Međutim, to je samo naizgled nasumično i slučajno, a zapravo sve ove lokalitete povezuju tri izuzetne istorijske ličnosti: poznati barski nadbiskup sredinom XIX stoljeća, Bavarac Karl Pooten, austrijski nadvojvoda Ferdinand Maximilian Habzburški, kasnije meksički car Maximilian I i njegov lični sekretar, Mađar Sebastian Scherzenlechner. Naime, nadbiskup Pooten i nadvojvoda Maximilian su zajedno pohađali škole u tadašnjem Austrijskom, nešto kasnije Austro-Ugarskom carstvu.
Obilazeći brodom Dalmaciju, nadvojvoda Maximilian stigao i u Bar gdje je njegov prijatelj Pooten vršio dužnost ovdašnjeg nadbiskupa. Zaprepastilo ga je u kako skromnim i teškim uslovima, zbog okrutne osmanske vlasti, živi njegov školski drug. Obećao je pomoć u izgradnji nove katedralne crkve i obnavljanju i darivanju još nekoliko župnih crkava. Održao je obećanje, kojem je prethodila komplikovana procedura dobijanja turskog fermana, kako za izgradnju nove katedrale u Gretvi, tako i relokacije župne crkve sv. Ivana Krstitelja, teško oštećene u potresu 1667. godine, sa Ribnjaka na današnju poziciju.
Tadašnja Austro-Ugarska je bila zaštitnica katoličkog stanovništva u Osmanskom carstvu, osobito onog iz Bosne i Hercegovine, kao i Barske nadbiskupije i sjeverne Albanije, odnosno Skadarske nadbiskupije. Da nije bilo novca sa bečkog dvora, ali i konkretne pomoći u vidu usidrenih brodova u barskoj luci prilikom gradnje katedrale (na kojima su preovladavali naši ljudi, uglavnom Dalmatinci), teško da bi se uspjelo u ovom plemenitom poduhvatu. Ipak, 1857. godine župna crkva u Zupcima je, uz velike žrtve i napore, uspješno relocirana,a 1858. godine u Gretvi je svečano otvorena nova katedrala posvećena tek proglašenoj crkvenoj dogmi Bezgrješnog Začeća Blažene Djevice Marije.
Konačno, 1861. godine posvećena je nova crkva sv. Andrije u novoj župi Brca u Spiču, iznad čijih vrata stoji natpis da je "vitez" Sebastian Scherzenlechner donirao izgradnju pomenutog sakralnog objekta. Isti donator ("Sebastian Scherzenlechner, Hungaro") je u tom razdoblju darivao župnoj crkvi u Zupcima vrijednu umjetničku sliku (ulje na platnu), dimenzija 180 x 110 cm sa likom sv. Ivana Krstitelja, drevnog zaštitnika ovog takođe drevnog mjesta. Ovo pokazuje da su nadvojvoda Maximilian i njegov sekretar Scherzenlechner bili istinske mecene barskih katolika, kako u gradu (Gretva), tako i u bližoj okolini (Zupci, Brca).
Na nagovor Francuza, nadvojvoda Maximilian je skupa sa Schezenlechnerom otišao za Meksiko, gdje će 1864. godine biti proglašen za meksičkog cara Maximiliana I, a tri godine kasnije nesrećno skončati kao žrtva meksičkih revolucionara. Promućurni Mađar će se, predosjetivši opasnost, ali i razilazeći se po nekim pitanjima sa Carem, prije revolucije vratiti u Evropu, gdje će, uglavnom u Trstu i Ljubljani, živjeti do svoje smrti 1876. godine. Nacionalnom muzeju u Budimpešti će ostaviti izuzetno vrijednu kolekciju od oko 150 prepariranih ptica donijetih iz Meksika.
Vjernici župe Zupci su saglasni da je prispjelo vrijeme da se ovo značajno umjetničko djelo (slika sv. Ivana Krstitelja), ali i vrijedna relikvija konačno vrati i postane stalni dio crkvenog inventara. Uz dopuštenje Nadbiskupskog ordinarijata Bar i Župnog ureda Bar i Zupci, pozvana je stručna komisija nekadašnjeg Zavoda za zaštitu spomenika kulture, danas Uprave za kulturnu baštinu sa Cetinja, na čijem je čelu naša uvažena sugrađanka i eminentna umjetnica g-đa Anastazija Miranović. Budući da je slika teško oštećena i napadnuta crvotočinom, Komisija će nakon detaljne i stručne analize dostaviti svoj pismeni nalaz (izvještaj), nakon kojeg će vjerovatno uslijediti konzervatorsko-restauratorski postupak. Uz njihov stručan rad i blagonaklon odnos, iskreno se nadamo da će ovaj vrijedni dio naše kulturne baštine biti spašen i sačuvan od zaborava i uništenja.
(Tekst je preuzet iz 70. broja „katkadnika“ Zupci Times jedinstvenog elektronskog magazina ne samo za barske okvire koji objavljuje redakcija na čijem je čelu Ilija Markov Vukotić. Ove zavisne novine po cijeni daj šta daš,, kako ih izdavač i uredništvo reklamiraju, i sada su „upakovane“ u PDF format , na četiri stranice, i distribuiraju se elektronskom poštom. Od samog početka, Zupci Times objavljuju zapise o zavičajnoj istoriji, tradiciji, receptima, vicevima, izrekama i lokalnim legendama, i to na arhaičnom jeziku koji se u ovoj reviji brižljivo baštini od prvog broja.)
