Karte su se 14. oktobra podijelile tako da izgleda kako su manjinske stranke: BS, Forca i HGI osvojile status “najpoželjnije udavače”, koja s mirazom od pet mandata bira da li će ostati vjerna dugoj vezi sa koalicijom DPS-SDP ili ući u, ako je količina vlasti kriterij, vjerovatno isplativiju vezu sa Pozitivnom ili Demokratskim frontom. Za početak, odlukom da pregovaraju kao tim, tri su manjinske liste povukle neočekivan, ali efektan potez! Pod uslovom da ostanu skupa do konačnog izbora partnera! Time su izbjegle opasnost “spuštanja cijene” u pojedinačnim pregovorima, a ojačale sopstvenu poziciju.
Lideri tih triju partija sada treba da pokažu da li su dorasli izazovu? Cijenićemo to i po utisku da li koriste trenutak za nerealne zahtjeve ili trezveno procjenjuju ono što im objektivno pripada?
Ovih dana najeksponiraniji predstavnik BS, Suljo Mustafić poručio je da tri manjinske stranke i Pozitivna nemaju kapaciteta da formiraju stabilnu Vladu. Time je pokazao da Bošnjaci nijesu izgubili politički kompas, usred šanse da ugrabe nenadano veliko parče vlasti. Mustafić zna da Vlada iza koje bi stajalo samo 12 poslanika ne bi imala šansu za uspjeh ni u Švajcarskoj.
Zato je Pozitivna, ponudom manjinskim strankama, ali i samim konceptom manjinske vlade, osnažila sumnje da je vještija s predizbornim marketingom, nego s postizbornom, konkretnom politikom. Plan takvog rukovođenja državom, uprkos tvrdnjama čelnika Pozitivne, djeluje sasvim nerealno. Možete li zamisliti koaliciju Evropska CG kako podržava poteze Pajovićeve (ili nekog drugog) Vlade, a koji znače korjeniti raskid sa dosadašnjom politikom DPS I SDP? Ne znam za vas, ja – teško?! Ako, s druge strane, Pozitivna planira da mjerama manjinske vlade u Skupštini legitimitet daje još samo DF I SNP, jasno je kako time ulazi u “varijantu” optužbi da je “lutka na koncu” druge familije i “druga kolona DF”! Konačno, pitanje je koliko bi dugo i koliko bi iskreno DF I SNP podržavali vladu od koje bi, kad bi sve i teklo po slatkim snovima ideologa “manjinske”, najveću korist na narednim izborima imala -Pozitivna!?
Manjinska vlada bi, dakle, ostvarila jedan ogroman cilj opozicije – svrgavanje s vlasti koalicije DPS-SDP. Ali ne bi mogla da realizuje i drugi proklamovani prioritet – stabilnu i efikasnu Vladu.
Oba cilja moguća su samo u čistoj formi parlamentarne većine – DF, SNP i Pozitivna moraju ubijediti manjinski trio, predvođen Bošnjacima Rafeta Husovića, da uđe u koaliciju s njima, a ne sa Đukanovićevom i Krivokapićevom Evropskom Crnom Gorom. Uspije li to, opozicija je pobijedila. U suprotnom, mora čekati naredne izbore. Manjinska vlada je utopija ili, još gore, potencijalna avantura!
Na BS, Forci I HGI je da narednih dana odluče šta će, jer bi odugovlačenje stvorilo utisak da su zabasali u neprincipijelnu političku trgovinu. Oba izbora, pritom, politički su legitimni, a rukovodstva stranke preuzimaju odgovornost za budućnost države.
Takvo breme, međutim, nije srećna okolnost za manjinske stranke! U fokusu javnosti neće biti samo izbor partnera za formiranje vlade, nego i količina vlasti za kojom će posegnuti! U višenacionalnoj i vjerski heterogenoj zajednici kakva je Crna Gora, svako ozbiljnije narušavanje ravnoteže političke moći može proizvesti homogenizacije upravo po nacionalnom i vjerskom osnovu! Zakonomjerni gubitnici u takvom scenariju su, upravo manjine! Dakako, najveći gubitnik je Crna Gora, koja narušavanjem građanske suštine njenog društva prestaje da bude država u kojoj je suživot stvarnost, a ne politička floskula.
Stoga medvjeđu uslugu Bošnjačkoj stranci čini onaj što im sugeriše da budući predsjednik Vlade treba da bude Bošnjak! U Crno Gori kakvu želim, Bošnjak može da postane premijer, ali ne zbog svoje nacionalne pripadnosti, nego na osnovu vlastitih sposobnosti. Jednako kao crnogorski, Crnoj Gori lojalan Hrvat, Albanac, Srbin ili Crnogorac.
Na liderima manjinskih partija je, ponavljam, da odmjere veličinu svoga prava na određivanje istorijskih tokova. Time, nipošto, ne sugerišem njihov drugorazredan status u državi čijem su stvaranju neprocjenjivo značajno doprinijeli 21. maja! Nego ukazujem baš na refrendumski model kao superioran način da pripadnici tih naroda kreiraju ambijent u kojem ćemo zajedno živjeti! Dakle, zajedno sa ostalima, nikako u manjinskoj vladi (dominantno?) manjina!
A koga će sa menija parlamentarnih stranaka izabrati za partnera u vlasti, stvar je njihovog izbora i odgovornosti.
(Radio Antena M)
Komentari ()
