Sa deflacijom, negativnom pojavom koja dugoročno dovodi do smanjenja broja radnih mjesta i pada životnog standarda građana, treba se boriti podsticajnim mjerama, strukturnim reformama i privlačenjem stranih direktnih investicija, prije svega u proizvodni sektor, saglasni su svi sagovornici Portala Analitika.
Prema posljednjim podacima Monstata, u oktobru je u Crnoj Gori zabilježena negativna stopa inflacije od 0,4 odsto, zahvaljujući prvenstveno padu cijena prevoza za dva odsto i sniženju usluga u hotelima i restoranima od 1,8 odsto. Prema Vladinim projekcijama, ovogodišnja stopa deflacije iznosiće 0,5 odsto, dok se za 2015. prognozira stopa inflacije od jedan odsto.
Smanjenje stope inflacije zabilježeno je i eurozoni, a prije par mjeseci Eurostat je objavio da bi ovogodišnja stopa inflacije, ukoliko se nastavi trend smanjenja cijena, u državama EU koje koriste euro mogla biti deflatorna. U susjednoj Hrvatskoj, tamošnja Narodna banka je prognozirala da će, nakon šestomjesečne deflacije, ovogodišnja stopa inflacije iznositi minimalnih 0,1 odsto.
Deflacija posljedica "stezanja kaiša": Profesorica na podgoričkom Ekonomskom fakultetu i bivši ministar za evropske integracije Gordana Đurović izjavila je za Portal Analitika da je stopa inflacije u eurozoni u novembru ove godine smanjena sa 0,9 odsto na 0,3 odsto u odnosu na isti mjesec 2013, zahvaljujući prvenstveno nižim cijenama energenata.
"Inflacija se spustila na najniži nivo u posljednjih pet godina. Pad cijena je posljedica višegodišnjih mjera oštre fiskalne konsolidacije, smanjenja javne potrošnje i zarada, kao odgovor na duboku ekonomsku krizu predstavljenu visokim javnim dugom i budžetskim deficitom. Kako bi se podstakla evropska ekonomija, logično je pristupiti smanjenju kamatnih stopa, ali one su već na istorijski najnižem nivou, blizu nule, pa je Evropska centralna banka (ECB) najavila intervenciju na tržištu od čak 1000 milijardi eura (štampanje novca koji se upumpava u akcije i obveznice na tržištima). Izjava Marija Dragija, predsjednika ECB, da se u što kraćem roku mora odlučno intervenisati na tržištima kako bi se inflacija u eurozoni podigla na planirani okvir od dva odsto, izazvala je nagli skok evropskih akcija i indeksa. Istovremeno, prinosi na državne obveznice su sniženi, a vrijednost eura je pala 0,8 odsto u odnosu na dolar. Važno je napomenuti da se kod ovako radikalnih mjera uvijek postavlja veoma tanka linija između podsticanja inflatornih očekivanja i ponovne potrebe da se pristupi kontroli inflatornog balona", kazala je Đurović.
Ona naglašava da se refleksije eurozone prelivaju i na naš region te da će, uz geopolitičke faktore rizika koji potresaju eurozonu, svaki uspjeh u najavljenim mjerama podsticanja ekonomije, sa određenim kašnjenjem, uzrokovati pozitivan efekat na Crnu Goru i region.
"Inflacija u Crnoj Gori, mjerena harmonizovanim indeksom potrošačkih cijena, iznosila je 0,4 odsto na kraju 2013. godine. Od juna 2013. godine kada je prvi put zabilježena deflacija, od 17 mjesečnih HICP indikatora 11 su bili negativni. Snižavanje cijena iznuđeno je smanjenjem kupovne moći stanovništva, ono ide prema pragu troškova, ali opterećuje poslovanje firmi, tako što utiče se samo na smanjenje prostora za zapošljavanje, već može uzrokovati i otpuštanja. Smanjeni prilivi dalje redukuju troškove poslovanja firmi, uključujući i plate zaposlenih. Smanjen obrt smanjuje i poreske prihode države, pa se vrši dodatni pritisak na rast fiskalne discipline, pa i povećanje poreza, ili uvođenje novih poreskih opterećenja", pojasnila je Đurović.
Ona je podvukla da se eurizovana, mala i otvorena crnogorska ekonomija, bez ključnih instrumenata monetarne politike, mora okretati drugim instrumentima, čiji se efekti teško mogu reflektovati u kratkom roku.
"Drugim riječima, u uslovima inače prenapregnute eksploatacije mjera fiskalne konsolidacije (pritisak i na rashodnu i na prihodnu stranu budžeta), na raspolaganju ostaju kompleksne strukturne reforme koje imaju tek srednjoročni i dugoročni efekat, kao i efekti najavljenih i očekivanih (uglavnom stranih) investicija „teški“ preko 4 milijarde eura. Prosječna realna stopa rasta crnogorske ekonomije u periodu 2009-2013. iznosi svega 0,8 odsto. Ove godine očekuje se oko dva odsto rasta, dok su srednjoročne projekcije do 2018. godine optimistično postavljene na blizu četiri odsto godišnje. Da bismo ostvarili tu dinamiku, u modelu rasta koji se bazira na privlačenju stranih investicija, a ne na dinamičnom rastu konkurentnog izvoza, treba nam tzv. „prag 15 odsto“ koji će podići crnogorsku ekonomiju. Strane direktne investicije što više iznad tog nivoa, a bilans tekućih transakcija što više ispod tog nivoa, u strukturi BDP-a. Samo u toj zoni rasta i dinamičnog oporavka, moguće je kalkulisati rast ekonomske aktivnosti i prijeko potrebni rast zapošljavanja", precizirala je Đurović, uz opasku da je veoma važno da o strategiji razvoja postoji širok društveni konsenzus.
"Kao zajednica, nemamo pravo na odlaganje ekonomskih reformi, niti investicija koje su nam neophodne", zaključila je Đurović.
Povećati plate i ulagati u proizvodnju: Ekonomski analitičar Siniša Lekić ističe da se pojam deflacije vezuje za pojavu kada se na tržištu pojavljuje višak roba u odnosu na tražnju, što rezultira sniženjem cijena.
"Obično je pad tražnje uzrokovan nedostatkom novca i nemogućnošću kupovine robe, a ne smanjenjem potrebe za istom. Naime, u nedostatku novca i potrebe se smanjuju i prilagođavaju količini novca kojom raspolažemo. Kako proizvođači svoju proizvodnju baziraju na potrebama tržišta, često ne mogu predvidjeti da te potrebe moraju da prate i kupovnu moć potrošača, pa su stoga prinuđeni na sniženja cijena kako bi prodali robu, sve na svoju štetu i na štetu svog planiranog profita. Tako ne dolazi do ostvarenja planirane zarade proizvođača nego do smanjenja proizvodnje, smanjenja potrebe za radnom snagom i na kraju do recesije, odnosno smanjenja ukupne proizvodnje", naveo je Lekić.
On naglašava da su deflacija i recesija usko povezane i da se ekonomiji ne piše dobro ukoliko se istovremeno uđe u recesiju i deflaciju.
"Vlada treba da reaguje podsticajnim mjerama, prvenstveno u pravcu povećanja plata, koje trebaju da rezultiraju većom tražnjom, pa samim tim i većom proizvodnjom, a sve to će rezultirati izlaskom iz recesije. Često se govori da tu mogu pomoći strane direktne investicije (SDI), veća kreditna aktivnost banaka i bolja finansijska disciplina svih učesnika u funkcionisanju jednog sistema. Mislim da je sve to tačno, ali pored toga treba imati jasniju razvojnu viziju i SDI treba da se prvenstveno potvrde kroz investicije u proizvodnji, dok se kod nas one primarno odnose na investicije u neproizvodni sektor, nekretnine u turizmu i druge, koje često ne rezultiraju otvaranjem novih radnih mjesta", kazao je Lekić.
Ocijenio je da crnogorska ekonomija sve više napušta investicije u industriju koje su osnov napretka, "jer to je proizvodni sektor koji vuče cijelu ekonomiju naprijed,dok su ostali sektori samo pomagači u ukupnom razvoju jedne privrede".
“Zanemarivanje industrije dovodi do ekonomskih problema kompletnog društva, a to je sve više slučaj sa našom privredom. Koliko smo samo proizvodnih kapaciteta zatvorili ili prodali, umjesto kojih su nikle stambene zgrade. Sjetimo se "Radoja Dakića" i ostalih preduzeća na čijim mjestima su sada stambena naselja. Građevinska operativa je jedno vrijeme bila aktivna i donosila benefite, ali to su kratkotrajni benefiti jer stambene zgrade ne proizvode novu vrijednost i zato je proizvodnja oslonac svake privrede. Jake svjetske ekonomije postale su jake upravo zbog industrijske proizvodnje. Naravno da su i druge prateće djelatnosti dobrodošle, ali bez jake industrije nema napretka i to je u vrijeme globalne krize mnogima postalo jasno”, konstatovao je Lekić.
Poboljšati poslovnu klimu i konkurentnost proizvoda: Ekonomska analitičarka Ana Nives Radović smatra da izlazak iz deflacije nije primaran ni u jednoj ekonomiji u kojoj su prioriteti pravilno raspoređeni i gdje su uzročno-posljedične veze razumljive.
"Deflacija je posljedica mnoštva pojava, ona je pokazatelj, a ne izvor problema i u ovom konkretnom slučaju neophodno je djelovati protiv onoga što je uzrokuje. Budući da nastaje usljed pada standarda građana i iz potrebe tržišta da spriječi nelikvidnost, neophodno je djelovanje na ovim poljima. S obzirom na odsustvo monetarnog suvereniteta, mjere u ovoj oblasti u Crnoj Gori su izuzetno ograničene. Rast je moguće ubrzati isključivo prilivom novog stranog kapitala, jer samo stimulisanje privrede sa postojećom količinom sredstava na tržištu ne znači ništa drugo nego prebacivanje novca iz lijevog u desni džep", rekla je Radović, napominjući da se priliv stranog kapitala ostvaruje povećanjem izvoza, kao i kroz strane direktne investicije.
"Kada je riječ o izvozu, zbog visokih proizvodnih troškova crnogorski proizvodi i usluge su nedovoljno konkurentni na stranim tržištima i tu postoji prostor za djelovanje, u smislu stimulisanja privrednika različitim vrstama olakšica. Povećanje investicionih aktivnosti ograničeno je usljed ne samo kreditnog rejtinga koji Crnu Goru svrstava na neinvesticioni nivo, već i interesovanja stranih subjekata za poslovanje u postojećim okolnostima. Zbog toga su u ovim dvjema oblastima neophodne temeljna promjena pristupa, maksimalna posvećenost države uz neophodnu saradnju sa bankarskim sektorom i stvaranje ukupne poslovne klime koju karakterišu manji rizik i više preduslova za konkurentnost", konstatovala je Radović.
Japanska "škola": Izgleda da deflacija, sa kojom se Crna Gora suočava prvi put od sticanja nezavisnosti, za sada previše ne brine kreatore ekonomske politike, niti smo primijetili reakcije državnih organa i vladinih institucija. Da je riječ o vrlo ozbiljnom problemu najbolje pokazuje primjer Japana, koji se i danas bori sa posljedicama deflacije iz devedesetih godina prošlog vijeka, i to zaduživanjem, zbog čega je ta država trenutno sa najvišim javnim dugom u svijetu, od 230 odsto BDP-a. Da nam je neko prije par godina rekao da ćemo kao potrošači priželjkivati povećanje umjesto snižavanja cijena, vjerovatno bi pomislili da je lud.
Siniša GORANOVIĆ
