Nakon snažne rezervisanosti po pitanju pristupanja Crne Gore Otvorenom Balkanu, izražene u najnovijoj preporuci Evropskog parlamenta, prošle sedmice uslijedila je i ostavka ministarke evropskih poslova i potpredsjednice Vlade Jovane Marović.
Resor koji je vodila objavio je i analizu pristupanja OB sa stavom da bez konkretnih podataka o uspješnosti projekta Crna Gora ne bi trebalo da donosi odluku o priključenju ovoj inicijativi. S druge strane, takođe potredsjednik Vlade i ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede u tehničkom mandatu, Vladimir Joković iznio je u javnost potpuno stav ustvrdivši da je OB odlična ideja za CG i da se zahvaljujući njoj ubrzavaju šanse za članstvo u EU.
Sa ekonomskim analitičarom Mirzom Muleškovićem, tim povodom razgovarali smo o preporukama Evropskog parlamenta, posljedicama s kojima se Crna Gora može suočiti ako se pridruži Otvorenom Balkanu, ali i o tome čiji je, prije svega, politički interes ta regionalna inicijativa.
Analitika: Šta cijenite da je razlog zaokreta u porukama koje stižu iz EU kada je u pitanju Otvoreni Balkan? Zašto se to sada dešava?
Mulešković: Iako može da se tumači na više načina, ako bi u prethodnom periodu pogledali zvanične izjave koje se odnose na kompletnu situaciju u regionu, te inicijativi Otvoreni Balkan, jasno je da zvanični predstavnici EU nisu otvoreno podržavali Otvoreni Balkan, već samo regionalnu saradnju, koja će se uspostavljati po definisanim pravilima Evropske unije.
Shodno tome, jasno je da su oni podržali inicijativu regionalne saradnje, u cilju jačanja svih zemalja koje će u narednom periodu postati zemlje članice. Kako ranije, tako i sada, sa posebnim akcentom se potencira regionalna saradnja, koja jeste ključ razvoja svih zemalja na Zapadnom Balkanu posebno u dijelu ekonomske saradnje.
Takođe, moramo biti svjesni da Crna Gora nije imala i nema, nikakve probleme u saradnji sa svim zemljama regiona, te ove preporuke za nas znače samo dalje održavanje i potencijalno unapređenje saradnje sa svim zemljama. A sa druge strane, inicijativom Otvoreni Balkan htjeli su da rješavaje politički problemi koji određene države regiona imaju. Tako da negdje, iako predstavljena kao ekonomska analiza, jasno je da je ovo više politička inicijativa koja najviše odgovara Srbiji, koja bi njoj, osim ekonomskih donijela i najveće političke benefite.
Transparentnost incijative na minimumu
Analitika: S druge strane, iz EU kao uslov za pristupanje navode i pojačane napore usmjerene na dobrosusjedske odnose, djelotvornu socioekonomsku saradnju na regionalnom nivou i solidarnost u zemljama pristupnicama EU-a, jačanje ekonomske konkurentnosti i socijalnu koheziju na Zapadnom Balkanu kroz strukturne reforme i uspostavljanje regionalne ekonomske saradnje koja je prihvatljiva za svih šest zemalja. Šta to znači u praksi?
Mulešković: Upravo ovo jesu preporuke EK, koje nalažu pronalaženje načina u cilju bolje ekonomske saradnje, ponavljam uz poštovanje svih pravila Evropske unije. Upravo inicijativa Otvoreni Balkan je imala manjkavosti u tom dijelu, jer nisu sva pravila bila definisana shodno EU praksi, već u odnosu na trenutno stanje u određenim zemljama.
Tako je doveden u pitanje i dio koji se odnosi na bezbjednost hrane, gdje je npr. Crna Gora u značajnoj mjeri usvojila i implementirala standarde EU, dok ostale zemlje nisu ni otpočele taj proces ili su na samom početku.
Upravo to je dovodilo u opasnost položaj Crne Gore, koja jeste lider u evropskim integracijama i koja će od svih zemalja regiona i prva postati članica EU. I u slučaju određenih problema, nepoštovanja ugovora i slično, ova inicijativa ne definiše mehanizam nadzora, kontrole nad sprovođenjem, već svaka zemlja je dužna da to radi po svojim pravilima.
Inicijativa nije definisala nikakve rokove, niti postoji plan po kojem će se sve obaveze morati implementirati. I na kraju, transparentnost same inicijative je na minimumu, imajući na umu da zvanično niti postoji veb sajt gdje bi se mogli vidjeti ugovori koje države potpisuju već se moraju tražiti na sajtovima privrednih komora.
I na kraju, veoma je važno vidjeti obaveznost ugovora koji se potpisuju jer kad Crna Gora postane članica EU, većina ovih ugovora neće biti na snazi upravo zbog EU direktiva. Pa se jasno postavlja pitanje da li ulaziti u ovaj proces, koji jedino može donijeti dodatne probleme, komplikacije, a sve zbog kratkotrajnih ciljeva i interesa.
Jedino što treba da bude fokus i na šta treba da se troši kompletna energija državne administracije jeste ispunjavanje obaveza na putu ka EU i što ranije članstvo u jedinu alijansu zemalja kojoj treba da težimo.
Oprečni stavovi: Vlada jedno, EU drugo
Analitika: Potpredsjednik Vlade Joković izjavio je da će Vlada potpisati pristupanje Otvorenom Balkanu, da se razgovara o ovoj inicijativi, te da je predsjednik Evropskog savjeta Šarl Mišel kazao da je OB odlična inicijativa. Kako komentarišete ovu izjavu, ako se uzmu u obzir najnovije preporuke Evropskog parlamenta u kontekstu OB i analiza resornog ministarstva?
Mulešković: Zabrinjavaju ovakve izjave predstavnika Vlade. Moramo priznati da ne biso smjeli da ulazimo u situaciju da se zvanični izvještaji Ministarstva razlikuju od izjava zvaničnika Crne Gore, jer tako samo doprinosimo dodatnoj konfuziji i stvaranju nestabilnosti u zemlji.
U izvještaju Ministarstva evropskih poslova se navodi: “Imajući u vidu da je Otvoreni Balkan još uvijek u eksperimentalnoj fazi, bez konkretnih podataka o uspješnosti projekta Crna Gora ne bi trebalo da donosi odluku o priključenju kao i to da je Crna Gora daleko odmakla u pregovorima sa EU, što jasno implicira o tome koliko i na koji način bi Crna Gora trebala da bude uključena u ovu inicijativu”.
Jasno je da bi zvanični iskazi i izvještaji Ministarstva trebali da budu u harmoniji, i da se zauzme zvaničan stav države, a ne da se svi po tom pitanju drugačije izjašnjavaju.
Joković u izjavama zaboravlja dodatak rečenice predstavnika EK da je Otvoreni Balkan odlična inicijativa, ali samo ako se implementira po pravilima EU, što nije slučaj u ovom trenutku. Do sada se moglo i istupati sa različitim mišljenjima, ali ipak poslije zvanične analize Ministarstva evropskih intgracija, koju smo svi čekali, moramo da se vodimo preporukama, koje jasno ukazuju da to nije put koji Crna Gora treba da podrži već upravo moramo da se vratimo EU putu.
Ovo bi moralo da bude i zvaničan stav svih predstavnika države, ma koliko to ne bilo u harmoniji sa ličnim stavovima i preferencijama, koje ne bi smjele da definišu put CG, već upravo se moramo voditi izvještajima koji na bazi informacija i činjenica pokazuju da ovo niti može biti niti je dobro rješenje za Crnu Goru.
Analitika: Iz EP je takođe poručeno da se pregovori o pristupanju sa Srbijom nastavljaju samo ako se ta zemlja uskladi sa sankcijama EU-a protiv Rusije i ostvari napredak u reformama povezanima s EU-om. Sa tog stanovišta gledano, kako se insistiranje na inicijativi Otvoreni Balkan, koji najviše propagira upravo Srbija, može odraziti na ulazak Crne Gore u EU?
Mulešković: Bilo je pitanje trenutka kada će se i ovaj uslov postaviti pred zemlje koje žele da postanu članice EU, jer jedino na taj način se može pokazati spremnost i volja da se postane član EU i da se podržavaju sve odluke EU koje se odnose na zvanične politike djelovanja svih država.
Ne bih mogao komentarisati da li će Srbija usvojiti sankcije ili ne, ali jasno je da ukoliko se to ne desi, i inicijativa Otvoreni Balkan dodatno će biti opterećujuća za sve zemlje učesnice, koje jesu u pregovorima sa EU.
Generalno, i u slučaju Crne Gore može biti dodatan teret, jer se upravo kroz sve to može ocijeniti da se putem saradnje sa zemljama koje nisu usvojile sankcije protiv Rusije, ostavlja prostor za kršenje ovih sankcije, putem npr. Srbije, što ne bi bilo naravno dobro za evropski put Crne Gore.
Zastoj u pregovaračkom procesu
Analitika: U preporukama EP se navodi da je Crna Gora predvodnica u procesu pristupanja, ali Evropski parlament izražava zabrinutost zbog trajne političke krize u Crnoj Gori, koje ima negativne posljedice na njen put prema EU-u. Šta sve pod hitno moramo promijeniti kako ne bismo izgubili “kartu” za članstvo, ako već nismo?
Mulešković: Jasno je da se Crna Gora nalazi u institucionalnoj i političkoj krizi i da svi segmenti društva jesu na gubitku zbog toga. Ovo je konstatovano u Izvještaju EK i svim drugim izvještajima.
Naravno, konstatovano je da imamo zastoj u procesu pregovora, što treba da zabrinjava i što treba da bude uvijek na umu svim donosiocima odluka kako bi na što brži način došli do rješavanja ove situacije koja nikako ne odgovara Crnoj Gori, kako ekonomski a tako i politički, jer se kao što sam već i naveo, zbog usporavanja ispunjenja obaveza prema EU, naš put usporava i datum ulaska u EU se odaljava.
Ova situacija se mora što prije riješiti, kako ne bismo gubili dodatno vrijeme, i kako bi na što efikasniji način povratili Crnu Goru na onaj put gdje je bila i gdje treba da bude a to je - Crna Gora 28. članca Evropske unije.
Ovo možemo postići isključivo rješavanjem političke krize u kojoj se nalazimo i kreiranjem stabilne Vlade i uspostavljanjem bolje komunikacije između Vlade i Parlamenta.
Analitika: Aktuelna vlast u Crnoj Gori Otvoreni Balkan predstavlja kao vid ekonomske saradnje u regionu uz stav da OB neće uticati na naše članstvo u EU. Da li je baš tako? Ima li i koja je politička pozadina ove inicijative? Koji su glavni nedostaci OB, a ima li ikakvih prednosti, posebno ako imamo u vidu Berlinski proces?
Mulešković: Još jednom treba napomenuti da sva regionalna i globalna umrežavanja donose dobro tržištu i služe kao dobra podloga za unapređenje slobodnog tržišta i lakšeg pristupa tržištu. To jeste jedan od benefita i pozitivni aspekt ovakvih inicijativa, i to treba da bude jedini argument prilikom promovisanja ovakvih inicijativa.
Ako bismo posmatrali iz ugla ekonomije, Crna Gora je sa sporazumima koje je potpisala sa svim zemljama članicama ove inicijative stvorila sve neophodne uslove da se promet roba i usluga obavlja bez većih problema. Crna Gora je od obnove nezavisnosti, uspješno sarađivala sa svim zemljama regiona i posebno u ekonomskom dijelu nije nikada imala probleme.
Samim tim, svi benefiti koji se odnose na olakšice slobode kretanja roba i usluga su postavljeni u Crnoj Gori i u posljednjih 10 godina se usklađuju sa pravilima Evropske unije, a sve sa ciljem integracije na jedno mnogo veće i razvijenije tržište.
Sa druge strane, ovom inicijativom veće zemlje rješavaju svoje interne probleme sa susjedima, što jeste pohvalno, ali moramo reći i ponoviti da Crna Gora nema takvih problema i prepreka u tom dijelu, posebno u dijelu političke i administrativne saradnje sa svim zemljama regiona.
Sa druge strane, ova inicijativa je dobra za velike zemlje poput Srbije, koje ostvaruju značajan izvoz na regionalna tržišta, a nižom prosječnom i minimalnom zaradom privlači investitore.
Crna Gora je uvozno zavisna od Srbije, a ima najveću minimalnu zaradu u regionu, pa joj inicijativa Otvoreni Balkan ne donosi konkretnu korist u dijelu privlačenja stranih direktnih investicija, te jačanju unutrašnjeg tržišta. Upravo ovo mora da bude jedan od indikatora prilikom donošenja odluke o pristupanju Otvorenom Blakanu ili ne.
Crna Gora kao zemlja kandidatkinja za članstvo u EU, članica NATO-a u ovom trenutku jeste ispred ostalih zemlja regiona jer sve ovo daje sliku stabilnosti naše zemlje. Upravo ovo treba Crna Gora da iskoristi i da do ulaska u EU ojača i pripremi svoju ekonomiju kako bi na najbolji način iskoristila sve prilike koje joj se sad nude, ali koje će tek biti dostupne kada postane članica Evropske unije.
Osim administrativnih olakšica, po mom mišljenju, ne postoje dodatni pozitivni aspekti iz ugla Crne Gore u ovoj inicijativi, dok s druge strane negativnih ima mnogo više. Činjenica da je proces u ekperimentalnoj fazi, da se ne implementira po EU pravilima jasno nam govori da predstavlja veliki rizik za Crnu Goru na njenom putu ka EU.
