Prođoše četiri godine od famozne 2020. Jedan pun mandat koji to zapravo nije. Namjeru da Zdravko Krivokapić i njegovi takozvani apostoli, koji isto to nisu bili, odsluže do kraja srušili smo na Belvederu. Međutim, ispostavilo se da u Crnoj Gori vazda od lošeg ima gore i to može da ide u beskonačnost, dok mu se ne stane nogom za vrat. Što je naravno naš ponovni zadatak. Da gore ne zamijene crnji.
U ove četiri godine nagledali smo se svega. Najviše (ne)ljudi koji su spremni da zarad para unište vlastitu državu na svaki mogući način. U tom vremenskom periodu shvatio sam one riječi Jova Kape da ''Crna Gora rađa vrhunske ljude, junake i ništa robe prve klase''. Svakako, ni na kraju pameti mi nije bilo da ih toliko ima.
64Nažalost, ima. I svakodnevno isplivavaju novi, koji se poput amazonskih pirana utrkuju koji će prvi da ugrize za sisu državu koja ga je podojila. Da ne ponavljam onu već izlizanu da je izdaja jedina crnogorska konstanta. Nažalost, to je tužna istina koju moramo prihvatiti, pogotovo mi koji se nalazimo na suprotnoj strani i kao pokušavamo da shvatimo izdajničku svijest. Iskrenom patrioti je i nemoguće razumjeti kako neko može da postupa na takav način.
U suštini, od brojnih obećanja, meda, mlijeka, cukra i svega ostalog - nije bilo ništa. Dobili smo samo - šipak i izdaju. I po koji srednji prst put crnogorskih simbola. Tako je kad si okružen izdajnicima. Izdajnicima koji su punim plućima riješeni da do kraja mandata, onog idućeg potencijalnog ili ne, Crne Gore i ne bude.
I rade na tome, vjerujte mi, dok mi sjedimo doma i prečuđamo što i kako. Vara se svako ko veli da se prema njima treba odnositi gospodski i u skladu sa tekovinama demokratije i svega ostalog. Da bi pobijedio fukaru moraš bit veća fukara i služit se takvim metodama barem duplo.
Ako popuštimo, nastaviće nam se godine jadovanja, ponižavanja i maltretiranja. Sa bespovratnom štetom
A ovi su majstori svoga posla. Sipa koja je unešena u temelje naše države da je oglođe poput neke brvnare u Bjelopavlićima (znaće o čemu govorim onaj mi plemenik po ujčevini što komentariše svaki moj tekst i očigledno me poznaje).
U suštini, jedan od načina kako da obezbijede njeno uništenje je totalno obesmišljavanje Crne Gore kao države, tj. kreiranje jedne ogromne sprdnje. I u takvoj državi živimo trenutno. Državi sprdnje, kojoj se sprda svako, a koja nema ljude da njen obraz sačuvaju, barem što se tiče zvaničnika. Štaviše, oni uživaju u tome da im se neko sprda, da ih ponižava i kinji.
Na primjer, imali smo priliku da svjedočimo užasnom maltretiranju slučajnog crnogorskog predsjednika od strane Aleksandra Vučića. Toliko je bilo bolno i jadno gledati nesretnog Jakova kako se preznojava dok ga Aca priga na tihoj vatri i ponižava poput osnovca. Naravno, ne začuđuje me to što Milatović kaže da zbori sprskim, iako je Italijanima onomad rekao da zbori crnogorski.
To je njegov izbor, ali i sramota, jer kad je u državi srami se da kaže da govori crnogorski, a kad je vani da govori srpski. To su valjda tneke identitetske dubioze ovih dualnih. Ono kao, nije im normalno to što rade, ali ipak rade.
No neka ga u svoja četiri zida što gođ oće. Problem mi je tu samo što nije stao u odbranu gotovo pola crnogorske populacije koja govori crnogorski. Nije da nam je potrebna zaštita od Ace od Srbije, umijemo protiv njega i sami, kao i Seve, ali je valjda uloga predsjednika države da brani dignitet države koju predstavlja. No, budući da je slučajan, slučajno mu je i djelovanje. I jadno, prije svega.
Sa druge strane, tvrdim da u Crnoj Gori djeluje udruženi zločinački poduhvat okrenut protiv nje. I to veoma očigledan, za one koji možda i pomisle da umišljam. Ah, kakvog li termina! Skovao ga je još poodavno haški sud da opiše srpske zločine na prostoru bivše Jugoslavije. Udruženi zločinački poduhvat! Genijalno objašnjeno. Kad se troje ili više njih udruži da počini neki zločin. Kod nas ih ima ne troje, no bataljoni.
I to je istina. Udruženi zločinački poduhvat od 2020. naovamo nastoji da Crne Gore nema. On je finansiran i dirigovan iz vana, a izvođači radova su kao i vazda crnogorski građani, kupljeni za sitne pare i dinare. Kao što onaj srpski ministar kaže da gleda da Crnogoraca nema na radnim mjestima u Srbiji, tako i ovaj UZP gleda da Crnogoraca nema ni u Crnoj Gori. Totalno. Na sve moguće načine.
Jadovanje, obesmišljavanje, uništavanje… Sve su to načini za zatiranje. Ako nekome uzmeš ponos i dostojanstvo, njega više ni nema. Oni pokušavaju da Crnoj Gori oduzmu sve, pa i po cijenu sopstvenog obraza, kojeg ni nemaju.
A što mi radimo? Ništa. A imamo li priliku da to promijenimo? Veoma. Način su svakako izbori i eto ih blizu. Nemamo pravo na apstinente, ljutnje, pizme, inaćenja i sve ostalo. Nemamo.
Ako popuštimo, nastaviće nam se godine jadovanja, ponižavanja i maltretiranja. Sa bespovratnom štetom. Zločinci će nastaviti da rade svoj posao dok ga ne dovrše i dok nas ne dovrše. Poslije neće biti prilike za popravnim. Mi se pitamo.
I da. Vidimo se na Lovćenu petoga.
