„Vilina gora“, crnogorske narodne legende, prva od četiri dragocjene antologije crnogorske usmene proze koje je priredio istaknuti montenegrista i antologičar Radoje Radojević u saradnji sa svojim bratom, poznatim naučnikom i istraživačem Danilom Radojevićem, objavljena je u izdanju Matice crnogorske.
Ovom se knjigom otvara nova biblioteka Matice crnogorske „Crnogorska narodna književnost“.
„Vilina gora“ je prvobitno objavljena 1971. godine u izdanju titogradskog Grafičkog zavoda u čuvenoj biblioteci „Luča“. Urednici tog izdanja bili su Branko Banjević, Sreten Perović i Milorad Stojović, a kao urednici novog izdanja potpisuju se Milovan Radojević i Ivan Ivanović.
Knjiga sadrži 130 legendi, studiozni predgovor Radoja Radojevića o crnogorskim legendama, njegov pogovor o karakteristikama, klasifikaciji i jeziku legendi objavljenih u ovom izdanju, te popis izvora i zapis o ličnostima koje su legende prenosili.
Ova antologija je pripremljena da bi se čitaocima predstavio izbor legendi kao književne vrste narodnog stvaralaštva, navodi se u Predgovoru Radoja Radojevića.
„Zbog toga u okvir ove knjige ne ulaze komparativna, etnografska, folkloristička i bibliografska proučavanja, kakva bi zahtijevalo jedno izdanje za naučne potrebe. A književna vrijednost ovih legendi je, uvjeren sam, nesporna. One po motivima, načinu kazivanja, jeziku i drugim osobinama, predstavljaju imanentni umjetnički izraz života i duha crnogorskog naroda“, zapisao je Radojević u Predgovoru.
On u Pogovoru ističe principe kojih se pridržavao pri izboru legendi za „Vilinu goru“.
„Prije svega, težio sam da izabrana legenda što jače djeluje kao umjetnička cjelina. Kod sasvim kratkih legendi birao sam one koje „imaju sve“ što i „velika djela“. Nastojao sam, u granicama mogućnosti, da budu zastupljeni različiti motivi, razni krajevi Crne Gore i razne epohe. Uzimao sam legende koje nesumnjivo pripadaju crnogorskoj narodnoj književnosti“, navodi Radojević.
Osvrnuo sei na problem jezičke neujednačenosti legendi za koji kaže da je nerješiv.
„U njima ima puno odstupanja u odnosu na izvorni narodni govor. Još je Vuk Karadžić, kao što je poznato, intervenisao trudeći se da jezik i crnogorske usmene književnosti prilagodi književnom jeziku koji je stvaran. Vuk Vrčević se uglavnom povodio za njim. Legende koje su objavljene u periodici od 1871. do 1912. takođe su ponekad udaljene od izvornog jezika. Tako se, na primjer, piše: pčela, ptica, sav, iako se i danas u govoru Crnogoraca čuvaju oblici čela, tica, vas i tako dalje. Ovo je svakako posljedica redaktorskih intervencija „izvanjaca“ i nekih Crnogoraca koji su htjeli da jezik legendi učine što više „književnim“. U legendama koje su objavljene u raznim publikacijama između dva svjetska rata, još veća su odstupanja, ne samo u oblicima već i u leksici“, navodi Radojević, između ostalog, u Predgovoru.
U izdanju Matice crnogorske uskoro će se pojaviti crnogorske narodne basne u knjizi pod nazivom „Kad je sve zborilo“ (prvobitno objavljene 1979. godine), zatim crnogorske narodne bajke pod nazivom „Vatra samotvora“ (prvobitno objavljene 1976. u izdanju NIP Pobjeda), i na kraju crnogorske narodne priče u knjizi „Potopno vrijeme“ (objavljeno 1982. godine).
Kako navode iz Matice, projekat će biti nastavljen izabranim ilustrovanim crnogorskim bajkama namijenjenim najmlađim čitaocima, a planirano je da se priredi i audio izdanje, kao i izbor na engleskom jeziku.
Cilj navedenog izdavačkog poduhvata je da se ovaj dio crnogorske književnosti i narodnog stvaralaštva približi novim generacijama čitalaca.
Podsjetimo, Radoje Radojević (1922–1978) smatra se rodonačelnikom montenegristike, koji je od 60-ih godina prošlog vijeka pa sve do 1978. godine, kontinuirano svojim diskusijama, ogledima, polemičkim tekstovima i studijama doprinosio očuvanju temeljnih vrijednosti crnogorskog identiteta, a ponajviše crnogorskog jezika i nacionalne kulture.
