Preuzeto sa Fejsbuk profila nekadašnjeg predsjednika Liberalnog saveza Crne Gore Miodraga Živkovića:
Naslov današnjoj priči dadoh po filmu - komediji, kultnog reditelja, Živka Nikolića, iako će njen sadržaj biti više tragikomičan.
Pokušavam objasniti u kakvom društveno - političkom ambijentu dobijamo novu vladu i koje kontroverze ona nosi.
Živeći u vremenu čuda i paradoksa do sada niđe ne viđenih, čuda možemo samo i očekivati.
I najkraćim osvrtom jasno vidimo:
- Da dobijamo klerikalno-teokratsku, dominantno jednonacionalnu i jednovjersku vladu u građanskoj, sekularnoj, multivjerskoj i multikonfesionalnoj državi;
- Da u zemlji antifašističkih vrijednosti, dobijamo vladu koja upravo baštini profašističke svjetonazore;
- Da se pobjednici na izborima osjećaju i ponašaju kao poraženi;
- Da su najveći protivnici i kritičari te vlade, upravo oni koji će je izabrati u parlamentu;
- Da tuđa crkva i tuđa država, gotovo nesmetano utiču na političke i društvene procese;
- Da je URA, sa isključivo građanskim i nesrpskim glasovima podrške, zaključila pakt o vladanju sa prepoznatljivo velikosrpskim političkim i crkvenim snagama, koje ne kriju svoje okupatorsko - hegemonističke i šovinističke ciljeve;
- Da u vrijeme najveće i razarajuće ekonomske krize dobijamo vladu koja se o tome ne izjašnjava, ali zna da su joj prioriteti, popis stanovništva i crkvena imovina.
Znajući dobro da za premijera dobijamo običnog komedijaša i vjerskog fanatika, imat ćemo priliku da vidimo kako će se snaći u jednoj tragi-komičnoj ulozi.
Vidjet ćemo i kako će osvjedočena šovinistkinja voditi prosvjetu, nauku i kulturu države koju doživljava tuđinskom, a možemo pretpostaviti za koju državu će navijati jer joj je pripao i resor sporta.
Jednako tužno je posmatrati da će o našem zdravlju brinuti osoba, koja je kao načelnica interne klinike KBC-a pogazila Hipokratovu zakletvu i ljekarsku etiku, omogućavajući epidemiološki hazard na svom odjeljenju karantinskog tipa, dozvoljavajući popovima primitivan obredski ritual i performans.
Posebna je tragikomedija dolazak ministra pravde koji nema ni dana iskustva, ni znanja o pravosuđu i ministra vanjskih poslova čiji dometi su bili samo - drugi savjetnik ambasadora u zemlji od marginalnog značaja.
Samo djelić opisanih kontroverzi nam govori u kakvom čudu neviđenom smo se našli i što možemo očekivati od ovih što "osvježiše" i donesoše nam "slobodu".
