Taman kad pomislismo da se o ulasku Bošnjačke stranke u rekonstruisanu Vladu nema više šta reći, nama (kritičarima) obratio se novopostavljeni potpredsjednik Vlade i ministar vanjskih poslova. Reče Ibrahimović i ne trepnu – da oni kojima smeta njegov foteljaško-koalicioni aranžman s četničkim vojvodom i Darom sa Smokovca nijesu prijatelji Bošnjaka i nezavisne Crne Gore.
U paralelnom univerzumu neprirodni politički savezi prirodna su pojava. No, da Ervin Ibrahimović zaista smatra kako je uvođenje BS u Vladu zvanu Politički frankenštajn vrijednosno ispravan potez, ne bismo svjedočili nultom nivou tolerancije na kritiku.
102Istine radi - kao autorka nekoliko tematskih kolumni prije i nakon ozvaničene rekonstrukcije, nijesam problematizovala participiranje BS kao manjinske partije u izvršnoj vlasti, već političko partnerstvo rukovodstva stranke s kriptošovinističkom, populističko-ekstremističkom ekipom. To je u svakom tekstu veoma jasno naznačeno.
Isto važi i kad je riječ o ostatku javnosti koji se drznuo da uputi kritiku Ibrahimoviću i njegovim stranačkim kolegama. Pokušaj pravdanja politički je legitiman, ali je ovakva zamjena teza veoma opasna, i u krajnjem, politički nemoralnija čak i od koaliranja s kleročetničkom družinom. Jedna stara poslovica dobro opisuje Ibrahimovićevu ekspresnu integraciju u novoizabrano loše društvo – S kim si, takav si.
Zvanična Crna Gora konglomerat je isfrustriranih i iskompleksiranih diletanata i neostvarenih političara, uvjerenih da su na vrhuncu moći
Ministar je, očito, umislio da poput Andrije Mandića i Milana Kneževića ima status autentičnog predstavnika bošnjačkog naroda i nekakav, ničim garantovan, izmišljeni politički ekskluzivitet, koji mu daje pravo da kao neprikosnoveni vođa donosi odluke kojima se taj narod pokorava, dok kritičarima drži moralne lekcije. Stoga, Ervin nam je netremice poručio da su negatori genocida prijatelji Bošnjaka, a mrzitelji Crne Gore čuvari njene nezavisnosti. Opasne, maliciozne i manipulativne tvrdnje koje, ma koliko puta izgovorene, neće postati istinite.
Neće Ibrahimović ubijediti Bošnjake da im je prijatelj Andrija Mandić, koji im je svojevremeno poručivao da će, ako krenu na crkve on i njegovi saborci krenuti na bošnjačke kuće, pozivajući ratne drugove da otkopaju oružje. Neće ih ubijediti da su negacija države BiH i Dodikova tri prsta na godišnjicu zločina u Štrpcima izraz pijeteta prema žrtvama.
Neće ih ubijediti da im je prijatelj Milan Knežević, koji je u tandemu s Mandićem Islam nazivao lažnom vjerom, beskrupulozno tvrdeći kako u Srebrenici nije počinjen genocid, jer su ubijani vojno sposobni muškarci.
Neće ih ubijediti da su im prijatelji Aleksine Demokrate koje bi usred Podgorice podigle spomenik ministru vojnom Pavlu Bulatoviću, nalogodavcu deportacije Bošnjaka iz Herceg Novog u improvizovane logore u RS, kao ni Milojkov PES koji je podržao takvu ideju. Ne treba ni podsjećati da su upravo Demokrate i PES najvjerniji saveznici lokalnih Mandićevih darovitih fašista – Marka Kovačevića i Darija Vraneša.
Neće ubijediti ni nacionalne Crnogorce da su prijatelji nezavisne Crne Gore oni koji rezultate referenduma do danas nijesu priznali. Ne možete nas, gospodine Ibrahimoviću, ubijediti da je suverena Crna Gora fakat za one koji bi je, da su mogli, već 31. avgusta 2020. oburdali do temelja.
Kako to nije bilo izvodljivo, osmislili su lažni pomiriteljski naum, fazno projektovan. Od jedne do druge Vlade, detektovani su politički potkupljivi saveznici, do finalnog uvlačenja izvođača putinovsko-vučićevskih radova u sve pore vlasti.
Izvinite, ministre, ako ste Vi pristali da budete jedna u nizu Aleksandrovih marioneta, moraćete da snosite posljedice
Dalaj Lami, kao gazdi vladajuće garniture, ipak treba odati priznanje. Svojim političkim iskustvom, disciplinovao je aktere najnovijeg tridesetoavgustovskog igrokaza do te mjere da dok on sve miroljubivije zbori, drugi ispunjavaju njegove „dječačke snove“. Ibrahimovićeva teza utoliko je opasnija. Ne samo da se njome produbljuje međunacionalna polarizacija, već se ispod radara podstiče i jednonacionalni jaz, provlačenjem teze da su kritički nastrojeni Bošnjaci, bili politički aktivni ili ne, neprijatelji sopstvenog naroda i rušitelji multietničke harmonije od koje nam se svakodnevno podiže dijafragma.
Zalud nas Ibrahimović ubjeđuje kako se s ponosnim neočetnicima može graditi neka nova, građanska Crna Gora dok se, zapravo, postepenom etnofederalizacijom, na razvalinama ideje građanskog društva, pokušava stvoriti izolovana, po mogućnosti jednonacionalna državica, potčinjena svesrpskom lideru.
Oprostite nam, novoimenovani ministre, što ne vjerujemo Vašim bajkama koje su treća karika etnofederalističkog projekta. Obezglavljene institucije, ekonomsko-privredni kolaps i sadejstvo većine funkcijama opčinjenih manjinskih stranaka.
Šema je razobličena. Koliki je uticaj građanski orijentisanog ministra vidjeli smo nakon posljednjih optužbi koje je vožd iznio na račun zvanične Podgorice. Ervinovo, kao i onomad Filipovo MVP snom mrtvijem spava. Zvanična Podgorica, dakle, dovedena je do idealnog nivoa psihoze - muk na Aleksandrove prozivke, jer se „najbližima“ ne valja zamjerati. Krivi su ako vođa tako kaže. Što ih više gazi, čini im se da su veće face.
Izvinite, ministre, ako ste Vi pristali da budete jedna u nizu Aleksandrovih marioneta, moraćete da snosite posljedice. Dok Vi prebrojavate ministarska, potpredsjednička i dubinsko-širinska mjesta, zagovornici građanske Crne Gore neće ćutke posmatrati antizapadno i antigrađansko potonuće, koje sprovodite u dilu s novim političkim prijateljima.
Vi ćete ćutati, ali mi nećemo jer, jednostavno, ne baštinimo isti vrijednosni sistem
Nećete nas ubijediti da smo jedni drugima neprijatelji, koje god vjere i nacije bili, ako nam smeta što Crnom Gorom mešetare oni koji sanjaju njen nestanak. Ti i takvi koji slave ratne zločince, izruguju se zločinima bez kazne, nikad nam neće biti prihvatljivi. Priču o njima kao novoosviješćenim građanistima ne možemo i nećemo progutati.
Biće nam ogavne majice sa likovima zločinaca, osuđivaćemo murale, grafite, prijedloge preimenovanja ulica i podizanja spomenika, pozive na nove Srebrenice, Bukovice, lelekanje Turaka i kukanje bula, skrnavljenje državnih simbola, jednoumlje i šovinizam... Tek će toga biti.
Vi ćete ćutati, ali mi nećemo jer, jednostavno, ne baštinimo isti vrijednosni sistem. Zato, ministre, ne pokušavajte da, poput mladog Vasilija koji ne sluša tatu, prezire sijede glave, a Milojka kritikuje samo kad popije pivo, odbranite neodbranjivo.
Zvanična Crna Gora konglomerat je isfrustriranih i iskompleksiranih diletanata i neostvarenih političara, uvjerenih da su na vrhuncu moći. Politička odgovornost, čak i po Vasilijevoj logici, nepoznat im je pojam.
Za politički i vrijednosni krah najlakše je optužiti one koji zarad dobrobiti ovog društva nijesu spremni da taj krah otćute. Ne zbog Ervina, niti zbog bilo koga iz BS osobno, već zbog suverene, antifašističke i multietničke Crne Gore.
