Crnogorski slikar, Rajko Todorović Todor rođen je 21. februara 1952. u Jasenovom Polju kod Nikšića. Akademiju likovnih umjetnosti završio je u Beogradu 1980, a postdiplomske studije 1982, u klasi prof. Aleksandra Lukovića.
Jedan je od osnivača neformalne grupe „Generacija 9“. Član je ULUCG-a od 1982. godine. Od 1983. do 1990. radio je kao glavni scenograf u RTVCG. Od 1995. do 2002. bio je predsjednik ULUCG-a.
Za profesora slikanja na FLU na Cetinju izabran je 1997. Član je PEN centra Crne Gore. Za člana Dukljanske akademije nauka i umjetnosti izabran je 1999. Dobitnik je brojnih nagrada za slikarstvo, a laureat je i najznačajnijeg državnog priznanja ‒ Trinaestojulske nagrade. Ima status istaknutog kulturnog stvaraoca Crne Gore. Dobitnik je i nagrade „19. decembar“ za 2016. godinu.
Kaže da su mu od biografskih podataka značajniji ljudi koji su uticali da bude takav kakav je danas: pjesnik Novica Tadić, slikari Dragomir Vušović Cile i Branko Papović Papo, ekonomista Radomir Vučinić, filozof Miloš Perović Sančo i pozorišni reditelj Slobodan Milatović Musa.
Ističe da svako sjećanje na ove ljude u njemu izaziva tihi unutrašnji jecaj. I to će, kaže, trajati dok bude disao…
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Lijepi naivni snovi i vjera u njih.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Ništa posebno, osim što dešavanja sagledavam kompleksnije.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Mrzim to “Bio sam talenat, ali ga nijesam ostvario”, jer talenat se potvrđuje samo ozbiljnim i dugim procesom.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Ništa ne zaboravljam! Neđe duboko je smatram i vrlinom.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Dosljednost u hrabroj iskrenosti.
OGLEDALO
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- “Ratnik koji diše”. Ne mogu da zamislim darovitog kretena koji bi to dobro odigrao.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Čist i dosljedan u svojim manama i nešto vrlina.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Nezamislivo! Mogu biti samo hrana za zemlju koja me stvorila.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Vitešku iskrenost Novaka Ramova.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Sa Nilom Armstrongom, ali obavezno u društvu Dada Đurića.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Isto što i ponedjeljkom. Ne pravim razliku među danima.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- Betovenova “Oda radosti”. Uvijek me parališe i natjera da je pažljivo slušam.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- “Sto godina samoće”, G. G. Markesa. Treba slikati kao što on piše.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Planina Vojnik, Kuline, Gradni Do…
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Avion – totalna bespomoćnost, ali ga ne izbjegavam.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Samo sebi, ali često sam sebe ošpijam.
Čemu se uvijek obradujete?
- Dragom prijatelju.
Da li za nečim žalite?
- Što se svi rađamo u pogrešno vrijeme, pa i ja.
Bez čega ne možete?
- Uh, uh, koliko je toga…
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Sigurno je bilo nešto bezveze.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Slab sam ribolovac.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Jedna-dvije slike, samo nikako da saznam koje. (A možda uopšte nije bilo teško)
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Smrt je kao rođenje. Ne boli.
Kako biste voljeli da umrete?
- Stojeći!
Koji bi bio Vaš epitaf?
- Čuvaj se, još uvijek sam opasan.
