je u zemlji Dioklitijskoj, iskreno čeznuh, još iz svoje mladosti, za božanskim knjigama, i uz pomoć Božiju, izlih matrice za slova, i odštampah ovu dušespasnu knjigu, u tuđoj zemlji u Italiji. I stavismo u nju izabrano, koje će biti podesno za nošenje putnicima. (Zbornik za putnike, Venecija 26. aprila 1536.)
- Milošću Oca, pomoću Sina i savršenstvom Svetoga Duha, ja griješni i posljednji među ljudima, nedostojni Hristov sluga, Božidar Vuković, otišavši iz moje otadžbine, iz zemlje Dioklitijske, koja je u predjelima makedonskim, iz grada zvanog Podgorica, blizu bivšeg grada zvanog Dioklitija, koga je nekada sazidao Dioklecijan car u svoje ime, i došavši u grad Veneciju,…
Po zapovijesti gospodina Božidara Vukovića od Đurić(a), Podgoričanina, trudih se o ovoj knjizi, ja, okajani i posljednji među monasima, jeromonah Pahomije, sa ostrva Dioklitijskog jezera. Molim vas, oci i braćo, ako bude što pogriješeno, pojući Hristove ljubavi radi, ispravljajte, i nas, koji smo se o ovome usrdno starali, blagoslovite, a ne kunite, jer ne pisa Duh Sveti, ni anđeo, no ruka griješna i blatna, i duh malaksao, jadan i griješan. (Zbornik za putnike, Venecija 6. marta 1520)
- Zato i ja griješni i posljednji među ljudima, Božidar Vuković od Đurić(a) Podgoričanin, uvidev kako jeretici, pljačkanjem i uništavanjem, smanjuju (broj) svetih i božanskih knjiga, nalazeći se tada na Zapadu, u Italiji, u svjetski slavnom gradu Veneciji, poželjeh (da štampam knjige), i predah sebe pučini neiscrpnog čovjekoljublja Božijeg, pronikoh u dubinu Svetog Pisma, i koliko mogoh umom postići, uz Božiju pomoć, pažljivo izlih matrice za slova, i odštampah ovu dušekorisnu knjigu, Psaltir, u koje stavismo sinaksare dnevne i posne, i časoslov koji ima noćnu i dnevnu službu. Stoga, koljenima priklanjajući, usrdno molim i preklinjem pojce, stihologce i prepisivače: ako bude što pogriješeno - ispravljajte, i nas, koji smo se o ovome trudili, blagoslovite a ne kunite, jer ne pisa Duh Sveti, ni anđeo, no ruka griješna i blatna, i duh malaksao, bijedni griješni.
Po zapovijesti gospodina Božidara Vukovića, Podgoričanina, trudih se o ovom štampanju, ja okajani i posljednji među inocima, jeromonah Pahomije, iz Crne Gore, iz Rijeke, kome je otadžbina grob a zemlja mati. (Psaltir s posledovanjem, 7. aprila 1519 - 12. oktobra 1520, Venecija)
- I opet, po milosti velikoga Boga našega Isusa Hrista, i blagodati i daru Svetoga Duha, ja griješni Božidar Vuković, porijeklom iz Dioklitije, koja je u predjelima makedonskim, odlučih se na ovo božansko djelo, koje željeh još od svoje mladosti. I od sveg srca se potrudih, čak ni sna svojim očima ne dah, ne poštedjeh ni svoga imanja, koje mi je dao Bog, dok ne završih ovu svetu knjigu, zvani Oktoih. (Oktoih petoglasnik, Venecija, 1536, završeno 27. jula 1537. g.)
- I tako, milošću velikoga Gospoda Boga i Spasa našega Isusa Hrista, blagodeti i daru Svetoga Duha, ja griješni, sluga Hristov, Božidar Vuković, rodom iz Dioklitijske zemlje, u predjelima makedonskim, baš iz grada, zvanog Podgorica, vidjevši u poljednje vrijeme, rušenje i uništavanje svetih crkava, od jeretičkih naroda, i smanjenje božanskih knjiga, obretoh se zbog toga, u zapadnoj zemlji italijanskoj, u svjetski slavnom mjestu Veneciji, uvidev da je sve u ovom životu sujetno, kratkotrajno i prolazno, sakupih, koliko sam umom mogao postići, ono što će služiti prosvjećivanju i sjaju svetih crkava. Bog mi je pomogao da ispunim svoju želju.
Načinih od ove dvije ruke slova, različita, kojima odštampah i sastavih ovu božanstvenu i mnogo naročitu knjigu zvani Zbornik, u koji stavismo službe svetim izabranim praznicima, sa njihovim ikonama od mjeseca septembra do mjeseca avgusta. I tome dodasmo Pashaliju Kirila Filozofa, sa sunčanim i lunarnim krugom. Bog zna da sebi nikako ne dah pokoja, niti pak mojim očima sna. Ne poštedjeh ni Bogom mi danog imanja, dok ne završih započeti posao. (Praznični minej, Venecija, 11. juna 1536 - 19. januara 1538)
Vuković je rođen u Podgorici, živio i preminuo u Veneciji, a sahranjen je po sopstvenoj želji na Starčevu. Manastir Starčevo nalazi se jugoistočno od Virpazara, u središnjem dijelu istoimenog ostrva na Skadarskom jezeru. Kulturno dobro čini Manastir Starčeva Gorica.
Božidar Vuković Podgoričanin koji je imao veliki značaj za razvoj crnogorskog štamparstva, vjerovatno je zaslužio markantnije obilježje na mjestu gdje je po sopstvenoj želji sahranjen od – solarnog panela.
