Portparolka Nacionalne turističke organizacije, Nina Vukčević, rođena je 28. januara 1991. godine u Podgorici. U rodnom gradu sa uspjehom je završila osnovnu školu “Milorad-Musa Burzan”, a nakon toga i srednju stručnu školu za turizam, “Sergije Stanić”.
Školske 2009/2010. godine upisuje Fakultet za turizam i hotelijerstvo u Kotoru. Šesti semestar studija Nina je završila na Ruskom državnom trgovinsko-ekonomskom univerzitetu u Moskvi. Ispite je polagala na ruskom jeziku i položila ih sa najvišim ocjenama.
- Kako sam ispite završavala u prvom ispitnom roku, ljetnji period sam koristila da obavljam obuku i stičem neophodna praktična znanja. U tom smislu ističem profesionalni rad u hotelu “Sentido-Tara”, u Bečićima, gdje su mi povjereni odgovorni poslovi rada na recepciji u svojstvu holiday-concierge i animacije gostiju. Pretpostavljeni su moj rad vrijednovali najvećim ocjenama - istakla je Nina.
Nakon završetka trogodišnjih studija i sticanja diplome bečelor, nastavila je specijalističke studije na fakultetu u Kotoru. Studije je završila u predviđenom roku, kao prva iz generacije, sa prosječnom ocjenom devet.
Diplomski rad pod nazivom “Menadžment događaja u funkciji imidža destinacije” odbranila je sa ocjenom deset.
U periodu januar-oktobar 2013. godine tokom specijalističkih studija obavila je devetomjesečnu stručnu praksu osposobljavajući se za rad u turističkom sektoru (NTO CG, Ministarstvo turizma i održivog razvoja, Call centar, Turistička agencija i hoteli).
Od decembra 2013. godine Nina je angažovana u Nacionalnoj turističkoj organizaciji, i to na poslovima odnosa sa javnošću i organizacije studijskih posjeta predstavnika medija i turoperatora iz cijelog svijeta.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Kada pitaju umjetnike, posebno književnike, odakle crpe inspiraciju za svoja djela odgovor je obično da im je glavna inspiracija djetinjstvo. I nama običnim ljudima, bezbrižnost djetinjstva, te lijepe slike prirode i ljudi trajno su urezane u pamćenje. Svi događaji iz zrelog doba su nekako blijedi u odnosu na kristalno jasne slike djetinjstva koje uz to doživljavamo subjektivno, te su nam ljepši nego što su objektivno bili.
Ja sam u djetinjstvu dosta boravila na selu, u Lješanskoj nahiji. Te slike prirode i pretjerane ljubavi babe Zore i djede Miloša mi danas izgledaju bajkovite i nestvarno lijepe.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Odrastanje doživljavam bolno, jer ljepota djetinjstva prelazi u surovost adolesencije. Međutim, Erih From na jednom mjestu kaže da svako doba ima svoje prednosti. Odrastao čovjek doživljava život dublje i cjelovitije. Ja sam misaonost ruskih klasika shvatila tek u odraslom dobu. U djetinjstvu mi je ta literatura imala interesantnu fabulu, ali je nijesam mogla u potpunosti razumjeti. Takođe, kao odrastao čovjek mogu pomoći drugima, što je značajan dio naše misije na ovome svijetu.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Veoma rijetko ćete naći čovjeka koji kada sumira život kaže da se bavio onim što je najbolje znao i za šta je imao najviše talenta. Jedan moj rođak, po struci inženjer, jedva je sačekao penzione dane da počne da slika, jer je to uvijek najviše volio. Za sebe mislim da bih u oblasti literature i psihologije bila najuspješnija, ali život me je odnio drugim pravcem. Kompromis nalazim tako što svoje slobodno vrijeme koristim da čitam beletristiku i psihološku literaturu, što mi je relaksacija, a ne umor.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- O tome treba drugi da kažu. Ja mislim da veoma često ne upravljam vremenom. To znači da ne uspijevam da rasporedim vrijeme i tako uskladim profesionalne i porodične obaveze. Vrijeme je najveći resurs koji imamo, moramo ga poštovati i imati na umu da je ograničeno.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Kod drugih veoma cijenim iskrenost. Takođe, važna mi je misaona dubina i iskustvo. Neki moji prijatelji imaju srećan spoj ovih osobina te veoma držim do njihovog mišljenja i često kroz razgovor korigujem svoje stavove i mišljenja.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- Recimo: “Preko trnja do uspjeha” (Nije ona latinska poslovica “Preko trnja do zvijezda”, jer ne mislim da imam talente za velike stvari). Volim karakterne glumice kod kojih nije presudan fizički izgled. Moj odabir bi bila Meril Strip.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Iskrenost, nemir, energičnost, poštovanje, ljubav.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Zavisi. Nekad slatka čokolada, a nekad ljuta feferončica.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Nevidljivost - da sve vidim, a da niko ne vidi mene.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Sa kosmonautom, jer me uvijek intrigiralo da sagledam ovaj svijet sa distance i tako makar dijelom shvatim suštinu.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Na ovo pitanje zapadnjak kaže da je nedjeljom melanholičan jer razmišlja, poslije opuštanja petkom i subotom, o predstojećoj radnoj nedelji. Sa našim evropskim integracijama i mi sve više prihvatamo takav način života, te se i ja slično osjećam.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- “Stranci u noći”, Frenka Sinatre, pjesma za sva vremena. Ona na poseban način izražava otuđenost i strah pred izazovima nepoznatog.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- Film “Joy”( Džoj ), biografija američke preduzetnice Džoj Mangano. Primjer koji pokazuje je da bez obzira na brojne prepreke, žene svojom upornošću i samouvjerenošću mogu doći do samog vrha u muškom poslovnom svijetu.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Privlači me Kuba jer je to svijet u promjenama koji je zadržao obrise starog, a uz to je i mentalitetskim osobinama ljudi veoma interesantan.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Autobus jer mi izaziva tjeskobu, a u našim uslovima je veoma neudobno.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Veliki je broj, tema, događaja, odnosa koji me intrigiraju. Ne postoji neko kome ispričam sve. O intelektualnim temama pričam sa nekima, o događajima svakodnevice sa drugima itd.
Čemu se uvijek obradujete?
- Najviše se obradujem kada otkrijem plemenitost i mudrost kod meni bliskih ljudi. Mislim da stvari i pokloni mogu biti samo trenutna radost.
Da li za nečim žalite?
- Žaliti za bilo čim veliko je gubljenje vremena. Ono što je prošlo više ne postoji, a samim tim se ne može promijeniti. Sve su to putevi kojim sam morala proći i lekcije koje sam trebala naučiti.
Bez čega ne možete?
- Za mene je veoma važno, da radim posao koji me ispunjava. Naporni rad koji ima rezultat, uz uređen lični život, stvara mi osjećaj "nirvane", ličnog mira i spokoja.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Uvijek je to zbog moje emotivnosti i temperamenta. Kažem suvišnu riječ, pa se poslije kajem.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Da mi podari mir u sebi i odnosu sa drugima; Da ne zavisim od drugih; Da mogu pomoći drugima.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Najteže je promijeniti navike i karakter.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Provela bih ih u praštanju i posvećivanju onima koje volim.
Kako biste voljeli da umrete?
- Pjesnik Milan Rakić kaže: “Nasmejan i vedar, u mladačkoj moći, pod raskošnim sjajem septembarskog neba.”
Koji bi bio Vaš epitaf?
- “Ja se samo pretvaram da sam mrtav” ( H.K.A)
Priredila: A.POPOVIĆ
