Ovaj segment u novom terminu otvoriće podgorička klapa „Assa voce“, a zatim će se za prve nagrade takmičiti osam ženskih i četiri mješovite klape. To su: „Oršulice“ iz Vodica, „Narenta“ iz Mostara, „Bellezza“ iz Tivta, „Diva“ iz Širokog Brijega, „Garofuli“ iz Bibinja, „Štorija“ iz Kaštel Kambelovca, „Ventula“ iz Splita i „Drača“ iz Mostara, u kategoriji dama, i mješovite „Veterani vazda mladi“ iz Tivta, „Kurenat“ iz Solina sa Mljeta, „Castel Nuovo“ iz Herceg Novog i „Škerac“ iz Medulina. Uslijediće mali koncert gostiju iz Dubrovnika, klape „Kaše“, a zatim će biti proglašeni pobjednici u dvije kategorije.
Za sjutra je najavljen naučni skup „Čuvanje kulturne baštine – klapska pjesma u Perastu“ na kome će govoriti dr Jakša Primorac, dr Zlata Marjanović i dr Slobodan Jerkov. Biće prezetovani izvodi iz knjige Ludvika Kube „Pjesme dalmatske iz Boke“ iz 1907. godine, kao i drugi broj Lirice, zbirke kompozicija sa večeri Novih klapskih pjesama od osmog do 13. izdanja festivala u Perastu.
U takmičarskom programu druge večeri nastupiće prvo muške klape, od 21 čas takođe na glavnom trgu u Perastu: „Pulenat“ sa Korčule, „Bošket“ iz Zagreba, „Assa voce“ iz Podgorice, „Praska“ iz Podstrane, „Trebižat“ iz Čapljine, „Podvorje“ iz Kaštel Sućurca, „Libero“ iz Niša, „Morbin“ iz Humca na Braču, i „Kaše“ iz Dubrovnika.
Zatim će se devet vokalnih ansamabla takmičiti u izvođenju nove klapske pjesme, a program će zatvoriti proglašenje pobjednika u ove dvije kategorije.
Treće veče 13. Festivala klapa biće revijalnog karaktera. U istom terminu i prostoru kao prethodnih večeri, klape će imati priliku da se predstave sa po dvije melodije iz kraja iz kojeg dolaze, u okviru programa pod nazivom Zavičajne harmonije – Perast 2014. Tako će publika moći da čuje klape „Korone“ iz Sarajeva, „Bošket“ iz Zagreba, „Diva“ iz Širokog Brijega, „Bellezza“ iz Tivta, „Narenta“ iz Mostara, „Škerac“ iz Meadulina, „Alata“ iz Podgorice, „Trebižat“ iz Čapljine, „Pulenat“ sa Korčule, „Praska“ iz Podstrane, „Libero“ iz Niša, „Assa voce“ iz Podgorice, „Korone“ iz Sarajeva, „Podvorje“ iz Kaštela i „Incanto“ iz Kotora.
Iz Kotor Arta podsjećaju da će do 14. avgusta u okviru te kulturne manifestacije nastupiti više od 2.000 umjetnika, izvođača i predavača kroz osam festivalskih segmenata. Uz festival klapskog pjevanja u Perastu, tu su još Kotorski festival pozorišta za djecu, Don Brankovi dani muzike, KotorArtTeatar, Kotor APSS, Pisanje grada, Pjaca od filozofa i novi programski segment - Sea Rock festival. Tokom 48 dana biće izvedeno 115 programa na 27 lokacija u Kotoru i šire, a učesnici dolaze iz 25 zemalja, počev od regiona, preko Evrope i Azije, do Sjeverne i Južne Amerike.
Povodom 6. Kotor Arta, jedan od ključnih ljudi ove manifestacije i umjetnički direktor KotorArTeatra, čuveni reditelj Paolo Mađeli je zapisao:
Godine prolaze ubrzano u ovom virtuelnom društvu koje, izgleda, i ne želi da nam pruži makar malo vremena da razumijemo dešavanja, koja su, već, sljedeći dan zastarjela.
Već smo se toliko navikli da svarimo sve, i da brzo zaboravimo prirodne katastrofe koje su uništile desetine hiljada života, kao što zaboravljamo ratove, patnje drugih i društvene nepravde.
To je svijet diktature „light“.
Sve je „light“ − politika, filozofija, čak je i istorija postala prilagodljiva „fleksibilnom“ tumačenju „istoričara“ ležernosti.
Živimo u vremenima i prostorima Haosa misli, gdje su svi postali glavni akteri sistema „svakidašnjih izjava“.
Tražiti objektivnost rasprave je nemoguće, dosadno, nevrijedno pažnje, jer produbiti danas bilo koju temu znači biti svrstan u kulturu dosade. Promišljati danas nije glamurozno! I sve što nije glamurozno na fašistički način briše diktatura gospodara koji preko štampanih ili elektronskih medija nameću ono što oni definišu kao „aktuelnosti“.
Opsjednuti smo kulturom koja ima jedan precizan politički cilj: imbecilizacija naroda.
Jer je imbecilima lako manipulisati.
Jedan američki sociolog izračunao je da samo šest odsto od onoga što kruži internetom u svijetu spada u kategoriju inteligencije, ali trik je u tome da se svi osjećaju inteligentni, dakle glavni akteri.
Zaključio bih da je jedini slobodan narod na ovoj planeti, koja svakodnevno izgleda sve manja i manja, narod umjetnika.
Naravno, govorim o pravim umjetnicima, koji imaju svijest da svojim radom štite svoju teritoriju otpora.
Govorim o pravim pozorišnim ljudima, ljudima iz svijeta plesa, o piscima koji znaju živjeti u samoći, muzičarima koji su još uvijek spremni umrijeti za muziku, o slikarima i vajarima koji nastavljaju da žive u svom imaginarnom svijetu, odbijajući vulgarnu komercijalnost globalizovanih galerija; govorim o filozofima koji žele da stave na raspolaganje svoje razmišljanje da bi nas zaštitili od ove trivijalnosti.
Govorim, dakle, o svima onima koji su svjesni da ne zastupaju samo sebe, nego da brane teritoriju umjetnosti od sve brojnijih i brutalnijih napada politike štednje.
Mora se zaštititi sloboda sanjarenja.
Govorim o onima koji znaju da pozorišta koja vode, orkestri kojima diriguju, ateljei u kojima borave, učionice u kojima predaju, pisaći stolovi gdje se pravi pisci ispovijedaju, postaju mjesta gdje politička hitnost predstavlja odbranu otpora od jednog svijeta koji želi izbrisati vlastiti identitet u ime lažne funkcionalnosti i štednje.
Govorim, dakle, o pravim umjetnicima i intelektualcima, rasi sve rjeđoj i, nadam se, otpornijoj na izumiranje.
Naravno, današnjem svijetu diktature i lažne racionalnosti, perverzno dirigovanom od strane „light“ finansijskih centara bilo bi ugodno likvidirati Pitiju, Kasandru, Antigonu, Šopena, Mocarta, Pergolezija, Platona, Hegela, Kanta, Marksa… Likvidirati savjest svijeta.
Kakve sve to veze ovo ima sa kotorskim Festivalom?
Brzo ću vam objasniti a da vam ne dosađujem.
Kotor Art bio je san jednog Sveštenika za svoj grad u kojem je već postojao Dječji festival. Sveštenik, koji je u međuvremenu već osnovao jedan prelijepi Festival muzike, shvatio je da je, čak, i to nedovoljno.
Shvatio je da je Kotoru neophodno i hitno da se odbrani od trivijalnosti koju smo već opisali i htio je da podigne ispred kamenih zidina svoga Grada neke druge zidine, zidine umjetnosti koje bi obuhvatile sve polihromatične aspekte našeg otpora.
Sveštenik je imao nekoliko prijatelja sa kojima je podijelio taj san i oni, očarani tim opčiniteljem, poslušali su ga. I potrudili se da ga ne izdaju nikada.
Ovogodišnji program je potvrda toga, uprkos svim preprekama, i u Kotor Art-u se svi time ponosimo.
Zahvaljujem Ministarstvu kulture Crne Gore i ministru Branislavu Mićunoviću koji je promovisao i branio ovu manifestaciju svih ovih godina, pa i ove, zajedno sa gradom Kotorom i gradonačelnicom Majom Ćatović koja nas je čvrsto podržala u ovim neizvjesnim vremenima.
Smatram da je za dobrobit grada i kulture u cijeloj Crnoj Gori došlo vrijeme da se institucionalizuje ova inicijativa koja je zaradila na terenu ulazak u veliku porodicu evropskih festivala.
Vremena spontanog aktivizma, barem što se mene tiče, su završena.
