Psihološkinja i psihoterapeutkinja mr Marija Babić rođena je u Podgorici, 2. februara 1990. godine. Maturirala je u državi Teksas u Americi. Osnovne studije psihologije završila je dijelom na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu, a dijelom na Univerzitetu u Granadi.
Magistarske studije okončala je u Novom Sadu nakon čega stručnu praksu obavlja u Beču. Edukaciju iz REBT psihoterapije upisuje na Albert Ellis institutu iz Njujorka i više od 10 godina uspješno se bavi tim poslom.
Sudska je vještakinja iz oblasti psihologije, kao i jedini sertifikovani kouč za oblast Harrison Assessments-a za Crnu Goru. Govori pet stranih jezika, pohađala je mnoge seminare u zemlji i inostranstvu.
Udata je i majka dvoje djece.
BUÐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Bezbrižnost, koju pokušavam da povratim i “praktikujem” sada sa svojom djecom.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Preuzimanje odgovornosti i sopstveni pogled na ljepotu svega onoga što život nosi, bez obzira na sve i dobre i loše stvari koje se događaju.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Teško pitanje ali smatram da je to umjetnost, prije svega crtanje i pjevanje. Dugo sam igrala folklor, pa sam na neki način tu potrebu i zadovoljila. A umjetnost življenja i dalje izučavam i nastojim je podijeliti sa svojim klijentima.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Tvrdoglavost, koju će neko nazvati i upornost, ali ja bih rekla da sam je samo kroz život onako socijalno poželjno “spakovala”.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Odanost, posvećenost i empatiju.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- Zbog stalnih promjena kojim težim, nazvala bih je recimo “Totalni obrt”, a bilo ko od glumaca sa latino scene (jer sam vrlo slična tom senzibilitetu) mogao bi biti “ja”. Recimo – Selma Hajek.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Empatična, vesela, pomalo stroga, tvrdoglava i veliki sanjar.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Suši.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- U skladu sa trenutnom životnom situacijom - da mogu biti na nekoliko mjesta u isto vrijeme i uštedjeti to isto vrijeme.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Kao mala sam imala neke idole, više ih nemam niti pravim, jer je najznačajniji dio mog odrastanja i sazrijevanja bila upravo činjenica da sam shvatila da i “zvijezde plaču.”
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Ja sam, rekla bih, jako porodično “nastrojena” i svako popodne, ne samo nedjeljno volim provoditi sa porodicom i prijateljima. Od njih dobijam svu snagu i energiju koja me kroz život vodi. Zato i mnogo biram sa kim ću provoditi to vrijeme.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- “La vida es un carnaval” – Celia Cruz.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- Nedavno sam pogledala film “La Palma” o cunamiju koji nadolazi, a ovakva filmska ostvarenja na mene uvijek ostave utisak i profesionalno, posmatrajući koliko smo zaista različiti a i slični.
Knjiga “Vodič u razuman život” Alberta Ellisa moj je omiljeni “klasik” svih vremena.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Meksiko je moja omiljena destinacija, nedavno sam ga i posjetila i jako sam srećna i zahvalna zbog toga.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Ne volim avione. Mnogo putujem, izlaganjem i radom na sebi sam svoj problem anksioznosti riješila, ali i dalje ne uživam u “letu”.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Baki. Suprug je moja najveća podrška u svemu što radim i uz njega sam bolja osoba po mnogo čemu. Majka je moj najbolji prijatelj, a otac i brat leđa i podrška iz sjenke. Zahvalna sam zbog toga jer znam i cijenim koliko sam privilegovana.
Njima dugujem svoj uspjeh.
Čemu se uvijek obradujete?
- Dobroj knjizi. Ne stignem uvijek sve da pročitam zbog brojnih obaveza, ali sa strane su mi.
Da li za nečim žalite?
- Ne žalim ni zbog čega do sada i ponosna sam na to. U perspektivi imam želje koje ću nadam se ostvariti.
Bez čega ne možete?
- Bez djece i bez voća. Pomalo i kafe i muzike.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Saobraćaj – vječito iskušenje.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Da moji ljudi žive zauvijek. Da bolest ne postoji. Da svi oko mene prihvate ono što ne mogu da promijene.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Ne znam. Izuzetno sam zahtjevna od sebe, to nije nešto na što sam ponosna. Zato ni ne znam koliko su stvari koje sam do sada radila realno teške i zahtjevne. Mislim da im onda ni ne pristupam tako.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Na plaži sa porodicom.
Kako biste voljeli da umrete?
- U snu i u starosti. Ima li neko da ovo ne želi?
Koji bi bio Vaš epitaf?
- Dum spiro, spero.
