Građanski aktivista Vuk Vujisić jedan je od ovogodišnjih laureata nagrade za filantropiju Iskra, koju dodjelju Fond za aktivno građanstvo (fAKT). Njemu je pripalo specijalno priznanje za građanski doprinos opštem dobru.
Vujisić je novinar i građanski aktivista od 15. godine. Rođen je u Podgorici, gdje je završio Gimnaziju “Slobodan Škerović”, a potom i studije politikologije na Fakultetu političkih nauka.
Vujisić je svojim pričama i aktivizmom pokrenuo osvjetljavanje i rješavanje nekoliko izuzetno važnih pitanja i problema za crnogorsko društvo poput ilegalne eksploatacije šljunka u koritu Morače, krivolova na Skadarskom jezeru, uništavanja šuma Crne Gore.
Već godinama neumorno radi na ozelenjavanju Crne Gore, okupljajući sve veći broj pojedinaca i institucija.
Sanja o ekološkoj Crnoj Gori, zemlji socijalne pravde i za ostvarenje vizije jedne takve održive zajednice, spreman je da da sve. Svojim angažmanom postao jeparadigma mladima u borbi za zdraviju i zeleniju Crnu Goru.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Najviše mi nedostaje vrijeme za svakodnevno maštanje i vrijeme koje sam provodio sam sa sobom. Kao mali bio sam sanjar, čitao encikopledije, gledao dokumentarce… Bio sam zanesenjak koji je, kad god je mogao, živio u svom svijetu.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Jedina stvar koju volim zbog toga što sam odrastao je upravo što mogu svoje vizije da podijelim sa drugima i da pokušam da mijenjam stvari u pravcu tih vizija i snova.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Tokom cijelog svog detinjstva volio sam nauku i inovacije i stekao sam svestranost pogotovo u majstorskim poslovima, a onda su me gimnazijalski dani pretvorili u društvenjaka i od introvertne ličnosti stvorili ekstrovertnu.
Volio bih da sam se više ostvario na polju nauke i inovacija, ali u većini slučajeva društvenjaci su ti koji primjenjuju stvari u društvu.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Teško delegiram i prepuštam procese drugima. Uvijek mi se čini da ću najbolje ja to uraditi ili da je lakše da ja to uradim, od onih banalnih stvari od kućnih poslova pa do kompleksnih stvari u poslu. Takođe, neprijatno mi je da gledam kako drugi rade.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Cijenim pozitivne ljude koji vjeruju u promjene i kad je najteže.
Cijenim prkosne ljude koji će na mudar način pokušati da ostvare svoju viziju i koji će se boriti za viši cilj, pa čak i kad isti podrazumijeva rizike i sopstvenu štetu.
Cijenim ljude koji imaju osjećaj za druge i koji su u svakom trenutku spremni da vide širu sliku.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- “Čovjek i zelena utopija”.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Naporan, sanjar, optimista, prkosan, saosjećajan.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Svadbena torta, može da ti se sviđa ili ne, ali biće za sve
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Da vraćam vrijeme i putujem kroz isto.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Sa Ilonom Maskom, proizvodnju Tesle prebacio bih na vodonik. To je jedino za sada održivo gorivo.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Obično radim na aktivnostima naše inicijative ili smišljam planove za narednu nedjelju.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- Nemam omiljenu pjesmu, više slušam instrumental, ali recimo “Aj, karmela” i ”Hall of fame”.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- Slabo pamtim imena filmova, a i u posljednje vrijeme baš nemam vremena da ih konzumiram. Kad gledam serije i filmove obično su to naslovi koji razotkriju sociologiju i obrazce ponašanja pogotovo u radnjama nakon apokalipse i gdje se pokušava izgraditi novo društvo. Što se filma tiče preporuka za “More then Honey”.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Volio bih da obiđem cijeli svijet, kako bih ga bolje razumio i najbolje obrasce primijenio u našem društvu.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Međugradski autobus, najviše zbog svoje visine i dugih nogu, a i osjećam se zarobljeno.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Najboljem prijatelju, ali ni njemu sve ne ispričam.
Čemu se uvijek obradujete?
- Tuđoj sreći, a najviše kad je kolektivna.
Da li za nečim žalite?
- Nema za čim da žalim. Neke stvari je prosto nemoguće promijeniti, možemo da se trudimo da mijenjamo samo ono što nam dolazi.
Bez čega ne možete?
- Bez hrane, čiste vode, vazduha i slobode. Bez svega ostalog se može.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Za kašnjenje.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Da dobijem šansu da mijenjam, da uspijem u tome i da se na kraju povučem i mirno živim, pa i na kratko u tom sistemu.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Natjerao korumpiran sistem da radi svoj posao i da makar u jednoj mjeri odbrani javni interes i interes države. Lično, pomirio se sa egom kada mi je najteže bilo.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Posvetio bih ih intenzivnoj borbi i naporima da postavim temelje za viziju društva o kakvom sanjam, u želji da generacije koje dolaze žive pametnije, održivije i srećnije nego što smo mi živjeli.
Kako biste voljeli da umrete?
- Volio bih da umrem u saznanju da sam uradio sve što sam mogao ili da skončam radeći na cilju za koji živim.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- Volio bih umjesto glomaznog mermernog spomenika da to ipak bude drvo hrasta, a ako baš mora jedna pločica neka na njoj piše “ Čuvajte je“ ili “Ono si što si što si davao”.
