Košarkašica i trenerica Ivana Vujović rođena je 1. februara 1995. na Cetinju.
Kao djevojčica sanjala je o svijetu biologije, tajnama prirode i životinjskog carstva, sa namjerom da jednoga dana postane biolog. No, sudbina je za nju imala drugačiji plan – onaj po kojem će umjesto mikroskopa u rukama držati košarkašku loptu. Atletika je bila prvi korak, ali je brzo postalo jasno da je košarka njen životni poziv.
Prve korake na parketu napravila je u ŽKK Lovćen sa Cetinja, ne sluteći da će joj upravo taj klub postati dom u kojem će jednog dana ispisivati istoriju. Već sa 18 godina, bila je na pragu evropske košarkaške scene. Ponuda turskog Orduspora otvorila joj je vrata međunarodne karijere i omogućila da se kao mlada igračica oproba u Eurokupu.
Uslijedili su angažmani u Spartaku iz Subotice, zatim u rumunskim klubovima Cluj Napoca i Oradea, a potom i u Čeliku iz Zenice. Istovremeno, prošla je sve selekcije ženske košarkaške reprezentacije Crne Gore, braneći boje svoje zemlje s ponosom i strašću.
Ipak, kako kaže, negdje u srcu, oduvijek je tinjala želja da se vrati tamo gdje je sve počelo – na Cetinje, u KK Lovćen. I vratila se – ne više kao igračica, već kao prvi ženski trener u istoriji KK Lovćen. Danas, kao trenerica kadetske selekcije u Lovćenu i trener U14 reprezentacije Crne Gore, s ponosom posmatra nove generacije mladih talenata kako rastu i razvijaju se.
Od trenerskih uspjeha vrijedi izdvojiti trijumf iz 2023, kada je sa klubom ušla u Super ligu bez ijednog poraza, oslanjajući se isključivo na domaće igrače. Sa pionirskom reprezentacijom Crne Gore osvojila je zlatnu medalju na turniru Slovenia Ball 2022, a godinu kasnije, na istom prventsvu, i srebrno odličje. Njena posvećenost igri pod obručima nije prošla nezapaženo – 2023. izabrana je za najboljeg trenera prijestonice.
Osim na terenu, ljubav prema jeziku i kulturi njeguje i kao apsolvent na Fakultetu za crnogorski jezik i književnost.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Bezbrižnost. Igranje napolju do kasnih sati u komšiluku. Miris babinoga hljeba i džanje.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Slobodu donošenja odluka samostalno. I to što čuvam dijete u sebi.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Volim da pjevam, ali da sam talentovana, nijesam baš sigurna.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Previše vjerujem ljudima.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Iskrenost, jer je postala izuzetno rijetka.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- “Vječita sanjarka”, a da me glumi Sloboda Mićalović.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Ne bih. Ionako će sami presuditi.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Kačamak i naravno smokva.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Da letim. Let rezervisan za svaki dan bio bi preko Lovćena i iznad Boke.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Ne znam. Ne bih svoj život mijenjala ni na jedan dan.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Ako nemam utakmicu, onda odmor.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- “Kome dolaziš u san”, Perper.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- Predstava “Princeza Ksenija od Crne Gore”. Neprevaziđena. Za filmove i knjige baš i nemam vremena, ali u posljednje vrijeme uglavnom su preda mnom knjige o dinosaurusima.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- U Argentinu.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Voz.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Sve samo sebi. A veći dio mojoj Eni, bogami me dobro trpi. Hvala joj na tome.
Čemu se uvijek obradujete?
- Mašanovom zagrljaju.
Da li za nečim žalite?
- Učinjenome nema mane. Trudim se samo da ne ponavljam greške.
Bez čega ne možete?
- Bez mojega Mašana, porodice, psa, par iskrenih prijatelja i košarke. Bez Cetinja i mirisa cetinjskih lipa.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Ne znam, ali nemam problem reći izvini kada je to potrebno.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Moje najveće želje su već ispunjene.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Napisala čitulju jednome dječaku kojega mnogo volim i koji će mi ostati velika rana na srcu i u duši, ali zauvijek u najljepšim uspomenama.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Sa svojim sinom, porodicom, prijateljima.
Kako biste voljeli da umrete?
- Ne razmišljam o tome, ali ako baš mogu da biram - u snu.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- Ime, prezime, datum rođenja i smrti. Dovoljno.
