U Spičanskom kraju postojale su crkve koje su vjekovima potvrđivale priču o hrišćanskom brastvu, služeći i pravoslavnima i katolicima. Tako su se i u Crkvi Sv. Petke u Spičanskom polju nalazila dva oltara sve do 1995. godine, kada je katolički oltar nasilno izbačen iz ovog vjerskog objekta i uništen.
Tada je to završilo pred crnogorskim sudovima koji su donijeli izvršnu sudsku odluku da se uništeni oltar mora vratiti na svoje mjesto. Nakon izvjesnog čekanja ta izvršna presuda je sprovedena u djelo. Tako da je danas opet ta crkva dvooltarska.
Srednjevjekovna crkva posvećena sv. Petki nalazi se na malom uzvišenju u polju zapadno od Sutomora. To je jednobrodna građevina sa polukružnom apsidom i zvonikom na preslicu podignutim u novije vrijeme. Zidana je od nejednakog pritesanog kamena. Pokrivena je kamenim pločama.
Unutrašnjost je zasvedena visokim prelomljenim svodom. Poznata je po tome što se u crkvi nalaze dva oltara, pravoslavni u apsidi, i katolički uz južni zid. Dva oltara govore da su se crkvom zajednički služili i pravoslavci i katolici.
Iako nisu vršena arheološka istraživanja, u literaturi se može pročitati da se ova današnja crkva po arhitektonskim koncepcijama može datovati u kraj 13. vijeka.
Crkva Sv. Petke je bila primjer zajedničke tradicije i suživota ljudi ovog kraja. Međutim sredinom devedestih godina 20. vijeka ta zajednička tradicija je bila pod žestokim udarom novokomponovane tradicije koja se na silu htjela uvesti ne samo ovdje već i na cijeloj teritoriji Crne Gore.
Naime, kako se može pročitati u objavama koje donose tadašnji mediji 1995. godine oskrnavljena je spičanska Crkva Sv. Petke iz koje je, pod okriljem noći i pod udarom jednoumlja, nasilno izbačen katolički oltar.
Katolički oltar izbačen je iz Crkve Sv. Petke dok je ključ od njenih vrata bio kod novopridošlog sveštenika iz Kninske krajine, kojeg mitropolit Amfilohije postavlja za lokalnog paroha a on otvara vjeronauku u obje sutomorske crkve (Sv. Petka i Sv. Tekla) sa pravoslavnim i katoličkim oltarima.
Po mišljenju mnogih to što akt sveštenika, koji je prisvojio zajedničku crkvu, nikad nije naišao na osudu, ponajmanje od crkvenih velikodostojnika SPC, govorilo je o tome kome je smetao katolički oltar.
Nije bilo slučajno ni to da je spičanski pravoslavni odbor kod opštine Bar tih dana pokrenuo postupak dokazivanja isključivog vlasništva nad zajedničkom crkvom, iako u katastru stoji da su vlasnici Crkve Sv. Petka – parohijalna katolička Crkva Sv. Marija u Zanovićima (jedna polovina) i grčko-istočna parohijalna Crkva Sv. Jovan u Đurmanima (jedna polovina).
Dr Ilija Vujošević je ovakav postupak tada tumačio riječima da SPC gradi feud u okviru velikodržavnog srpskog projekta.
"Uporni otpor SPC i SANU svakoj inicijativi sa crnogorskim predznakom je njihova linija odbrane, takoreći “mrtva straža” mrtvog velikosrpskog projekta. Sa te “mrtve straže” treba jednako kositi po svemu što jeste, ili što liči na crnogorski jezik, zastavu, himnu, kapu, crkvu, granicu, carinu, planinu...", govorio je Vujošević tada.
Pišući o značaju zajedničke tradicije mr Ivan Jovović u radu “Dvooltarske crkve na Crnogorskom primorju” navodi sljedeće:
“Čuvanje ove tekovine je prvenstveno u nadležnosti crnogorskih državnih organa i institucija, koji treba konkretnom djelatnošću da pokažu kako zalaganje za multikulturalnost nije dnevno-politička poštapalica, već projektovana strategija koja se naslanja na najdublje slojeve naše duhovnosti.
U suprotnom, dvooltarske crkve, kao i drugi spomenici zajedništva naroda sa ovog područja, mogu postati balast za crnogorsko društvo, tj. osnov mogućih nesporazuma i podjela. “
