“Kad je riječ o istraživanju nastanka i trajanja Podgorice, tu postoji jedan temeljni problem u crnogorskoj medievalistici - da se ne uzimaju u obzir neki važni izvori. Zašto do sada kod nas nije prevedena i objavljena knjiga Jakova Lukarevića (Giacomo Luccari), dubrovačkog pisca koji je autor ‘Dubrovačkih anala’ iz 1605. godine? U tom djelu već na sedmoj strani stoji, po meni, jedan važan podatak, da je Podgoricu osnovao Tugemir koji je, uzgred, imao i neke veze sa Žabljakom Crnojevića, pa se u tom kontekstu pominje i Papratna. Sad, ako znamo da je Lukarević koristio spise najstarijeg dubrovačkog pisca poznatog kao ‘Dubrovački anonim’, onda se postavlja pitanje: zašto se ne uzme u obzir to štivo i koji su uopšte razlozi da se zaobilaze Jakov Lukarević i Dubrovački anonim? Jer, upravo preko njih dobijamo informacije o Podgorici u desetom i jedanestom vijeku”, kaže u razgovoru za Portal Analitika Slobodan Čukić, čija je izložba fotografija „Skriveno arheološko blago Podgorice“, nedavno otvorena u Galeriji „Art“ izazvala veliku pozornost javnosti.
Ta je izložba u neku ruku sublimat njegovog višegodišnjeg istraživačkog rada i serijala tekstova objavljenih u dnevnom listu Vijesti. Odabrane fotografije, uz propratni tekst, prikazuju istoriografske i arheološke fakte i činjenice vezane za okolinu Podgorice, okruženje Skadarskog jezera, rubove Riječke i Lješanske nahije, koji dokumentuju tragove života i civilizacija još od vremena Rimljana i Ilira - tumuli zemljani i kameni, stara kućišta, ostaci crkava i starih napuštenih saobraćajnica...
Vraćajući se priči o samom gradu, Čukić dodaje da postoje jake indicije da je Podgorica postojala još u devetom ili desetom vijeku, da joj samo ime ukazuje da je prvobitno naselje moralo biti u neposrednoj blizini brda Gorica, a ne sa lijeve strane Ribnice, dok pronađeni antički grob upućuje i na postojanje naselja iz mnogo dalje prošlosti.
“Ako uvažimo Lukarevića, dobijamo jake indicije da je Podgorica postojala u desetom vijeku, a možda i u devetom, jer Crkva Svetog Đorđa koja je iz predromaničkog perioda, ukazuje na postojanje naselja. Nedavnim arheološkim istraživanjima u blizini Stadiona pod Goricom pronađene su srednjovjekovne grobnice, ali i jedan antički grob – koji je kao pravi dijamant u bunjištu. Naravno, i taj podatak ukazuje na naselje i to iz mnogo dalje prošlosti. Uostalom, samo ime Podgorice ukazuje da je prvobitno naselje bilo u neposrednoj blizini brda Gorica i to koincidira sa vremenom kada je sagrađena crkva”, objašnjava sagovornik Portala Analitika.
Pored Dubrovačkog anonima i Lukarevića, Čukić dodaje da i u Ljetopisu Popa Dukljanina postoji jedan korpus informacija, a da ih kod Mavra Orbina ima i nešto više. On kaže da se ispod Crkve Svetog Đorđa pod Goricom nalaze ostaci još starijeg objekta, koji je postojao, vrlo vjerovatno, kao kasnoantički ili ranovizantijski objekat.
“Ja sam i u razgovoru sa Branislavom Borozanom pomenuo da se ne vidi apsida tog objekta. Ona je možda postojala, možda je bila i na drugoj strani. Međutim, svi crkveni objekti koje imamo na području Podgorice, uključujući i one u Doljanima, imaju apsidu na istoku, pa je i ovdje logično da se očekuje apsida na istoku. Mada, riječ je o periodu prije šizme, kada orijentacija ka istoku ili zapadu još uvijek nema dubljeg značaja.”
ANALITIKA: Znači li to da možemo zaključiti da je trajanje Podgorice puno duže od postojećih pisanih izvora o njoj, te da uopšte nije istražena i valorizovana njena istorijska i arheološka vrijednost?ČUKIĆ: Ne samo što nije istraženo, već sam u zadnjih godinu dana došao do jednog bizarnog zaključka. Ne bih volio da iko ovo shvati lično, ali u crnogorskoj nauci postoji jedna strahovita vještina simuliranja istraženosti. Otvoren je jedan “bodrijarovski” prostor manipulacije koji ko zna čemu služi, ali sigurno ne služi nauci, niti predstavlja ikakvu naučnu ili saznajnu korist. To je jedan crnogorski kuriozitet.
ANALITIKA: Što Vas je zainteresovalo za tu epohu crnogorske istorije koju tretira izložba?
ČUKIĆ: Način na koji sam postavio izložbu odgovor je na to pitanje. To je jedna istorijska kopča po kojoj može da se prati bivstvovanje Podgorice i Podgoričana. Kao primjer možemo uzeti transverzalu koja ide od Dinoše do Grbavaca. Iznad Grbavaca se nalazi srednjovjekovni grad Divan, koji je, najvjerovatnije, gradio Stefanica Crnojević, a koji je potpuno zaboravljen. Nema ga u literaraturi. Potpuno su neistraženi i grad i njegova okolina. Ispod grada se nalazi polje i šumarak sa crkvištem Svetog Đorđa. Pored samog crkvišta koje je obraslo gustom vegetacijom, nalazi se grobna ploča na kojoj se nalaze ornamenti identični onima na grobnici Mare Crnojević, supruge Stefanice Crnojevića. Na to je još prije 15-20 godina ukazao pokojni Milan Pravilović, koji se, nažalost, prerijetko pominje. Tako možemo reći da je to Crnojevićka grobnica i da potiče iz tog perioda, pa čak i da je nadgrobnu ploču najvjerovatnije radila ista majstorska radionica. Ali, bez daljih arheoloških iskopavanja, to se ne može potvrditi. Zato sa sigurnošću možemo tvrditi da su Podgorica i njena okolina jedan neistraženi arheološki park.
ANALITIKA: Ako je ovo dokaz tijesne veze Crnojevića i Podgorice, da li to isto možemo očekivati i u slučaju Vojislavljevića?ČUKIĆ: Napisao sam dva teksta vezana za Vojislavljeviće; jedan bi trebalo da izađe u Zborniku Matice crnogorske, a drugi u izdanju ICJIK. Značaj Vojislavljevića je očigledan mada Podgorica najvjerovatnije nije bila njihovo administrativno sjedište. Pavle Mijović pretpostavlja da je Podgorica bila srednjovjekovni trg, a svoju važnost dobila je onog momenta kada su Osmanlije na Morači shvatile da na drugoj obali imaju neprijatelja i krenuli da je utvrđuju. Podgorica tada počinje da živi kao značajno središte Osmanskog perioda u Crnoj Gori. S druge strane, postoji mogućnost da je u Podgorici bilo prvo sjedište Zetske episkopije. Otvorena je naučna mogućnost da se nalazila na brijegu gdje su danas kuće Đečevića. Još je nerazriješeno pitanje da li je prvo središte bilo na Vranjini ili usred Podgorice, ali je pouzdano da ono nije bilo na Prevlaci kod Tivta.
ANALITIKA: Jedan ste od rijetkih Podgoričana koji je pogledao i snimio ostatke tog manastira koji se nalazi kod kuća Đečevića…
ČUKIĆ: Kad sam se pojavio na vratima, dočekan sam van svih mojih očekivanja. Upoznao sam se sa Halitom Đečevićem - i u narednih nekoliko druženja ispred mene se otvorila jedna ljudska enciklopedija. Neću kriti da sam tokom toga intervjua crpio od toga pametnog čovjeka onoliko koliko sam mogao, jer su njegovo iskustvo i odnos koji je imao tokom razgovora bili fascinantni! Ono što mi je Halit Đečević ispričao tokom desetak sati razgovora, žao mi je što nemam snimljeno na traci, ali sam zabilježio oko šezdeset posto razgovora. Halit Đečević predstavlja figuru koja svojim senzibilitetom, taktom, iskustvom, načinom života odražava onaj iskonski podgorički način života, jednu nesvakidašnju i rijetku mudrost. Želio bih da se ovom prilikom još jednom tom čovjeku poklonim... Đečevići su bili dugovječni, a Halit je od svoje babe i đeda crpio saznanja. Kod njih je svojevremeno dolazio i Pavle Rovinski, kome su pokazivali neke artefakte, koji su, na žalost, u međuvremenu nestali...Ja sam u podrumu kuće Đečevića vidio ostatak objekta koji je tu postojao prije nego što su Đečevići tu počeli da žive, što mi je i sam Halit posvjedočio. Na zidu podruma još se vide panjege, one koje nisu četvrtastog oblika nego imaju siluetu kuće, što ukazuje na srednji vijek. Pričali su mi i ostali ukućani da to nije nikada istraženo, kao i o monumentalnoj kapiji pred kućom koju je krasilo 12 apostola. Svojevremeno je o njoj govorio i Maksim Šobajić. Ta je kuća velika nepoznanica i potpuno je otvorena i legitimna teza da je Podgorica bila prvo sjedište Zetske episkopije.
ANALITIKA: Da li je dovoljno istražen istorijat Crkve Svetog Đorđa, jednog od obilježja Podgorice? U svjetlu današnjeg izgleda, nakon posljednjih konzervatorskih radova, šta je sve propušteno da se uradi i kaže o njoj?ČUKIĆ: Opšte je poznato da ispod Crkve Svetog Đorđa postoji tajni prolaz, za koji se ne zna kuda vodi. Postoji legenda koja kaže da vodi prema obali Morače. Nezvanično sam čuo od crkvenih lica da su se kroz ulaz tog hodnika, prije tri ili četiri godine, spuštali speleolozi. Ulaz se nalazi u oltarskom dijelu. Ja sam ga vidio, to je četvrtasti kameni blok koji ima alku na prolazu kroz koji se odrasla osoba teško provlači. Ljudi sa kojima sam razgovarao svjedoče da je speleolog hodnikom prošao ispod crkve pravcem prema zapadu, otprilike do ispod ulaza u dvorište crkve. I - to je sve što sam saznao. Prije godinu dana sam čuo od jednog sveštenog lica da je taj prolaz zazidan. Otvoreno sumnjam da je to istina i da se, zapravo, radi o pokušaju da se skrene pažnja sa toga detalja. Zapravo, ja pretpostavljam da bi se dolje u tim podzemnim prostorijama moglo čak naići i na ostatke možda katakombi ili - hipotetički - na neke takve dokaze koji su u vezi sa objektom ispod Crkve Svetog Đorđa čije je temelje nacrtao Jovan Nešković na skici 1963. godine. Mogla bi to da bude čak i neka pećinska crkva iz vremena kriptohrišćanstva... Samo možemo da pretpostavimo šta se tamo nalazi, dok se ne istraži i pokaže šta je ispod. A da li nečega ima ispod - ima.
Postoje i ostaci starije kamene plastike koji su ugrađeni u Crkvu Svetog Đorđa. Te tzv. spolije (ostaci strajih građevina) nalaze se ispred oltara, u bočnom dijelu južnog zida. One nesumnjivo ukazuju da su prenijete iz nekog objekta i tu ugrađene. Da li su preuzete iz objekta koji je tu postojao ili su donijete, eventualno, sa Duklje ili sa Martinićke gradine, možemo samo da pretpostavljamo.
Dakle, ne bih da se ponavljam, ali i ova, i mnoge druge istorijsko-arheološke nepoznanice, bez daljih arheoloških iskopavanja se ne mogu potvrditi. Ali, sa velikom sigurnošću možemo tvrditi da su Podgorica i njena okolina jedan neistraženi arheološki park.
Ivan KERN
Foto: Ivana BOŽOVIĆ
