U tim trenucima se prepuštamo mašti, u kojoj smo u jednom trenutku na vrhu Ajfelovog tornja, u drugom vozimo motore u Rimu, a već u trećem stojimo pored Keopsove piramide ili maskirani plešemo na brazilskom karnevalu. Ipak, zbog svakodnevnih obaveza, kao i nedostatka novca većina od nas ne ostvari svoje maštarije, barem ne sve.
Ovo je priča o čovjeku koji svakodnevno ostvaruje svoje dječačke snove. Edin Krnić je za sada obišao 114 država, ali se tu ne zaustavlja.
Privrednik i putopisac iz Tuzi je prije par dana dobio i specijalno priznanje od glavnog grada, a za naš portal priča o tome kako je sve krenulo, prenosi najzanimljivija iskustva, ali i savjetuje kako obilaziti, a ne trošiti ogroman novac.
Edinu se dječački san ostvario poslije rata: Još kao dječak, Edin Krnić je maštao o odlasku u različite svjetske destinacije. Vrtio je globus i zamišljao šta će sve posjetiti kada za to bude prilike. Ponesen tom strašću, upisao je srednju turističku školu, zatim i isti fakultet.
„Maštao sam o tome da ću nekada biti turistički vodič, koji će putovati i tako finansirati svoja putovanja. I sada sa putovanja nosim velika iskustva, pa ih često prenosim svima koji to od mene traže, te se tu ponekad osjetim jako korisno i vratim se u vremena kad sam maštao o tome da budem turistički vodič i da ljudima prenosim informacije o destinaciji koju trenutno posjećuju“, prisjeća se Krnić.
Ipak, njegov put ka ostvarenju snova nije bio jednostavan. Ispriječili su se loše stanje u državi, rat u Jugoslaviji, sankcije.
„Bilo je jako teško putovati sa pasošem te države, koja se rušila i koja je bila pod međunarodnim sankcijama“, objašnjava nam on.
Rat je prošao, a njegova želja je ostala ista. Odlazi u Brazil, gdje shvata da je sve ono o čemu je maštao uživo još ljepše. Danas, on može da se pohvali titulom najvećeg putnika iz Crne Gore, koji sve bilježi na blogu.
„Za sada, posjetio sam 114 država. Postoji više država kojima se uvijek vraćam, na primjer u Indoneziju, Tajland, Brazil i Tanzaniju“, objašnjava nam on.
Šatori umjesto luksuznih hotela: Krnić ne ide u skupe hotele sa pet zvjezdica, već bira skromne sobe, skučene prostorije ili šatore, jer smještaj nije ono što je važno na putovanju.
„Moj poseban izazov su uvijek bili ljudi, a zbog kojih ja želim da posjetim neku novu državu tako što ću da upoznam njihovu kulturu i život njihovog običnog čovjeka. Ne zanima me ono što se servira kao iluzija života u nekoj državi već stvaran i opipljiv život običnog čovjeka. Obišao sam gotovo sva svjetska čuda i gotovo sve kulturne znamenitosti u većini zemalja svijeta i shvatio da su ljudi najveće bogatstvo u životu“, govori nam.
Najviše se plaši ljudi koji nisu bili dalje od svog grada: Putovanje je za njega, mnogo više od pukog razgledanja znamenitosti. To je, kaže suština čovjekovog života, preduslov za razumijevanje svijeta i ljudi oko nas.
„Negdje sam pročitao misao jednog pisca koji kaže da se najviše plaši čovjeka koji je pročitao samo jednu knjigu. Ja mogu da kažem da se isto tako plašim čovjeka koji nikada nije bio dalje od svog grada. Moj život promijenio se u smislu da bolje razumijem svijet oko sebe i da imam više razumijevanja za ljude. Mi često mislimo da smo najbolji i najpametniji jer ne znamo ništa o drugim kulturama, umjesto da budemo širokogrudi i da svoje mane popravljamo tuđim vrlinama“, objašnjava.
Za uživanje u čestim putovanjima, najbitnija je, tvrdi, dobra organizacija, a preporučuje i koje daleke destinacije prve posjetiti.
„U Tajlandu i Indiji možete uživati na lijepim plažama i jesti izvanrednu hranu za 500 eura mjesečno, dok na nekim njima bliskim destinacijama kao što su Butan, Tibet ili Sjeverna Koreja, vam tih 500 eura ne mogu trajati više od dva dana, i to uz prilično skromne uslove. Mogu reći da je od dalekih destinacija Tajland možda najbolji izbor kada su u pitanju troškovi i cijene. Na Tajlandu takođe možete uživati u prelijepim budističkim hramovima, odličnoj hrani i najljepšim plažama u Aziji“, govori nam on.
Teže je, objašnjava nam, obići 20 zemalja Afrike nego čitavu Evropu, prije svega zbog avionskih karata koje su jako skupe, zbog malog broja letova i loše povezanosti među državama.
„Problem je i vizni režim, restriktivna politika mnogih afričkih država je takva da onemogućava turiste iz velikog broja svjetskih država da se tako olako mogu kretati iz zemlje u zemlju, jer je vizni režim vrlo rigorozan. Ovdje ne mislim na putovanje samo sa crnogorskim pasošem već su ti parametri potpuno isti za državljane svih zapadnih zemalja“, ističe.
Na sva putovanja ide sam: Na svako putovanje on odlazi sam. Tvrdi da je tako najbolje, jer sam određuje svoju putanju i niko ga ne sputava u planovima i namjerama.
„Ne želim da zvučim sebično, ali često putovanje u većim grupama ne dozvoljava pojedincu da ostvari sopstvene zamisli prilikom istraživanja neke destinacije. Što se tiče izazova i opasnosti, naravno da ih ima, ali u onolikoj mjeri koliko ste vi skloni da ih nađete. Ukoliko pozitivno razmišljate o svemu što vam predstoji, šanse su gotovo ravne nuli da vam se desi neka neugodnost. Ovdje konkretno mislim na narko dilere i sumnjive djevojke koje vam prilaze kao posjetiocu. Ukoliko se držite podalje od takvih ljudi, nećete imati nikakvih problema“, govori on.
Boravak sa Himba plemenom posebno iskustvo: Edin je na putovanjima iskusio opasne, ali i zanimljive situacije, jeo je tarantulu, plivao pored ajkule, ali u sjećanju mu je posebno ostao urezan boravak sa Himba plemenom u Namibiji, u regiji Outjo.
„Tamo me je poglavica Boni dočekao kao najrođenijeg. Ponudio mi je da spavam u njegovoj skromnoj kolibi širine 1.60m sa 2.20m, kakve su tipične dimenzije jedne kolibe u mnogim afričkim plemenima, jer ona služi samo za spavanje. Kao sardine u konzervi bili smo stiješnjeni Boni, ja i njegova supruga i njena sestra. Pod istim krovom smo spavali kao rođena braća i sestre. Neko bi se možda plašio da će ga ti ljudi ubiti, pokrasti, možda i pojesti, ali ja nisam osjećao nikakav strah. Naprotiv, osjećao sam veliku ljubav sa njihove strane. Ne postoji ništa epsko u ovom doživljaju, ali boraviti i biti primljen u nekom afričkom plemenu u kojem nisu navikli na strance je za mene imalo veliki značaj“, priča on.
Novo putovanje poslije Nove godine: Zbog načina života koji je izabrao, kada je u svom rodnom mjestu nema previše slobodnog vremena. Tih dana, usredsređen je na rad i porodicu.
„Uglavnom radim u svom servisu i poslovima oko kuće sa svojom djecom Sarom i Amarom, te svojim bratom Ninom i njegovim sinom Evaldom. Mi imamo porodični biznis i drago mi je da se dobro slažemo. Vjerujem da kad toga ne bi bilo, ne bih mogao putovati ovoliko i na ovaj način. U svemu ovome mi mnogo znači podrška cijele porodice“, ističe Krnić.
Sa posljednjeg putovanja se vratio nedavno. Za tri mjeseca je posjetio mnoge države, krenuvši iz Sankt Petersburga, pa do Bangladeša, te do posljednje destinacije, Tibeta.
“Nakon Rusije, nastavio sam za Mongoliju, gdje sam proveo tri nedjelje na Golden Eagle festivalu i u Pustinji Gobi. Nastavio sam za Peking, zatim Bangkok, Nepal, te Butan, zemlju mira i blagostanja, u kojoj sam se zadržao samo pet dana, zbog dnevne takse od 250 dolara. Žalim što nisam ostao duže, jer je to prelijepa zemlja sa sjajnim ljudima”, objašnjava Krnić.
Novi put ga očekuje već poslije Nove godine, a razmišlja da li da ide u Zapadnu Afriku ili bliskoistočne zemlje.
„Definitivno će prevagnuti uslovi za dobijanje vize, tamo gdje budem procijenio da je jednostavnija procedura dobijanja svih viza, tamo ću i putovati. Ukoliko me posluži zdravlje, namjeravam da posjetim sve zemlje svijeta, jer sam na dobrom putu da to ostvarim“, zaključuje Krnić za Portal Analitika.
