Navodno istraživanje BIRN-a o radikalnim desničarima i ekstremistima u Crnoj Gori je sramna podmetačina i ništa više. I to cjelokupna crnogorska javnost zna. A kako se vidjelo po reakcijama kredibilnih organizacija i istaknutih pojedinaca - i region to zna.
Samo koncern Vijesti, čija je „novinarka“ Jelena Jovanović sačinila tu listu, navodno ne zna. Iako sam im ja, recimo, bivša koleginica. Mnogima bila i prijateljica.
Od 16. novembra, kada je BIRN na konferenciji u Sarajevu predstavio listu Jovanović (navodnih desničara i ekstremista) koncern Vijesti nije objavio ni slovo. A nije objavio, jer su odmah krenule reakcije iz čitavog regiona, dok su sjutradan, na samoj konferenciji, „istraživanje“ osporile dvije panelistkinje, ekspertkinje koje ne poznaju ljude čije je glave Jovanović stavila na tacnu, ali, očigledno, znaju dešavanja u Crnoj Gori. Reagovale su zbog sporne metodologije i upozorile da lista navodnih crnogorskih ekstremista liči na spisak za odstrijel. Zašto? Ne zato što je metodologija sporna, već zato što metodologije nema.
I narednih dana nizale su se reakcije, apeli, upozorenja, jer su nevini ljudi optuženi za strašne stvari. Stavljen im je doživotni žig navodnih ekstremista. Ironije – jer su se borili protiv ekstremizma.
Elem, jasno je da je novinarka od nekoga dobila listu i zadatak joj je bio samo da je isporuči. Neki od tih devetoro ljudi se nijesu ni poznavali, neki su se znali, neki sarađuju, neki jesu prijatelji. Zajednička komponenta je da su svi od 30. avgusta 2020. kritikovali novu vlast i sva zamešateljstva Dritana Abazovića, Demokratskog fronta i Srpske pravoslavne crkve, iza čijih dogovora i namjera utapanja Crne Gore u „srpski svet“ stoje vlasnici koncerna Vijesti. Zadatak Jovanović je bio da nađe „kompromitujuće“ materijale za sve nas, u vidu izjava, javnog angažmana, slika sa protesta.
Konkretno, prema njenim „dokazima“, ja sam vjerska ekstremistkinja jer sam jedna od organizatorki protesta protiv potpisivanja takozvanog „temeljnog ugovora“ Vlade Crne Gore i SPC, i jer sam na tom protestu pročitala pismo podrške iskrene prijateljice građanske Crne Gore Aleksandre Bosnić-Đurić.
Sve jasno. I otužno. Jovanović nije ni mogla da kriminalizuje rad ljudi sa naručene sramne liste, pa su njeni sažetak i linkovi koji je trebalo da dokažu ekstremističko djelovanje targetiranih izazvali zaprepašćenje i podsmijeh ozbiljnih ljudi. Upozorili su da je to podmetanje BIRN-u.
Plan koji nije smislila JJ nije išao po planu, jer na svijetu još ima obrazovanih i čestitih ljudi. Nije prošao kako su planirali, jer je sve previše jadno, sramno, nepismeno i dripački prizemno.
A koncern Vijesti se pravio mrtav. Niti jedan tekst u prvih sedam dana nijesu napravili. Kako je to objasnio glavni urednik Vijesti Srdan Kosović, u emisiji „Načisto“ kod Petra Komnenića, jer nijesu našli ugao?!
Glavni urednik Vijesti ne zna izgleda da posao medija nije da traži ugao, već da objavi informaciju. Ali, ne želim da se bavim Kosovićem, on nikada i nije bio moj prijatelj u Vijestima. A u pomenutoj emisiji je izbacivao glupost do gluposti, pokazao je na koje grane su spale Vijesti.
Pošto Srdan po sopstvenom priznanju nije znao kako da izađe iz skandala iza kojeg, kako proizilazi iz onoga što je govorio kod Komnenića, stoje i Vijesti, napravljena je strategija. Bez da su slova napisali o događaju, brojnim reakcijama na bestidno targetiranje nevinih ljudi, vlasnici koncerna Vijesti su upregnuli kolumniste Vijesti. I tu na red dolaze moji prijatelji.
Nakon sramnog teksta Željka Ivanovića koji brani „Jelu“, ženu koju vođa škaljarskog klana, koji je u međuvremenu ubijen, naziva drugaricom, uslijedio je novi odstrijel.
Uradio je to moj dvodecenijski prijatelj Brano Mandić. Napravio je perfidni spin preko svog portala. Vijesti su naravno preuzele. Sačinio je intervju sa kredibilnim sagovornikom koji u prvih pet rečenica osporava „metodologiju“, ali Brana to ne interesuje. Neće Brano Mandić da priča o tome da li su targetirani nevini ljudi. Pa, ni da li je osramoćena i targetirana njegova prijateljica. Ljubav za ljubav, a sir za pare. U fokusu njegove pažnje je – da li je crnogorski nacionalizam u usponu i životno je zainteresovan za sve vrste i podvrste nacionalizama.
Poslije njega uslijedila je kolumna mog višedecenijskog prijatelja Balše Brkovića. Piše o desnici. Kaže, iako je sporna metodologija, treba razgovarati. Ko Balša sa kim da razgovara? Da razgovaram sa ženom kojoj su drugari ljudi koji pjevaju „leleču Turci, kukaju bule“, sa ženom koja mi je stavila sramni žig na ime? I to radi moje borbe za građansku, sekularnu državu koju smo svi oduvijek željeli?
Pa nastavlja on dalje, kako bi prozvani ljudi trebalo da se pogledaju u ogledalo! Očekuje Balša da ne vjerujem sebi, niti svom radu, konkretno u Vijestima od 2004-2012. pa i u njegovoj redakciji, već Jeleni Jovanović i koncernu Vijesti danas. Jer dok smo radili zajedno, uređivačka politika Vijesti je bila posve drugačija. Tada nijesam bila ekstremistkinja, već osoba kojoj je povjereno da profesionalno prati rad crkava i vjerskih zajednica, pa i SPC. Zamjerki na moj rad nije bilo.
A sada, moji bivši prijatelji dobili su zadatak da skrenu priču o targetiranju nevinih ljudi na analizu fenomena nacionalizma. Da sve relativizuju, razblaže, na perfidan način stanu iza autorke ovog „uratka“. U stvari ne iza nje, ona je samo egzekutor, već iza vlasnika koncerna Vijesti koji upinju iz petnih žila, evo nekoliko godina, da opravdaju srpski klero-fašizam partnera njihove stranke URA postojanjem navodnog crnogorskog ekstremizma.
I ispunili su zadatak, iako odlično znaju za što se borim evo dvadeset godina. Znaju oni isto što i ja. Znaju i što se dešava Crnoj Gori, znaju da su etiketirani nevini ljudi. Ali moji bivši prijatelji su oportunisti. Njima nije važno ni što se žrtvuje građanska Crna Gora, a ne neka tamo njihova prijateljica sa kojom su dijelili svjetonazore. Decenijama, ne godinama ili danima. Iz priče Vijesti izuzimam Komnenića. Nije on nikoga sa liste branio, ali je uradio dovoljno. I jedino što sam očekivala. Bio je korektan, želio je da čuje istinu i postavljao poštena pitanja. To što do istine i poštenih odgovora nije mogao doći nije bilo do njega.
Previše je laži i prljavštine zapljusnulo Crnu Goru od kada smo „oslobođeni“. I akcija uvlačenja nevinih ljudi u kaljugu nije dala očekivane rezultate. Upravo suprotno. Sve ovo je pokazalo da čojske Crne Gore ima i da građane pogađa sramno kidanje glava ljudima kojima guzica nije preča od obraza.
