Petljanje sa top listama najgorih filmova odavno je izgubilo smisao u eri strahovlade ostvarenja stvorenih za puštanje mozga na ispašu. Mnogo veću uvredu od „običnih“ loših ostvarenja predstavljaju projekti koji naizgled ciljaju visoko, ali se slamaju zbog tri stotine različitih „filmskih metastaza“ – od ega autora, preko pritisaka velikih studija koji podmeću klipove u točkove kreativaca, do popularnih trendova koji uništavaju mogućnost stvaranja iole smislenih i važnih naslova. Na takve naslove vrijedi obratiti pažnju, zbog toga što objašnjavaju održivi razvoj mnogih štetnih trendova u modernoj kinematografiji.
Ove godine na našoj listi „pilećara mozga“ završili su naslovi koji su većinom zaradili milione eksploatišući kultne filmove, radovi važnih režisera koji su izgubili kreativni zamah i ostvarenja kojima je pridat mnogo veći značaj u odnosu na onaj koji zaslužuju. Za fantastičnu trojku na početku spremili smo i nagrade – zlatnu, srebrnu i bronzanu „Kosačicu“, priznanje za najviše pokošenih sivih ćelija filmofila u 2017. godini. A pobjednici su...
1. Bright
Blago ocu, blago majci: priznanje „Zlatna kosačica“ za film koji je ubio najviše gledalaca u pojam ponovo odnosi režiser Dejvid Ajer, tvorac prošlogodišnje kataklizme „Suicide Squad“. Ove godine Ajer nas je počastio distopijskim ostvarenjem „Bright“ – suvom drenovinom iz koje ni sjajni Vil Smit, ni Netfliks nijesu mogli da iscijede ni kap originalnosti.
2. Suburbicon
Crna komedija „Suburbicon“, rađena po scenariju braće Koen, izgleda kao da ju je režirao netalentovani fan kultnog „Farga“ i Alfreda Hičkoka, željan da kaže „nešto bitno“ o rasizmu u Americi. Nula poena za Džordža Klunija jedna „Srebrna kosačica“ od redakcije Objektiva.
3. Death Note
U Netfliksovom filmu „Death Note“ gromovska igra umova iz kultne istoimene mange zamijenjena je... tinejdžerskom romansom!? Malo je reći da je ovaj rimejk bolan za gledanje. Nejt Volf i Margaret Kvali, srećna vam bila „Bronzana kosačica“. Zaslužili ste je dokazujući da ste stvoreni da pišete za fanove glupave tinejdž serije „13 Reasons Why“.
4. The Dark Tower
Pod hitno napisati peticiju da se film „The Dark Tower“ režisera Nikolaja Arsela izbriše iz filmografija Idrisa Elbe i Metjua Mekonahija. Mnogo jada, pa čak i u eri kada svakih nekoliko mjeseci dobijemo po jednu lošu adaptaciju djela Stivena Kinga.
5. Beauty and the Beast
Ako ste fan Diznijevog klasika „Beauty and the Beast“ (1991), dijete u vama osjećaće se silovano poslije istoimenog mjuzikla i „copy-paste“ režije Bila Kondona. No, što se drugo osim pražnjenja buđelara nostalgičnih gledalaca moglo očekivati od tvorca malokrvne vampirske tinejdž sage „Twilight“?
6. Alien: Covenant
Tokom scene kada android Dejvid uči svog brata Voltera da svira flautu i izgovara rečenicu „I'll do the fingering“, poželjećete da pođete Ridliju Skotu pravo na kućnu adresu i tražite mu da vam vrati proćerdani novac. Majstore, vrijeme je za penziju!
7 . Ghost in the Shell
Igrana verzija kultne mange u režiji Ruperta Sandersa djeluje kao „Blade Runner“ podgrijan u mikrotalasnoj pećnici poslije provlačenja kroz tehnološke filtere vrijedne milione dolara. Holivuđani nikako da nauče da kultni filmovi jednostavno ne smiju da se diraju.
8. Wonder Woman
Većina kritičara i gledalaca dočekala je ostvarenje Peti Dženkings kao „women power“ film. „Wonder Woman“ je tako i promovisan. Ipak, umjesto da dobijemo „jednu od najsnažnijih filmskih junakinja 2017. godine“, završili smo sa gomilom superherojskih klišea – i sa Gal Gadot koja djeluje kao pogubljena Mis Univerzuma zalutala na bojno polje.
9. Orient Express
Sudeći prema režiserovom pristupu Agati Kristi, detektivske misterije eliminišu, a ne ubrzavaju i treniraju neurone. Kenet Brana bacio je 55 miliona dolara i zvjezdanu glumačku ekipu na skupocjeni triler „Murder on the Orient Express“ u kom nema ni mrve uzbuđenja. Da režiju nije potpisao čovjek sa njegovim iskustvom, ovo bi bio samo loš film. No, uz Branin potpis, ovo je katastrofa.
10. Valerian
Kara Delevinj i Dejn Dihan možda nemaju pipke, krljušt ili enormno uvećane glave u filmu „Valerian and the City of a Thousand Planets“, ali definitivno jesu najveći vanzemaljci. Nepodnošljiva drvena gluma u kombinaciji sa neshvatljivo šupljim scenarijom pretvorila je gozbu za oči u jedno od najžalosnijih filmskih iskustava minulog ljeta – a mislili smo da Lik Beson neće moći da snimi nešto gore od „Lucy“.
M. I.
FOTO: imdb.com / ew.com / impawards.com / clearlens.org
