Doktorka književnoistorijskih nauka Andrijana Nikolić rođena je 24. februara 1969. u Šibeniku. Diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Zadru, odsjek Croatistika, a magistrirala i doktorirala na Filozofskom fakultetu Istočno Sarajevo-Pale.
Radila kao psihosocijalna savjetnica za žrtve rata i nasilja u Međunarodnoj federaciji crvenog krsta i polumjeseca iz Ženeve.
Oprobala se i u ulogama voditeljke i urednice na TV Elmag gdje je radila četiri godine. Kao PR/marketing menadžerka radila je u njemačkoj konsultantskoj kući MACS u Kotoru, a bila je i na poziciji šefice kabineta predsjednika IO Željeznice Crne Gore.
U Srednjoj trgovinskoj školi „Sergije Stanić“ otpočela svoj prvi prosvjetni angažman koji je trajao nepune tri godine. Od 2008. do 2017. radila je u Osnovnoj školi „Pavle Rovinski“, a od 2017. radi na Fakultetu za crnogorski jezik i književnost kao profesorica na predmetima Svjetska književnost i Južnoslovenske književnosti XX vijeka.
Članica je Udruženja crnogorskih pisaca za djecu i mlade i međunarodneredakcije časopisa Godišnjak Instituta za dečiju književnost iz Beograda.
Od 2007. godine bavi se humanitarnim radom. Predsjednica je nacionalnog Udruženja multiple skleroze Crne Gore. U dva uzastopna četvorogodišnja mandata bila je delegatkinja Crvenog krsta u Glavnom gradu Podgorica.
Članica je Savjeta Agencije za elektronske medije Crne Gore.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Nedostaje mi miris nedjelje. Nepogrešivo sam znala da je nedjelja po, samo meni svojstvenom, mirisu u zraku u kojem sam osjećala neku tihu radost nedjeljnog jutra.
Nedostaje mi bezbrižnost dječjih igara na platou isped katedrale Svetog Jakova u mom rodnom Šibeniku, istraživanje fortice, edukativna druženja u prostorijama Mjesne zajednice Stara Varoš uz nedjeljni filmski program za mlade.
Nedostaje mi trema učesnice Međunarodnog festivala za djecu u Šibeniku… Toliko toga mi nedostaje, ali sjećanja nisu izblijedila i zato sam često “tamo” …
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Volim što raspolažem svojim vremenom i svojim odlukama. Volim što su mi zrele godine donijele ostvarenje mojih davnašnjih želja.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Uvijek nešto novo “ispliva” iz mene i iznenadi me, tako da mi se čini da ima još toga da se pokaže, a ni sama ne znam kad će “to novo” da se pojavi.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Tvrdoglavost, ali obožavam je. To sam ja!
Što najviše cijenite kod drugih?
- Iskrenost, poštovanje, ljubav prema životinjama i altruizam!
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- “Vuk samotnjak” i Anica Dobra u glavnoj ulozi.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Tvrdoglava, istrajna, energična, pravična, iskrena.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Žilava.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Teleportacija.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Ni sa kim!
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Obično je to šetnja u prirodi sa prijateljicom i mojim psima ili druženje sa unučicom.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- “Skitnica” od Jasne Zlokić i “Skalinada” od Olivera Dragojevića.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- Vraćam se filmovima za djecu stare jugoslovenske produkcije i filmovima crnog talasa.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Planiram Machu Picchu i da ponovo posjetim Oman.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Ne volim električne trotinete.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Volim da zadržim za sebe.
Čemu se uvijek obradujete?
- Mimozi, krempiti i poklonima od kćerke. Obradujem se novom putovanju, neistraženoj planinskoj stazi… P.S. Uvijek bih se obradovala štenetu, ali već imam četiri psa.
Da li za nečim žalite?
- Žalim što psi nemaju duži vijek.
Bez čega ne možete?
- Ne mogu bez svoje energičnosti i bez mira u sebi. To sam ja!
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Nikada nisam imala problem da se izvinim. Eto, nedavno sam, u igri, slučajno nagazila psa. Izvinila sam se uz obavezno tepanje.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Zamolila bih je samo jednu želju: Da postane obična ribica, jer je ljudima teško ugoditi.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Najteže je izgraditi sebe. To je najzahtjevniji proces u kojem odmjeravamo svoju mentalnu snagu.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Nastojala bih da tih 90 dana provedem na putovanjima koje bih isplanirala do detalja…
Kako biste voljeli da umrete?
- Pobrinula bih se za eutanaziju, gdje god je dozvoljena. U društvu odabranih i dragih ljudi provela bihposljednjih nekoliko sati ovozemaljskog života uz pjesme Olivera Dragojevića, Gorana Karana i pjesmu “Skitnica”. Naravno, za drage goste i posluženje: dalmatinska pašticada sa domaćim njokama i čuvena “pašta” (krempita).
Koji bi bio Vaš epitaf?
- Pošto mi se želje uvijek ostvare, nadam se da će mi se ostvariti i posljednja. Kremacija. Pomoću drona rasuti pepeo po Durmitoru.
