Novi Zakon o visokom obrazovanju donio je nekoliko novina značajnih kako za univerzitete, odnosno fakultete, tako i za same studente.
Naime, fakulteti će morati da se nakon izvjesnog vremena, definisanog posebnim aktima, ponovno akredituju, odnosno da obnove licencu za rad, a uslov će za to biti uspješno „položena“ eksterna i interna evaluacija, odnosno ocjena rada. Eksternu evaluaciju radiće za to specijalizovana ustanova iz inostranstva, a unutrašnja, koju su i do sada radili sami studenti, biće obavezna, a njeni rezultati - javni.
Što se studenata tiče, za sve njih, bez obzira da li su na državnom ili na nekom od privatnih univerziteta, postojaće dva ispitna roka i jedan dodatni, čime se onemogućava proizvoljno tumačenje Bolonjske deklaracije.
Veoma zanimljiva novina je u tome što novi Zakon predviđa sankcionisanje onih za koje se utvrdi da su na osnovu plagijata stekli zvanja i titule. U tom slučaju - titule i zvanja biće im oduzete.
Pomoćnica ministra prosvjete u Sektoru za visoko obrazovanje, Mubera Kurpejović kaže da je cilj novog Zakona unapređenje kvaliteta visokog obrazovanja, te da je njegova centralna figura - student. Studenti su, pojašnjava ona, aktivno učestvovali u njegovoj izradi, pored predstavnika svih visokoškolskih ustanova, i sa privatnih i sa državnog univerziteta, predstavnika Ministarstva rada i socijalnog staranja, Privredne komore i ostalih.
ANALITIKA: Ko je zadužen da angažuje agenciju za eksternu evaluaciju? Da li će biti ista za sve univerzitete?
KURPEJOVIĆ: Ove godine prvi put radimo eksternu evaluaciju. Pojedinačni izvještaji o fakultetima su već gotovi, a integrisani izvještaj javnosti će biti dostupan tokom decembra. Agencija kao što je EUA (European Universtity Association/Asocijacija evropskih univerziteta), koja je sprovela ovu eksternu evaluaciju. Ona će raditi i reakreditaciju pojedinačnih ustanova. Može se desiti da agencija za evaluaciju bude ista, ali i ne mora, jer vrijeme za reakreditaciju nije za svakoga isto - zavisi od godine osnivanja ustanove.
Obavezujuća je postala i samoevaluacija, odnosno interna kontrola rada, koja se obavlja kroz redovne ankete studenata o kvalitetu nastave. Studenti će ocjenjivati metode nastave, nastavni kadar i metode koje sprovode na pojedničanim ustanovama visokog obrazovanja.
ANALITIKA: I do sada je postojala samoevaluacija na ustanovama visokog obrazovanja. Kako će sada ustanove biti „natjerane“ da samoevaluaciju shvate ozbiljno?
KURPEJOVIĆ: Rezultat se objavljuje na veb stranici ustanove, i dostavlja Ministarstvu prosvjete i Savjetu za visoko obrazovanje. Dakle, proces je unaprijeđen samim tim što je rezultat postao javan. I samoevaluacioni izvještaj je izuzetno važan u postupku reakreditacije. Ko god da sprovodi eksternu evaluaciju, odnosno reakreditaciju, cijeniće samoevaluacioni izvještaj. Ne može eksterna kontrola da uđe u svaku „poru“ i izvuče podatke, pa je izuzetno važno da bude objektivan.
Po prvi put će se raditi istraživanje tržišta rada i to periodično. Ustanove visokog obrazovanja su i do sada, prilikom koncipiranja upisne politike, radile određena istraživanja, ali su sada po prvi put obavezane da odrade kvalitetno istraživanje tržišta rada, u cilju adekvatnijeg odgovora potrebama tržišta rada. Nedavno urađena studija o potrebama tržišta rada na osnovu istraživanja i ankete sa preko 600 poslodavaca, pokazala je da su poslodavci generalno zadovoljni znanjem i vještinama naših visokoškolaca, a kao nedostatak su naveli meposjedovanje tzv. mekih vještina, odnosno poznavanje jezika, komunikacionih vještina, timskog rada…
ANALITIKA: Da li postoje sankcije ako neka ustanova visokog obrazovanja ne prođe eksternu evaluaciju?
KURPEJOVIĆ: Ako je odradi, licenca će važiti za period od najviše godinu dana, bez mogućnosti upisa studenata u toj godini. Ako se poslije isteka ovog roka ustanova ne reakredituje, licenca se oduzima, i to nepovratno.
Do sada, Savjetu nijesu prezentovani izvještaji o reakreditaciji u kojima su bile navedene negativne ocjene komisija koje su radile izvještaje sa preporukama vezane za poboljšanje kvaliteta ustanove, odnosno studijskog programa i prijedlozi Savjetu da izda ili ne izda sertifikat o reakreditaciji.
ANALITIKA: Kakve rezultate očekujete u izvještajima o našim visokoobrazovnim ustanovama?
KURPEJOVIĆ: Pojedinačni izvještaji su već dostupni na sajtu Evropske asocijacije univerziteta (EUA). Izvještaji sadrže pregled stanja i konkretnim preporukama - što ustanova treba da preduzme kako bi poboljšala kvalitet nastave, istraživačkog rada i uopšte kvalitet u domenima djelatnosti.
Integrisani izvještaj koji se zasniva na ocjeni deset ustanova visokog obrazovanja u Crnoj Gori, sadrži vrlo iscrpne informacije i konkretne preporuke što treba preduzeti u narednom periodu kako bi se evidentirane slabosti otklonile i unaprijedilo obezbjeđenje kvaliteta kao ključnog aspekta Evropskog prostora visokog obrazovanja. Nakon tri godine sprovešće se od strane EUA tzv. follow up evaluacija kako bi se utvrdilo da li je u međuvremenu ispoštovano sprovođenje datih preporuka. Na osnovu uporedne analize koju imamo i one koju ćemo dobiti nakon tri godine, dobićemo uvid u kom pravcu ide naše visoko obrazovanje i u našu spremnost da pratimo trendove u Evropskom prostoru visokog obrazovanja.
ANALITIKA: Pominjete Savjet za visoko obrazovanje kao kontrolora u sistemu visokog obrazovanja. Ko čini Savjet i koja je njegova uloga?
KURPEJOVIĆ: To je Vladino tijelo odgovorno za obezbjeđenje kvaliteta visokog obrazovanja. Članovi Savjeta se imenuju iz reda istaknutih stručnjaka iz oblasti visokog obrazovanja, nauke, umjetnosti, reda studenata i oblasti privrede, društvenih djelatnosti i drugih relevantnih oblasti, na period od četiri godine. Savjetu u drugom sazivu uskoro četvorogodišnji mandat.
ANALITIKA: Pomenuli ste programe od javnog interesa. Ko će odlučiti što je program od javnog interesa?
KURPEJOVIĆ: Za finansiranje studenata na privatnim ustanovama na studijskim programima od javnog interesa, koji se ne realizuju na javnoj ustanovi mogu se obezbijediti sredstva u budžetu Crne Gore. Kriterijume za utvrđivanje tih programa propisuje Vlada, uz prethodno pribavljeno mišljenje Savjeta, kao što i utvrđuje broj studenata i visinu sredstava za njihovo finansiranje.
ANALITIKA: U Skupštini se moglo čuti da Zakon ne tretira jednako privatne i državni univerzitete i da pravila studiranja nisu jednaka za sve. Koji je Vaš komentar na takve opaske?
KURPEJOVIĆ: Vodili smo se time da student ima status centralne figure visokoobrazovnog sistema, pa smo, možda, u tom smislu i prenormirali Zakon, u želji da propišemo sva pravila, koja su jednako važeća za sve ustanove bez obzira na njihov status. U Zakonu se dva poglavlja (9 i 10) odnose na pravila studiranja i prava studenata. Propisani su ispitni rokovi pri čemu se termini za ispite određuju se akademskim kalendarom za studijsku godinu koji donosi ustanova, u skladu sa statutom.
ANALITIKA: Što je sa zaostalim ispitima? I oko njih se vodila rasprava u parlamentu.
KURPEJOVIĆ: Student koji želi da upiše postdiplomske studije mora imati završene osnovne studije. Pitanje - da li student može upisati postdiplomske studije bez završenih osnovnih studija je kao da pitate može li se sa nezavršenom srednjom školom upisati fakultet. Stoga smo poglavljima 9 i 10, propisali jedinstvena pravila studiranja za sve studente u Crnoj Gori. Od izuzetne važnosti je što je propisana obaveza da se studentima obezbijedi sticanje praktičnih znanja, bilo u laboratoriji ili kod poslodavca, u zavisnosti od tipa programa.
ANALITIKA: U javnosti se moglo čuti da Bolonjsku deklaraciju tumači kako ko hoće, od ustanova pa do profesora. Kako se novim Zakonom tretiraju različita tumačenja Bolonje?
KURPEJOVIĆ: Bolonjsku deklaracija potpisalo je više zemalja i njeni principi se odnose na obezbjeđenje kvaliteta, primjenu ECTS kreditnog sistema, izdavanja dodatka diplome, tj. saplementa, povećanja mobilnosti i slično. Mi smo 2004. godine te principe implementirali kroz naš Zakon. Činjenica je da Bolonjsku deklaraciju različito primjenjuju, ne samo ustanove, nego i profesori. Ranije je bio slučaj da neki profesori daju dodatni rok, a neki ne. Stupanjem na snagu ovog Zakona ovo se izbjegava. Ako u Zakonu stoji da student ima pravo na dodatni rok - to je zakon za sve ustanove i sve studente.
ANALITIKA: Zašto novi Zakon ne ostavlja mjesta predlaganoj vaučerizaciji kao modelu finansiranja?
KURPEJOVIĆ: To je pitanje koje se još razmatra. Dobili smo izvještaj eminentnog stručnjaka za finansiranje visokog obrazovanja, gospodina Jamil Salmi. On je predložio kao jedan od modela vaučerizaciju, odnosno kreditnu vaučerizaciju koju je detaljno razradio. Formirana je posebna radna grupa koja će razmotriti ta dva predložena modela i koja će naći model finansiranja prilagodljiv Crnoj Gori. Ukoliko bi to bilo nešto što iziskuje izmjenu Zakona, onda bi se išlo sa izmjenom. Ukoliko radna grupa pokaže da treba ići na vaučerizaciju, onda će se o njoj razmišljati. Treba imati na umu da neke zemlje tek sada rade kontrolu ili ocjenu vaučerizacije, pa treba iskoristiti njihova iskustva i vidjeti šta je dobro a šta treba izbjeći ukoliko se odlučimo za vaučerizaciju.
ANALITIKA: U Zakonu se našla i zaštita od plagijata?
KURPEJOVIĆ: Do sada je to bilo u nadležnosti samih ustanova i u dijelu etičkog kodeksa koji to tretira. U sadašnjem zakonu stoji - ukoliko neko ostvari određeno pravo na osnovu rada za koji se ispostavi da je plagijat, oduzeće mu se sve titule i zvanja koja su tim radom stečena.
Osim svega navedenog, prvi put Zakonom prepoznajemo cjeloživotno učenje. To znači da fakulteti mogu organizovati različite vrste stručnog usavršavanja, kurseve kako bi se ljudi tokom čitavog života obrazovali i mogli da odgovore na zahtjeve tržišta rada. Cjeloživotno učenje ne prepoznaje kategoriju stari i mladi, zato se i zove cjeloživotno učenje.
Kristina ĆETKOVIĆ
