Marijana Goranović rođena je u Nikšiću prije 25 godina. Do trećeg razreda pohađala je Osnovnu školu „Ivan Vušović“ u Nikšiću, a zatim je pauzirala dvije godine zbog zdravstvenih problema. Od petog razreda osnovne škole obrazovala se u Resursnom entru za djecu i mlade „Podgorica“, gdje je završila i srednju trgovačku školu.
Nakon toga, nastanila se za stalno u Podgorici, zbog obaveza koje joj je donijelo članstvo u Paraolimpijskom komitetu Crne Gore. Trenutno je na studijama Primijenjenog računarstva na Elektrotehničkom fakultetu.
Sportom se aktivno bavi već osam godina i to kao atletičarka. Zastavu Crne Gore branila je širom svijeta. Učestvovala je na Svjetskom prvenstvu na Novom Zelandu, Evropskom prvenstvu u Holandiji i mnogim drugim međunarodnim takmičenjima širom Evrope. Kao krunu karijere smatra Paraolimpijske igre u Londonu 2012. godine.
Za čitaoce Portala Analitika otkriva da u životu nije odgovarala na teža pitanja od postavljenih u Razotkrivanju.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Na žalost, današnja djeca slobodno vrijeme provode u zatvorenom prostoru - za kompjuterima, igricama, na društvenim mrežama i slično. Ja sam svoje djetinstvo provela na ulici, tada su djeca svaki svoj slobodan trenutak provodili napolje igrajući se raznih igara - žmurke, lastike, kleke, „između dvije vatre“, „ledenog čiče“, „ćorave bake“ i još mnogo drugih igara. Najslađe nam je bilo da „krademo“ trešnje od komšija. Voljeli smo i da „uletimo“ u tuđu baštu i „pokrademo“ kukuruz, zapalimo vatru pored rijeke i tako do kasnih sati pečemo kukuruz i vratimo se musavi kući. Prelijepo djetinstvo kojeg se često sjetim.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Volim što sam odgovorna za sve svoje postupke, to što sam samostalna da donosim određene odluke i što upravljam svojim životom. Volim što sam odrasla u dobrog čovjeka, za što su najviše zaslužni moji roditelji.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Smatram da posjedujem mnogo talenata. Jedan je od tih je ono što sam počela da studiram i, na žalost, prekinula zbog sportskih rezultata. Ali, nikad nije kasno.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Svojim najgorom osobinom smatram to što vjerujem ljudima i na kraju uvijek budem razočarana.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Kod drugih najviše cijenim iskrenost, upornost, trud.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- Moja biografija bi se zvala „Usponi i padovi“. U toj ulozi bih voljela da vidim holivudskog glumca Džordža Klunija.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Sebe bih opisala kao djevojku koja je veoma uporna, društvena, vesela, iskrena i - ponekad tvrdoglava.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Da sam hrana, bila bih veoma ukusna, ponekad i previše začinjena. :-)
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Voljela bih da budem junak koji ima veliku snagu i dobru dušu.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Mijenjala bih se sa meni najljepšom holivudskom glumicom - Anđelinom Džoli.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Svoje nedjeljno popodne provedem u krugu porodice, mada to bude rijetko zbog previše obaveza koje imam zbog sporta.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- Volim muziku. Jedna od mojih omiljenih pjesama je „Tišina“ od Momčila Bajagića Bajage.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- Film „Mali Budo“, jer opisuje realnost današnjeg društva.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Voljela bih da proputujem čitav svijet. A kako sam krenula, mislim da ću uspjeti u tome. :-)
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Najmanje volim voz, jer kad uđem u njega, osjećam kao da sam ušla u kutiju.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Moj najveći prijatelj je moja majka kojoj mogu sve da ispričam. Uvijek me sasluša i da mi iskren savjet.
Čemu se uvijek obradujete?
- Uvijek se obradujem kada mogu da provedem što više vremena sa porodicom, koja mi je sve na svijetu.
Da li za nečim žalite?
- Najviše žalim što nisam učestvovala na Evropskom prvenstvu u Velsu, koje se održavalo u avgustu ove godine. Za to takmičenje sam se spremala godinu dana, odrekla se svega, bila maksimalno posvećena. Imala sam cilj, a to je pobjedničko postolje, i bila sam blizu trona. Ali, na žalost, 15 dana pred polazak na Evropsko prvenstvo, dobila sam informaciju da se ukida disciplina zbog nedovoljnog broja prijavljenih djevojaka.
Bez čega ne možete?
- Ne mogu bez moje porodice. Ona mi je sve na svijetu! Ona je moja najveća podrška, moj vjetar u leđa, moj život, moj temelj... Ma, apsulutno sve na svijetu!!!
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Svakim danom griješimo i u obavezi smo da se nekom izvinimo. Kad pogriješim – priznam. Ako treba i izvinim se.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Od zlatne ribice bih tražila da mi ispuni želju da osvojim zlatnu medalju na Paraolimpijskim igrama koje se održavaju u Riju 2016. godine. Druga želja bi mi bila da se ostvarim u ulozi majke. Treća želja - da što manje bude diskiminacije nad osobama sa invaliditetom to jeste da budemo svi ravnopravni.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- U životu nisam odgovarala na teža pitanja od ovih postavljenih u Razotkrivanju.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Ta tri mjeseca života bih provela sa mojom porodicom.
Kako biste voljeli da umrete?
- Voljela bih da mi smrt bude iznenadna, bez ikakvog bolovanja, mučenja, bolnica i slično.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- Kada umrem, neka stave logo Paraolimpijskog komiteta Crne Gore pored mene.
Priredila: Kristina ĆETKOVIĆ
