Baš u danima kad se obilježava treća godišnjica vojno-policijskog desanta na Cetinje, isti akteri, po istom receptu, pokušavaju protivustavno da preuzmu, reklo bi se kidnapuju, crnogorsku vojsku od crnogorske države.
Odnosno, da završe pripreme se uvod u novu sličnu akciju jer nakon helikopterskog osvajanja Rumije i Cetinja, sasvim logično, na red dolazi i Lovćen.
33Naivno je, gotovo čemberlinski, misliti da se zvijer velikosrpskog fašizma može zadovoljiti mrvicama. Vrhovi Lovćena i grob Njegoševa su cilj - kako danas tako i prije stotinu godina. Opsesija Lovćenom postala je patološka onog trenutka kad je kralj Aleksandar podigao kapelu ne Njegošu već sopstvenom ocu, iznad grada u kom je odrastao a iz koga je protjerao đeda.
Od tada sve do danas velikosrpski nacionalizam nema punoću iskaza dok je na Lovćenu mauzolej dvojici istinskih Jugoslovena - tvorcu i stvaraocu. Ivan Meštrović im smeta gotovo jednako kao i onaj čija politička misao daleko izlazi iz onog što su otrcane propagande floskule srpskog sveta. Dobar je Njegoš samo onaj ukalupljen u koordinatni sistem potčinjavanja svega velikodržavnom nacionalizmu.
Lista manjih i većih Belvedera je duga, a lamentiranje nad njima je najbolji način da se akumulirana energija ne usmjeri na smislenu artikulaciju odbrane
Događaji tih septembarskih dana na Belvederu zapravo su samo paradigma, putinovski rečeno, specijalnih operacija usmjerenih na podrivanje suštine crnogorske. Svakog dana, na svakom mjestu, se bez prezanja krši Ustav a silom laži konstruiše nova realnost.
Šta je to nego sistemska fašizacija jednog društva?! Na koncu, blagi ili gotovo nepostojeći odgovori na njegove eklatantne eksplikacije najbolje potvrđuju tezu da su malograđani, isti oni koji ismijavaju paljenje guma na Belvederu, najbolji konzumenti fašizma.
Ne treba ići dalje od bljuvotine objavljene na digitalnom lokalnom jurišniku - zamijenite islam i Nermina nekim drugim imenom i religijom pa dobijate Berlin tridesetih godina minulog vijeka.
Lista manjih i većih Belvedera je duga i opštepoznata, a lamentiranje nad njima je zapravo najbolji način da se akumulirana energija ne usmjeri na smislenu artikulaciju odbrane.
Red dešavanja narednih mjeseci je više nego predvidljiv. Nakon lokalnih izbora u Podgorici, ma kako se oni završili, pristupiće se objavljivanju popisnih rezultata. Ponovo, kakvi god oni bili, to će biti osnova za još jedan atak na tekst Ustava a time i ustavni poredak. Trenutna Vlada i odnosi u parlamentu, uprkos brojnosti, ne donosi željenu stabilnost pa je to razlog za ubrzavanje realizacije svega namijenjenog urušavanju državnog okvira.
Sve to treba da se kruniše osvajanjem Lovćena, pretpostavljam, za početak simboličnim postavljenjem montažnih objekta, jer je zapravo cijela suština srpskog nacionalizma montažnog karaktera.
To se najbolje vidi onda kad problemi koje to generišu počnu da ugrožavaju interese međunarodne zajednice. Nažalost, Crna Gora nema vremena da to i čeka. U suprotnom i 1918. će postati godina mrmota.
