Danas je treća godišnjica belvederskog otpora. Danas će se građani okupiti na Lovćenu, narednom nacionalnom simbolu kojeg treba odbraniti.
Šta se u međuvremenu desilo? Koja je to groznica stanovala u vazduhu, pa je tog 5. septembra okupila toliko uglednih građana, među kojima i one koji su uvijek bježali od bilo kakve političke obojenosti i angažmana? Upravo je ta vrsta koncenzusa među javnim ličnostima Belvederu dala tako moćnu istorijsku legitimaciju!
Zašto danas mnogi od njih nerado evociraju svoje prisustvo na tom, suvišno je reći, istorijskom događaju?
Zato što valja graditi karijere, sačuvati sebe oštrice propagande najmoćnijih medija, koji su građanski protest izmaknuli iz najzdravijih tekovina koje ovo društvo posjeduje i predstavili kao odraz ekstremizma.
U međuvremenu je postajalo sve manje popularno nositi "titulu" Belvederca, jer je politička artikulacija tih ideja bila sve nemoćnija da dođe do ikakvih poluga vlasti.
Crnogorci, nije to nikakakva tajna, veliki su ljubitelji vlasti, pa smo uživo gledali transfere od velikih patriota, antiratnih aktivista i antifašista, do neprimjerene tolerancije na kršenje ili makar neosuđivanje svih ovih vrijednosti, sa adresa sa kojih je ona morala doći.
Polako, iz javnog prostora su se na ove teme određeni isključivali, jedno po jedno, uz neubjedljive argumente: dosta ga je bilo, vrijeme je da se krene dalje, vrijeme je za pomirenje.
Ako pomirenje znači tolerisati skrnavljenje crnogorskog Olimpa, Sunca ovog naroda, naše nulte tačke postojanja, takvog pomirenja nikad ne bilo!
111Još gori primjer je sa onim dijelom naših građana koji su, izmanipulisani propagandom, vjerovali da "brane svetinje". Onog trenutka kada su svetinje završile u vlasništvu crkve Srbije, koja nema vlasništvo ni nad svetinjama u samoj Srbiji (ima ga država Srbija), niko od svih onih uglednih profesora i doktora koji su javnu podršku dali litijama, nije ustao, pobunio se i skrenuo pažnju na činjenicu da su izmanipulisani!
Nijedna zapadna civilizacija nije "kretala dalje", dok iz legitimnih tekovina javnog života nije istjerala, posramila, kriminalizovala i detektovala svaki primjer najmanjeg koketiranja sa fašizmom.
Fašizam je u našem balkanskom primjeru (za one koji su zaboravili ili one koji bi da "krenu dalje") kada slavite arhitekte masovnih grobnica, kada na silu jednom narodu instalirate tuđi identitet, kada proganjate neistomišljenike, sistemski, u školama pravite armije mladih koji sa časova dolaze indoktrinirani da budu suprotno od onoga što su ih majke i očevi oduvijek učili da jesu.
Vjerujte, i meni se gadi na samu pomisao da u 21. vijeku moram voditi iste borbe kao moji preci, umjesto da svoju zemlju kreativnim angažmanom živim ljepše, slobodnije i srećnije. Ali, kada čujem da je sin mojih prijatelja, iz poznate familije multivjekovnih Crnogoraca, juče iz škole došao pjevajući "Ja sam Srbin" onda to nije stvar izbora, već nužde.
Posljednji put ću izgovoriti ono što sva moja braća i sestre koji će se danas okupiti misle - Mi nemamo problem sa našim, crnogorskim Srbima! Ali imamo veliki problem sa onima koji bi da nas posrbe!
Danas, na datum koji nas je ujedinio kao rijetko kad prije, iz teške muke i neslobode, mi opet očekujemo neviđeni presedan, najprljaviji mogući gest koji smo dočekivali samo u trenucima klasične vojne okupacije. Naime, javnost po određenim informacijama koje se poklapaju sa "obećanjima" koja su stizala sa crkvenih i političkih adresa, očekuje skrnavljenje najvećeg nacionalnog simbola - mauzoleja crnogorskog gospodara i vladike crnogorskog, Rada Tomova.
Nema sumnje, to je njihov krajnji cilj. To je njihov plan i simbolički kraj procesa kreiranja države srpskog sveta. No, nemajte nijednog trenutka zabludu da spram sebe imate ozbiljne "igrače", koji su sve naše mane uperili protiv nas samih. Sve naše podjele, potkupljivosti i pizme - njihovo su najjače oružje.
Da li zaista mislite da će mastermind vojvoda novim helikopterskim desantom dati Crnogorcima razlog da se opet ujedine u susret izborima u Podgorici i Kotoru? Pa naravno da ne, jer smo dovoljno "prokleti" da se rađamo kao jedno SAMO u kontra reakciji!
Uradiće to kad se najmanje nadamo. Kad zaboravimo na to, neke hladne noći... Kad zaspu i Lovćenske straže, kad očevi i majke budu sa svojom djecom u toplim domovima.
To je razlog zbog kog sebi NIKAD više ne smijemo dozvoliti da našim jedinstvom diriguju Vučić, Joanikije i Mandić! Zato nas Lovćen, taj oltar sveti, doziva iznad oblaka!
Zato ćemo se danas i odazvati, jer smo se u njega davno zakleli. I opet kao uvijek prije - kao mirotvorci, kao antifašisti, kao prijatelji, uz vječitu mantru: čast, čojstvo i poštenje.
Današnje hodočašće je naša zakletva pomirenja među sobom! Neće nas više nikad okupljati helikopterski desanti, već taj strašni, moćni duh groba Njegoševog! Znao je vladika đe ćemo se miriti i odakle pisati nove stranice slobode.
Vidimo se, prijatelji.
