Programski direktor NVO Juventas, pravnik Jovan Bojović rođen je 12. septembra 1996. godine u Bijelom Polju.
Završio je Gimnaziju „Miloje Dobrašinović“ u Bijelom Polju. Na Pravnom fakultetu Univerziteta Crne Gore završio je osnove studije, a zatim na specijalističkim studijama na Pravosudnom smjeru odbranio specijalistički rad na temu „Vještačenje kao dokazno sredstvo u krivičnom postupku“. Trenutno priprema odbranu magistarskog rada na temu "Postpenalna podrška u kaznenom sistemu Crne Gore".
Svoj aktivizam počeo je kroz omladinski sektor, kao jedan od osnivača Unije srednjoškolaca Crne Gore. Na poziciji predsjednika Unije srednjoškolaca Crne Gore nalazio se od 2015. do 2017. a nakon toga do 2019. na poziciji generalnog sekretara ove organizacije.
Programski je direktor u Juventasu, nevladinoj organizaciji koja doprinosi unapređenju ljudskih prava i demokratizaciji društva. Član je više radnih grupa u ministarstvima pravde, unutrašnjih poslova i javne uprave.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Nedostaju mi ljudi iz mog bliskog okruženja koji su tada bili moji uzori i koji su imali poseban uticaj na moje odrastanje. Osim toga, nedostaje mi i dječja bezbrižnost, onaj osjećaj kada su najveće brige bile vezane za igru i maštanje o tome šta ćemo sjutra raditi.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Najviše volim slobodu donošenja sopstvenih odluka i odgovornost koja s tim dolazi. Cijenim mogućnost da kreiram svoj put, da ostvarujem ciljeve koje sam postavim i da učim iz sopstvenih iskustava.
Takođe, volim što sada mogu dublje da razumijem svijet oko sebe i da utičem na promjene koje smatram važnim.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Kao mlad trenirao sam atletiku i postizao dobre rezultate, pokazujući veliki potencijal u tom sportu. Bila je to moja velika strast i smatram da sam mogao postići mnogo više da su uslovi bili drugačiji, ili možda nastaviti da se bavim ovim sportom i danas budem profesionalni atletičar.
Nažalost, naša država nema dovoljno razvijenu sportsku infrastrukturu, a posebno je zapostavljena atletika, koja zahtijeva posebne uslove za treniranje i napredak.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Nestrpljivost. Iako sam svjestan da neke stvari zahtijevaju vrijeme, često bih želio da se stvari koje moram čekati dese što prije. Ova osobina se odražava i na druge pozitivne karakteristike, jer želim da brzo reagujem i postignem rezultate, što mi pomaže da budem proaktivan i usmjeren na ciljeve.
Ipak, ponekad mi ta želja za bržim razvojem situacija može otežati strpljivo čekanje i prilagođavanje tempu koji nije uvijek pod mojom kontrolom.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Tačnost i poštovanje vremena, ne samo u profesionalnim, već i u privatnim situacijama. Za mene, tačnost nije samo ispunjavanje rokova, već i sposobnost da se poštuje vrijeme drugih ljudi.
Kada neko prepozna važnost mog vremena i drži se dogovora, to pokazuje odgovornost i ozbiljnost prema odnosima.
S obzirom na to da sam nestrpljiv, za mene je vrlo važno da ljudi budu svjesni vremena, bilo da je u pitanju profesionalni ili lični odnos.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- Ovo je zaista interesantno pitanje o kojem nijesam ranije razmišljao. Možda Fragments of desire – Fragmenti želje. Ona bi se vjerovatno odnosila na ono što radim, uvezano sa željom za postizanjem većeg uspjeha, uz ljubav i strast. Volim da se posvetim stvarima koje me ispunjavaju i koje mi donose izazove, a istovremeno osjećam zadovoljstvo u tome.
Što se tiče glumca koji bi mogao da me igra, to može biti bilo ko kome bi ta priča bila interesantna.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Ako bih nekome preko telefona morao u pet riječi opisati sebe, zapravo bih preferirao da umjesto toga razgovaram s tom osobom. Mislim da je mnogo korisnije kada neko sam dođe do zaključka o tvojoj ličnosti kroz razgovor i interakciju.
Da bih pokušao da se sve sažme u samo pet riječi, teško je ne pojednostaviti previše, jer svaki pojedinac nosi mnogo slojeva koji se ne mogu uhvatiti u nekoliko riječi. Tako da bih radije dopustio osobi da kroz razgovor, kroz moje reakcije i stavove, sama donese zaključak o tome ko sam.
Ličnost se ne svodi na jednostavne etikete, ona je mnogo bogatija i dinamičnija od toga.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Ako bih sebe opisao kao hranu, rekao bih da bih bio musaka, kao moje omiljeno jelo. Musaka je jednostavna, ali istovremeno i složena, što odražava moj pristup životu – bez pretjeranog razmetanja, ali sa jasnim ciljem i smjerom.
Nema tu previše filozofije, sve je jasno i na svom mjestu.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Volio bih da imam moć putovanja kroz vrijeme! Iako nijesam siguran da je neki super-junak imao ovu moć na isti način, vjerujem da bi bila nevjerojatna.
Zamislite samo mogućnost da se vratimo u prošlost i svjedočimo istorijskim događajima iz prve ruke ili da skočimo u budućnost i vidimo kako će se svijet razvijati.
To bi bilo kao da otvoriš vrata u potpuno novi svemir, gdje možeš istraživati različite vremenske epohe, upoznavati ljude i živjeti u različitim realnostima. Nikada ne bi bilo dosadno, jer bi svaki trenutak bio prilika za novo iskustvo.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Ako bi ta promjena značila da sve što učinim toga dana zaista ostane trajno, onda bih se zamijenio s nekim u čije ime bih mogao donijeti važne odluke za svijet.
Ako bi to bila promjena koja nema stvari uticaj, onda bih, vjerovatno, zamijenio mjesto s nekim ko je trenutno u svemirskoj stanici, jer vrlo vjerovatno tamo neću nikada biti.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Vikend je rezervisan za drage ljude. Idemo u šetnje, pa onda klasična podgorička ispijanja kafe. Nema vikenda bez toga. A ako je vikend baš živ, onda su tu i večernji izlasci. Bez previše plana, samo se pusti da ide svojim tokom i uvijek ispadne dobro.
Ali vikendom se, naravno, više nego radnim danima, posvećujem i Ariji, mom psu. Trudim se da tada nadomjestimo sve propuštene šetnje koje ne stignemo tokom radnih dana. Šetnje su naši trenuci mira, ona uživa u tome, a ja imam priliku da se opustim i napunim baterije za narednu sedmicu.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- Definitivno pjesma “Još ne sviće rujna zora”. Ona je za mene mnogo više od obične melodije. To je pjesma koja nosi duboku emociju, višeslojnu i bogatu, koja se ne može samo tako opisati.
Svaka strofa ima specifičan ton, a sama melodija nas vodi kroz različite osjećaje i sjećanja. Iako spada u tradiciju, s vremenom je postala više od toga – postala je spoj prošlosti, sadašnjosti i onoga što tek dolazi.
Pjesma koja nosi snagu, ali i tužnu ljepotu, izaziva osjećaje na više nivoa. Oduvijek mi je bila posebna jer u njoj ima mnogo dubljih značenja koja se otkrivaju iznova.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- Ove sedmice sam gledao premijerno izvođenje predstave YooToo u Kolašinu, koja se bavi selektivnošću pravde, a kao pravniku, postavila mi je mnoga pitanja na koja nisam razmišljao do sada.
Predstava istražuje kako različite društvene grupe doživljavaju pravdu i kako ona nije uvijek dostupna svima pod jednakim uslovima. Ako ste ljubitelj predstava koje se bave dubokim društvenim temama, YooToo je predstava koju ne smijete propustiti.
Kroz snažnu priču o selektivnosti pravde, ona izaziva na razmišljanje o tome kako društvo percipira i ostvaruje pravdu, često na način koji zavisi od moći i statusa.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Volio bih da otputujem što skorije u Japan. Ova zemlja mi je uvijek bila fascinantna, a oduvijek sam želio da posjetim Tokio, Kyoto, i ostale gradove.
Japan spaja tradiciju i modernost na jedinstven način, što me dodatno privlači.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Kada su u pitanju duža putovanja, autobus definitivno nije moj izbor. Vođen jednim ličnim iskustvom dužeg putovanja autobusom, njega definitvno eliminišem kao opciju. Nijesam imao dovoljno prostora da se osjećam komotno.
Kao osoba koja se ubraja u visočije, to putovanje mi je dosta namučilo, pa je moja nestrpljivost da stignemo na željenu destinaciju bila vrlo izražena.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Mislim da ne postoji osoba koja baš sve svakome priča. Svi imamo onaj uži krug ljudi s kojima dijelimo gotovo sve.
Ali, i pored toga, postoje stvari koje zadržavamo samo za sebe. To su misli koje ostaju duboko u nama, možda zato što ih još nijesmo sasvim razumjeli, ili zato što osjećamo da ih niko drugi ne bi mogao potpuno shvatiti.
Čemu se uvijek obradujete?
- Mnogo je stvari kojima se uvijek obradujem. Tu je svakako uspjeh ljudi koji me okružuju. Svakom sportskom uspjehu naše reprezentacije. Odmoru. Putovanju.
Da li za nečim žalite?
- Ne razmišljam previše o žaljenju. Ono što je bilo, ne može se promijeniti, pa se trudim da učim iz prošlih iskustava i idem naprijed.
Bez čega ne možete?
- Bez smijeha, dobrih razgovora i vremena za sebe. Sve ostalo se nekako može nadomjestiti.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Izvinjenje treba da bude dio naše svakodnevice, bilo da govorimo o izvinjenjima za velike ili usputne stvari. To ne brojim, ali ne bježim od toga.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Ovo je pitanje na koje nikad nijesam znao da dam odgovor, pa ne znam ni ovog puta.
Sigurno bi jedna od želja bila da može da mi ispuni više od tri želje, jer kad bih već imao priliku da tražim, bilo bi ih mnogo više, i ne bi se odnosile samo na mene.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Najteže što sam do sada uradio bilo je suočavanje s izazovima koji su mi djelovali kao prepreke koje ne mogu da prevaziđem. To nisu bile fizičke stvari, već situacije u kojima sam morao da balansiram između svojih principa i stvarnih okolnosti.
Bilo je i trenutaka kada sam morao da donesem odluke koje su bile teške, ali sam znao da su u dugoročnom interesu.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Prvo bih se, naravno, šokirao. Ali onda bih, vjerovatno, postao još nestrpljiviji nego inače i pokušao da ubrzam vrijeme, da što prije dođe kraj. Zamislite samo koliko bi to bilo lose - znati tačno kada je vaš zadnji dan i čekati ga.
Kako biste voljeli da umrete?
- Iznenada, u starosti.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- Vive ut sis, non ut placeas.
