Protesti studenata u Srbiji koji su počeli blokadama fakulteta nakon pada nadstrešnice na Željezničkoj stanici u Novom Sadu prilikom kojeg je stradalo 16 osoba, doživjeli su vrhunac 15. marta velikim okupljanjem građana iz svih krajeva zemlje u Beogradu.
Studenti su održavši duh pobune tokom više mjeseci, uspjeli da potkopaju samouvjerenost režima u Beogradu i njegovog vođe, predsjednika Srbije Aleksandra Vučića. Najveću cijenu platio je premijer Miloš Vučević koji je krajem januara podnio ostavku.
111Ipak, nakon najvećeg protesta u Srbiji u posljednjih četvrt vijeka, postavlja se pitanje – što sada, te koliko su studenti još u mogućnosti da vrše pritisak na vlast i da li može probuđeni bunt da dovede do političkih promjena koje bi omogućile ostvarenje njihovih zahtjeva.
Odgovore na ova i još neka pitanja potražili smo od predsjednika Građanskog demokratskog foruma, Zorana Vuletića.
Pokazala se kobna greška opozicionih političara
ANALITIKA: Smatrate li da je veliki protest u Beogradu 15. marta imao pozitivan efekat, tj. da li će doprinijeti ispunjavanju zahtjeva studenata da se procesuiraju svi odgovorni za tragediju na Željezničkoj stanici u Novom Sadu?Mislite li da će bunt izgubiti na snazi?
VULETIĆ: Nekoliko utisaka je ostalo sa protesta. Propuštena je šansa za političkom artikulacijom i to je najveći problem. Neće biti lako ponovo podići toliku energiju, što veoma dobro zna autoritarni predsjednik Srbije.
Drugi jasan utisak je da naša parlamentarna opozicija nije uspjela ni blizu za deset godina da pretoči u mandate potencijal opoziciono opredijeljenih birača. Posebno se to odnosi na Beograd i beogradske opštine, gdje je praktično poklonjena apsolutna vlast SNS-u posljednjih pet godina.
Treći utisak je najtragičniji. Pokazalo se da mi van redakcija N1, NovaS i Danasa nemamo opoziciju. Unazad četiri mjeseca uređivačka politika tih kuća potpuno je prebacila fokus na studente, zapostavila opozicione stranke i dobili smo studente kao božanstva nezadovoljnih građana Srbije. Dobar dio tih građana dodatno se udaljio od opozicije i time je Vučić dobio još malo prostora za svoja manipulativna djelovanja.
Pokazuje se kobna greška opozicionih političara koji su iz neznanja, komfora i političkog diletantizma ritualno počeli da odbijaju prije 7-8 godina pozive režimskih medija i od toga pravili svoju tzv. pravovjernu politiku. Pouzdano znam da i dan danas dobijaju pozive od režimskih medija ali odbijaju da idu. Radi se o klopci koju im je Vučić svojevremeno napravio tako što je odbio i zabranio svojima da idu na opozicione medije.
Tom kratkovidom opozicionom refleksijom mediji Junajted grupe su dobili ekskluzivu da formiraju opozicioni stav u Srbiji. Postali su politički akter koji nema obavezu izlaska na izbore. Zloupotrebljavajući politiku ovi mediji se bave svojim biznisom.
Uspješno su pažljivom polarizacijom sa Vučićevim medijima “napumpali” SBB na 1,5 milijardu eura, prodavši ga konzorcijumu iz Arapskih emirata, odakle dolazi najveći broj Vučićevih omiljenih kompanija. UG takođe svih ovih godina neometano radi posao sa Pinkom i Željkom Mitrovićem oko serija i filmova koji se emituju preko SBB.
Ovim osvrtom na medijsku scenu bih argumentovao i političku bezubost studentskih protesta koje Junajted grupa podržava u aktivizmu strogo vodeći računa da ne uđu u političku temu na pravi način. Studenti ako žele iole racionalan izlazak iz protesta morali bi što prije da shvate da platforma medija koji ih guraju u dalje “pumpanje” bez politike nije zainteresovana za političku promjenu, već samo za eventualnu personalnu promjenu.
Mala je to korist za štetu koju nanose sebi i budućnosti Srbije. Na takav način, kako god to nekome izgledalo, ti mediji su produžili bar za 4-5 godina apsolutnu vladavinu Aleksandra Vučića.
Dodao bih i posljednji utisak sa skupa. Bar polovina od više stotina hiljada prisutnih se vratila kući potpuno zbunjena i u razmišljanju koja je to genijalnost koju još treba sačekati. Sigurno im nije bilo dovoljno nekoliko mekanih patriotskih pjesmica i opis stanja u Srbiji kroz opšta mjesta koje su pročitale studentkinje.
Propuštena je kolosalna prilika da studenti zatraže tehničku/prelaznu vladu od vlasti i parlamentarne opozicije. Već danas bi Srbija bila drugačija i ušli bismo u normalan tok izlaska iz ove užasne krize.
Sistem kojim se Vučić hvali i nije tako čvrst
ANALITIKA: Glavna tema nakon protesta je incident sa snažnim zvukom za sada nepoznatog porijekla koji je uznemirio veliki broj građana.Demonstrantitvrde da je u pitanju bio zvučni top, dok vlast to negira. Vjerujete li da će se saznati istinao ovom slučaju s obzirom na prve konfuzne izjave nadležnih?
VULETIĆ: Prve konfuzne izjave nadležnih dosta toga otkrivaju, da sistem kojim se hvali predsjednik i nije tako čvrst. Sama spoznaja te činjenice dodatno oslobađa ljude straha. Što god to bilo, a desilo se nešto poput zvučnog topa, izazvalo je ozbiljne posljedice po zdravlje velikog broja ljudi, i imalo je namjeru da izazove stampedo koji bi možda odnio još nečiji život. Dakle, ozbiljna stvar sa ozbiljnom namjerom se desila.
Jedna od posljedica konfuzije je svakako nepostavljeno pitanje - da li je zvučni top upotrijebljen mimo znanja i plana predsjednika Srbije? Ako je tako, koliki dio službi bezbjednosti radi mimo njegove kontrole? Imamo sve češće argumente za takva pitanja, sjetimo se njegove tvrdnje da je ispred RTS-a policajca udario bokserom student, a ispostavilo se da je kolega policajac.
Koji put do sada u ova četiri mjeseca predsjednik države izlazi u javnost sa lažnim informacijama? Od koga on dobija te informacije? Na kraju, postavlja se i logično pitanje, kome je bilo u interesu da se veličanstveni skup završi na takav način? Mislim da Vučiću nije.
Nažalost, da nije bilo tog topa opozicioni aktivisti i građani gotovo da ne bi ni imali ozbiljnu temu kojom bi održali opravdani bunt. Rekao bih da dio službi djeluje mimo Aleksandra Vučića, a u korist nedobronamjerne politike prema Srbiji, i kada to kažem ne mislim na Zapad.
Brutalnost ne može da ugasi proteste
ANALITIKA:Je li vas iznenadio stepen represije na protestu, uključujući upotrebu tzv. zvučnog topa? Postoji li bojazan da će vlast pribjegavati još brutalnijim metodama za očuvanje kontrole?Kako onda motivisati studente/građane da istraju u borbi i ne izgube nadu?
VULETIĆ: Brutalnost ne može da ugasi proteste, već sasvim suprotno, uliva novo pogonsko gorivo protestima. Do sada smo to više nego jasno vidjeli. Vučić pored djela nekontrolisane službe dobija i bumerang efekat gotovo svakim svojim obraćanjem studentima i javnosti. Prosto ne zna kako da se nosi sa problemom, u istoj rečenici poziva na dijalog i prijeti.
U jednom od takvih obraćanja smo dobili siledžije u Novom Sadu koji su izašli iz gradskog odbora SNS-a i bejzbol palicama polomili vilicu studentkinji, misleći da rade sjajnu stvar za stranku. Posljedica je bila ostavka Miloša Vučevića. Iz ovakvih stvari se vidi koliko radikalski model ponašanja ne može da se snađe u datim okolnostima.
Zahtjev za zdravim institucijama bez promjene vlasti je infantilan
ANALITIKA: Studenti uporno tvrde da njihov cilj nije smjena vlasti već pronalazak odgovornih, no koliko je to moguće u postojećem sistemu? Kako komentarišete tvrdnje vlasti da su protesti orkestrirani spolja?
VULETIĆ: Vlast pribjegava oprobanom receptu, najgore od svega je što još ta nakazna i ksenofobna objašnjenja daju rezultat. Slobodan Milošević je još 90-ih postavio tu paklenu definiciju: „Ne napadaju oni Srbiju zbog Miloševića, već Miloševića zbog Srbije“, tako isto juče Mladića i Karadžića, danas Vučića i Dodika… „Oni“ su Zapad naravno.
Prati nas ta ksenofobna matrica kao prokletstvo i ne dozvoljava nam kompatibilnost sa progresivnim i demokratskim svijetom.
Studentski zahtjev da žele novi sistem i zdrave institucije, a bez promjene vlasti je infantilan. To nije moguće. Još me više zabrinjava da ne pokazuju ni trunku razumijevanja o potrebi promjene politike, a politika koju Srbija vodi 35 godina je iznjedrila ovaj sistem i institucije.
Obilježavanje početka bombardovanja 24. marta koje su studenti sveli SAMO na zaštitu kulturnog dobra i zaklinjanje da nikada neće zaboraviti protivpravno bombardovanjeiz 1999. potpuno obeshrabruje.
Bez ijedne jedine riječi objašnjenja zašto smo bombardovani i zašto je tadašnja vlast na čelu sa Miloševićem izazvala bombardovanje duboko pokazuje da ne razumiju zašto je Srbija ovakva, i zašto uopšte protestuju. Nijesu se nikada zapitali da možda nije razlog desetogodišnja agresivna politika prema regionu i posebno prema Albancima.
Može Novak Đoković da ima tako banalne stavove i da se sveti Zapadu za „protivpravno bombardovanje“, ali od studenata koji su naša intelektualna elita se očekuje mnogo više.
Nažalost, kada pogledamo unazad tri mjeseca studenti su tolerisali ratne zločince, ideologiju kandila, ruske zastave, kvislinge, apsolutno sve osim EU zastava, žao mi je, ali ne možemo se nadati promjeni koju oni, a i svi mi priželjkujemo.
Tužno je konstatovati, ali ako većina studenata ovako misli mi kao narod nemamo kapaciteta za razvoj i napredak.
Svako obraćanje Vučića je nasilno bar prema djelu građana
ANALITIKA: Mišljenja analitičara u Srbiji i regionu su podijeljena. Jedni smatraju da je vladavina Vučića prošla szenit, dok mu drugi predviđaju još veliki broj godina na vlasti.U kojoj mjeri, i da li je, vlast Vučića uzdrmana poslije ovih protesta? Da li je upotreba sile zapravo znak slabosti režima i straha od gubitka kontrole?
VULETIĆ: Iz prethodnih odgovora je jasno da nasilje ubrzava odlazak sa vlasti Aleksandra Vučića, ali njegov radikalski karakter mu ne dozvoljava da izađe iz tog narativa. Svako njegovo obraćanje javnosti je nasilno bar prema djelu građana. Vraća mu se kao najgori odraz u ogledalu kada neki njegov sljedbenik pregazi studentkinju na raskrsnici, ili drugoj polomi vilicu bejzbolkom.
Glasači u Srbiji su nekako ušli u svoj ritam promjena, smuči im se svaki vlastodržac za 10-12 godina. Kreće tada terminalna faza svake vlasti uz parolu “Samo da ovaj ode, pa ćemo poslije lako”.
Velika je to zabluda, jer to spašava propalu politiku, a mijenjaju se izvođači radova iste. Trebalo bi da se zapitaju građani da nije nešto i do nas kad svaki put mijenjamo vlast u takvoj atmosferi. Nema tu racionalne politike, to je kolektivna psihoza koja nije saradnik boljitka.
Prelazna vlada jedini normalan izlaz iz krize
ANALITIKA: Planira li opozicija da kapitalizuje energiju sa ulice u institucionalnu borbu i na koji način? Koji bi naredni koraci bili efektni – novi protesti, blokade, međunarodna aktivacija?
VULETIĆ: Imam dosta primjedbi na politiku parlamentarne opozicije, posebno na njihove bazične stavove u vezi sa našim najvećim problemima: BiH, Kosovo, odnos sa Rusijom, Crna Gora, SPC, EU… Međutim, danas želim iskreno da podržim zahtjev dijela opozicije za prelaznom vladom. Nije lako to sada uraditi kada nijesu više zvijezde N1 i NovaS, preuzeli su rizik i ponudili politički izlaz.
Aleksandar Vučić ako ima zrno dobre namjere prema budućnosti svog naroda, kako voli da kaže, morao bi da prihvati taj dobronamjeran prijedlog kako god da je obrazložen. Trebalo je studenti da izađu sa tim zahtjevom i pomognu svima, ali im se izgleda mnogo svidjela uloga u koju su ih gurnuli neodgovorni analitičari, komentatori i redakcije Junajted grupe.
Čestitam na hrabrosti tom djelu opozicije! To je jedini normalan izlaz iz krize.
Privođenje Vukovića u Beogradu - izraz nemoći i frustracije
ANALITIKA: Zbog objave na društvenim mrežama sa protesta priveden je Ivan Vuković, crnogorski poslanik i bivši gradonačelnik Podgorice. Da li je ovo licemjeran potez s obziromna toda je aktuelna vlast u Srbiji ne tako davnopreko sebi bliskih medijavodila „bitke za Nikšić i Herceg Novi“?
VULETIĆ: Licemjeran je svakako, ali je mnogo više izraz nemoći jer je Aleksandar Vučić frustriran položajem Crne Gore. Može Andrija Mandić da bude predsjednik Skupštine, ali Crna Gora je u NATO i nepovratno na putu ka EU. Crna Gora je pod vlašću DPS-a postigla ono čemu se Srbija aktivno suprotstavlja posljednjih dvadeset godina.
Ivan Vuković je samim tim kao bivši gradonačelnik Podgorice i aktuelni potpredsjednik DPS prepoznat kao neprijatelj “srpske stvari”. Podsjetiću, kada Vučić daje najveće zamjerke bivšoj vlasti prva na spisku je “pustili ste Crnu Goru da ode”. Otud i objašnjenje zašto je Vuković priveden i ispraćen za Podgoricu uz zabranu ulaska u Srbiju.
Razumljiv strah susjeda, ali Srbija više nema snage da napravi nešto slično onome iz 90-ih
ANALITIKA: Vučić je burno reagovao nakon potpisivanja memoranduma o odbrambenoj saradnji između Hrvatske, Albanije i Kosova, optuživši ih da su otvorili regionalnu trku u naoružanju. Mislite li da će Vučić pokušati da umanji pritisak na njegovu vlast u Srbiji, podižući tenzije sa susjedima?Vjerujete li da bi međunarodni pritisak mogao igrati ulogu u njegovom konačnom padu u kontekstu stabilizicacije situacije u region Zapadnog Balkana?
VULETIĆ: Da, burno je reagovao. Rekao bih da ga je to obradovalo jer je mogao nedjelju dana da vodi kampanju kojom opravdava radikalsku prošlost i narativ kako su svi protiv Srba i Srbije. Nije se ni on niti bilo ko drugi zapitao zašto se susjedi plaše Srbije? Zašto prave saveze?
Mogli su studenti da se zapitaju, ako uopšte prate politiku detaljno, trebalo bi to da čine. Mogli bi da pitaju roditelje protiv kogaje i za šta Srbija ratovala deset godina prije njihovog rođenja. A kada dobiju odgovore neka provjere na Google kod susjeda šta oni kažu i shvatiće zašto prave vojne saveze.
Nema Srbija više snage da napravi nešto slično onome iz 90-ih, ima usijanih glava i besmisleno kupljene vojne opreme, ali ipak nema vojske koja bi ratovala.
Razumijem potpuno strahove susjednih država, kao i nadu da se u Srbiji dešava promjena koja će i njih pogurati napred. Nažalost, ne vjerujem u promjenu Srbije na takav način čak i kada bi Vučić sjutra pao sa vlasti.
Dobili bismo ideološki sličnu vlast, ali mnogo manje sposobnu da pravi tenzije u regionu kako to Vučić čini. Izgleda da je to krajnji domet srpske politike danas.
