Orah Svetoga Petra, Gornji Manastir, selo Brčeli, Crmnica

Povedeni tim primjerima  obišli smo nekoliko toponima koje predanje veže za ličnost Svetoga Petra Cetinjskog. Nažalost, što zbog protoka vremena, što zbog raseljavanja tih mjesta gdje se ti istorijski toponimi nalaze izgleda da u skoroj budućnosti mnogi od tih toponima neće biti više prepoznatljivi. Za orah Svetoga Petra Cetinjskog koji je posadio u dvorištu Gornjega Manastira u Brčelima može se reći da je jedno od mjesta koje ni danas nije izgubilo ništa od svoje prepoznatljivosti.

Orah Svetoga Petra je stari orah u dvorištu Gornjega Manastira, selo Brčeli, Crmnica. Po predanju donio ga je Sveti Petar Cetinjski iz Rusije, pa zbog promijenjene klime znatno kasnije olistava.

Mitropolit Petar I  Petrović Njegoš (Sveti Petar Cetinjski), bio je crnogorski mitropolit i vladika od 1782-1830.  Nakon smrti vladike Arsenija Plamenca (15.V 1784), koji je Crnom Gorom upravljao nešto više od tri godine, na tron crnogorskih vladika po vjekovima ustaljenoj tradiciji na Opštecrnogorskom zboru izabran je Petar Petrović, unuk vladike Danila, a sinovac vladike Vasilija. Sin Marka Damjanova Petrovića i majke Anđelije (rodom od Martinovića), rođen je 8/19. IX 1748. na Njegušima. Crnom Gorom je vladao punih 46 godina. Umro je na Lučindan 18/30. X 1830. godine.

Petar I je utemeljivač novovjekovne crnogorske države, zakonodavac, zakonopisac, politički mislilac, vojskovođa, vizionar, duhovnik. Za života je nazivan Svetim Vladikom. Za svetitelja je proglašen 1834. godine. Jedna je od najznačajnijih ličnosti ukupne crnogorske istorije.

 O manastiru Gornji Brčeli, sa crkvom posvećenom Pokrovu Bogorodice, može se pročitati da se nalazi u samom selu po kome nosi ime. Osnovao ga je početkom 18. vijeka vladika Danilo kao svoju zimsku rezidenciju, pa je u narodu poznat i kao „manastir Petrovića". Pri manastiru je 1863. godine osnovana škola koja je radila do 1868. godine kada je preseljena u obližnji manastir Donji Brčeli.

Manastirska crkva je manja jednobrodna građevina sa polukružnom apsidom i bez zvonika. Zidana je od kamenih kvadera sive i bijele boje složenih u naizmjenične pravilne, horizontalne redove. Zasvedena je poluobličastim svodom ojačanim sa dva poprečna luka koji počivaju na dva para pilastera. U crkvi se nalazi ikonostas, rad Petra Čolanovića, iz 1928. godine.

Četiri manastirske zgrade i crkva opasani su visokim kamenim zidom sa glavnom kapijom na južnoj strani. Na zidu, uz kapiju sa njene istočne strane, podignut je jednodjelni zvonik na preslicu.

Zgrada starog konaka, formirana kao tipična crmnička kuća sa karakterističnim „voltovima" i terasom, zidana u istom maniru kao crkva, nalazi se na zapadnoj strani manastirskog kompleksa. Na ovaj konak kasnije je dozidano novo krilo koje se proteže u pravcu sjevera. Druga dva objekta, ekonomske namjene, locirana su sa istočne strane kompleksa.

Put do sela Brčeli, u Crmnici, je relativno lak. Po lijepom vremenu stiže se za malo više od pola sata starim magistralnim putem od Podgorice za Petrovac. Toliko je potrebno i iz Bara na čijoj se opštinskoj teritoriji nalaze Brčeli.

Iz Podgorice put vodi starim magistralnim putem, preko Paštrovske gore. Kada se prođe sretanje za Sozinu nakon petnaestak minuta vožnje stiže se na skretanje sa obilježenim putokazom koji pokazuje na pravac kojim se ide do sela Podgor i Brčeli. 

Asfaltiranim uskim putem nakon desetak minuta vožnje  nailazimo na još jednu raskrsnicu.  Na tom skretanju dolazi se do mjesta gdje se put odvaja ulijevo uzbrdo do Gornjih Brčela, naše konačne destinacije.

Nakon još pet minuta vožnje uzbrdo uskim putem stiže se do manastirskog zdanja u kome se nalazi i orah Svetoga Petra. Obzirom na ranija iskustva oko traženja lokacija toponima vezanih za Svetog Petra Cetinjskog ispostavilo se da je pronalaženje ovog lokaliteta  zahvaljujući njegovoj zapamćenosti relativno lako.

Kada smo prišli manastiru mogla se primijetiti užurbanost i radna atmosfera na sređivanju manastirskog imanja.

-To će vam najbolje znati u manastiru – kazao nam je jedan od radnika koji je radio na sređivanju okoline manastira.

U manastiru nas upućuju na nastojnicu, koja nam nakon što nas je saslušala što tražimo odmah daje potvrdan odgovor i pokazuje gdje se nalazi stablo oraha. Odmah se može primijetiti  da se o njemu vodi posebna pažnja. Sve oko njega je čisto, podzide uredno nasložene ispod I pored njega.

-“Slobodno pogledajte I fotografišite”, kazala nam je ona i uz izvinjenje zbog obaveza ostavlja nas da obiđemo lokalitet koji nas interesuje.

Sad tek može da se vidi zašto je to stablo toliko neobično. I zašto ga  lako pamti ko god ga je vidjeo. Po predanju donio ga je Sveti Petar Cetinjski iz Rusije, pa zbog promijenjene klime znatno kasnije olistava.

I zbilja, pošto je bio kasni maj domaće sorte oraha su već bile olistale, dok je ovaj orah iz daljine ostavljao utisak drveta koje neće izbaciti vegetaciju uopšte.

U razgledanju nam se pridružio i mještanin koji po svom kazivanju iako živi u Podgorici gleda da vikendom dođe do manastira i pomogne u održavanju velikog imanja.

On nam potvrđuje da je ovaj lokalitet sa orahom ostao prepoznatljiv među stanovnicima ovog kraja. Govori nam i mnoge zanimljive detalje o samom orahu i pričama vezanim za njega.

Kaže i da su su lokalni ljudi mnoge opklade dobijali na “račun” kasnijeg olistavanja oraha. Naime, njima je poznato da orah, kako on kaže, nakon Trojičinog dana počinje da lista, pa su rado sklapali opklade sa onima koji su sumnjali da će orah dati list I plod.

I plodovi su neobični za naše poimanje oraha, kaže on. Navodi i još jedan podatak koji vezuje za Svetog Petra. Naime zbog neobičnosti oraha I zbog toga ko ga je tu posadio bilo je mnogo ljudi koji su pokušali da uzmu pelcer sa njega I da ga presade. Po pričama mještanina nijedan taj pokušaj nije uspio, tako da ovaj orah ostaje jedinstven primjer svoje vrste u Crmnici.

Zaključujemo da se za orah Svetoga Petra Cetinjskog koji je posadio u dvorištu Gornjega Manastira u Brčelima može reći da je jedno od mjesta koje ni danas nije izgubilo ništa od svoje prepoznatljivosti.

Sa sigurnošću možemo kazati da se vezuje za Svetog Petra Cetinjskog i da je bio važno mjesto u životu lokalnih stanovnika, mjesto gdje se odvijao društveni život. I danas još ima materijalnih ostataka koji to pokazuju.

U radu “LIČNOST I PROSVJETITELJSKI RAD SVETOG PETRA CETINJSKOG” prof. dr. Saša Milić pišući o značaju misli I djela Svetog Petra Cetinjskog kaže: 

- Iza svega onoga što je Petar I govorio i radio, iznosio svoje misli i ideje o prosvjećivanju naroda, stajao je on sam. Mnogobrojne poslanice, pisma, pjesme, poruke, savjeti ne bi imali onu težinu i značaj, kao što je imaju kada znamo da je sve to on dosljedno sprovodio i dokazivao ličnim primjerom. Svojim životom, djelovanjem on je još za života kod naroda zaslužio osobinu sveca, te njegovo posvećenje 1834. godine u narodu nije izazvalo nikakvo iznenađenje, već naprotiv, radost i oduševljenje. Sve što je od svog naroda zahtjevao ticalo se dobrobiti tog istog naroda, njegovog napretka. Čovjeka koji je udario temelje jedne države, dao joj prvi pisani zakon, formirao prve državne institucije, stalnim borbama sa neprijateljem borio se i izborio slobodu naroda, ujedinio razjedinjena plemena, doprinio suzbijanju krvne osvete i bratoubilaštva, putem usmene i pismene riječi prosvjećivao narod, doprinio da se glas o tom narodu pronese kroz čitavu Evropu, ne nazvati ocem tog naroda, bilo bi zaista nepravedno.

Foto: Azra Šabotić