Pamtite li vrijeme kad je Crna Gora slovila za državu s relativno pristojnim medijskim prostorom? Čak je i KOS-ov Dan tih dana izgledao pristojnije od većine onoga što imamo danas. Uslijedio je veliki zaokret Vijesti ka reketaškom novinarstvu, potom pojava Pink M-a s formatom Minut-dva, pa Informer, In4S, Borba...
I eto nas tu đe jesmo – u propagandnom blatu u kojem četiri od pet televizija s nacionalnom frekvencijom imaju vlasnike u Srbiji i vode besprizornu kampanju protiv Crne Gore, a javni servis se savršeno uklapa u tu priču. Čast profesionalizma danas u Crnoj Gori brani ono nekoliko nepotkupljivih portala i jedne dnevne novine, što su redovno na tapetu Dritana i njegovog kleromafiokratskog režima.
To vam je Crna Gora koju niko neće odnijeti u Čačak, jer će se Čačak u nju trajno useliti.
Na jednoj od propagandnih platformi u vlasništvu srpskoga tajkuna Šolaka imali smo prilike sinoć uvjeriti se kako izgleda klasični obrazac vučićevske propagande. Kod crnogorske verzije Jovane Jeremić u emisiji Načisto, naime, gostovao je kandidat za predśednika Jakov Milatović.
Lakoća s kojom je na centaršuteve crnogorske Jeremićke Jakov efektno zaobilazio škakljive teme i poentirao u maniru politike desnog populizma čiji tragovi vode do mračnih kripti Beogradske patrijaršije bila je koliko mučna za gledati toliko i poučna. Uz zbilja nesnosnu dozu narcizma i prenemaganja.
Evo kako vam to otprilike izgleda – kad Jakov kaže da omladina iz Crne Gore bježi zbog Đukanovićeve politike, Jeremićkoj ne pada na pamet da priupita a zašto omladina bježi, recimo, iz BiH ili Srbije. Jer kad bi nekoga zanimala objektivna analiza a ne mantre postistine, vjerovatno bi došao do zaključka da je ključni induktor nestabilnosti regiona a posljedično i motiv za masovno iseljavanje omladine – velikosrpski nacionalizam koji je u proteklih tridesetak godina uzrokovao četiri rata, genocid, 100.000 mrtvih i milione raseljenih.
44Toj ideologiji koja se ovih dana priprema za drugo poluvrijeme devedesetih danas – kad joj Dritan i njegova uslužna menažerija više ne trebaju – u Crnoj Gori najdosljednije služi upravo Jakov, Šešeljev favorit za predśednika. Ali čak i kad bismo zanemarili pitanje karcinoma nacionalizma koji izjeda naša društva i sve prebačili na ekonomski teren – nema nikakve sumnje da će zahvaljujući ekonomskoj politici Milojka & Jakova („tajno ali organizovano“ zaduženje od 900 miliona skrckano u potrošnju, ukidanje zdravstvenih doprinosa te urušavanje zdravstvenoga sistema i javnih finansija, gašenje preduzeća, ćeranje investitora, uvođenje zemlje u ekonomsku neodrživost...) u periodu koji je pred nama omladina sve više bježati glavom bez obzira.
No da ne duljim. Sve što treba da znate o Jakovu i njegovoj ideologiji stalo je u njegove eksplicitne stavove da je potrebno odobriti dvojno državljanstvo u Crnoj Gori (čitaj – uvesti na desetine hiljada novih birača mahom iz Srbije) i da je potrebno očistiti birački spisak od onih čije je prebivalište upitno (čitaj – izbrisati desetine hiljada Bošnjaka i Albanaca na privremenom radu u inostranstvu).
E to vam je, dragi moji proleteri, omladinci i vjerujući narode, ta nova Crna Gora lišena podjela koju evo dvije i po godine reklamiraju Vučićeve falange klerofašista i desnih populista koje je na vlast dovela šaka bivših suverenista riješenih da iz mržnje prema Milu splamte svu Crnu Goru.
To vam je, velim, Crna Gora koju niko neće odnijeti u Čačak, jer će se Čačak u nju trajno useliti.
