Predlog zakona o legalizaciji neformalnih objekata ima “neke tehničke nedostatke”, pa zato kupi prašinu u skupštinskim fiokama više od dvije godine. Pouzdano je jedino da se ne zna kada će doći na dnevni red.
Da se ne radi o predlogu zakona koji bi trebalo da omogući lakšu legalizaciju na divlje izgrađenih objekata, što bi opštinama trebalo da donese stotine miliona eura, neko bi mogao pomisliti da je uvod u ovaj tekst šala. Međutim, to bi najkraće bio odgovor na pitanje što je sa predlogom vladinog zakona koji bi trebalo da uvede red u tu oblast, decenijama korišćenu za predizborno potkusurivanje vlasti i opozcije. Vlada je predlog Skupštini dostavila prije više od dvije godine, a kako nam je saopšteno iz parlamenta, sigurno brzo neće biti na dnevnom redu. Na pitanje šta se dešava sa tim predlogom, dobili smo odgovor da ga u nekim djelovima treba doraditi. Isti odgovor stigao je i iz SDP-a, a ni opozicija nije ništa bolja. Pojedini poslanici načuli su nešto o tom zakonu, ali se nijesu mogli sjetiti o čemu se tačno radi. Pitanje - zašto ga nema na dnevnom redu - za većinu je bio viša matematika.

Kada je predlog usvojen, na sva zvona su objavili da će od njega država zaraditi velike pare a da će svi s oni koji imaju divlje izgrađene kuće i stanove, moći da ih legalizuju plaćajući naknadu u 240 mjesečnih rata, dok je za ostale taj rok 120 mjeseci. Vlada je utvrdila da su neformalni objekti svi na kojima su izvedeni grubi konstruktivni građevinski radovi najmanje jedne etaže, koji je izgrađen bez građevinske dozvole. Predlogom zakona uvedena je obaveza plaćanja naknade za legalizaciju, od koje su izuzeti objekti osnovnog stanovanja. Predviđeno je i da se ne mogu legalizovati objekti sagrađeni u zoni morskog dobra, nacionalnih parkova, u blizni aerodroma i energetskih objekata.
Što znači da bi ti objekti trebalo biti srušeni.
U Crnoj Gori nema tačnih podataka koliko je posljednjih decenija izgrađeno nelegalnih objekata - od baraka na Koniku do hotela u starom gradu Budve, vikendica na Adi Bojani i u nacionalnim parkovima - gradio je ko je prije stigao. Betonirala se obala, dograđivale crkve i manastiri, devastirali kulturni spomenici, nikla cijela naselja...
Prema zvaničnim podacima Uprave za nekretnine, u Crnoj Gori ima oko 40 hiljada neformalnih objekata. U Ministarstvu održivog razvoja i turizma, međutim, svjesni su da ih ima mnogo višse. Tako oni barataju podatkom da je na divlje sagrađeno oko 100 hiljada objekata – što bez neophodnih dozvola, što uz prekoračenje građevinske površine. U Ministartvu čekaju da počne legalizacija kako bi, kako kažu, dobili bliže podatke.
Najviše koristi od legalizacije, ako nekad počne, trebalo bi da imaju opštine koje će prihodovati više stotina miliona eura, i to od naplate komunalnih naknada za opremanje građevinskog zemljišta. Kad se jednom legalizuje objekat, vlasnik mora da plaća porez na nepokretnost, što će biti dodatni prihodi opštinama, koje ionako grcaju u dugovima.

Opozicija uoči svakih izbora optužuje vlast da joj divlja gradnja služi za dobijanje glasova. Iz DF-a su više puta ocijenili da se zloupotrebe ove vlasti upravo vrše nad ljudima koji imaju nelegalne objekte. Samo u Podgorici ima oko 16.000 nelegalnih objekata a ekspanzija bespravne gradnje je počela prije desetak godina kada je počela izgradnja kuća na periferiji glavnog grada.
Bivši gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša je često bio na udaru opozicije koja je tvrdila da nije ništa uradio da spriječi izgradnju objekata bez građevinske dozvole, osim ako mu se kako su tvrdili, neki investitor nije “zamjerio”.
No, tu i tamo se ponešto od nelegalno izgrađenih objekata u Podgorici i srušilo. Nakon što su prije nekoliko godina inspektori Komunalne policije srušili nelegalno izgrađene barake na Karabuškom polju, pored aerodroma “Špiro Mugoša”, Mugoša je one koji su u njima živjeli optužio da pljačkaju državnu imovinu, poručivši im da kupe stan u Podgorici, ili da se vrate tamo odakle su došli. On je tada rekao da niko ne dolazi da živi u Podgorici bez nekog cilja i interesa i da mnogi koji dođu “ne dolaze sa ledine, nego iz kuća i imanja”. Povodom navoda građana da im je prije izbora obećavano da im neće rušiti ukoliko glasaju za DPS, Mugoša je kazao da neko može nešto da obeća na svojoj imovini, ali ne i na državnoj.

Poslanica opozicije Jelisava Kalezić je u okviru poslaničkih pitanja ministrima ustvrdila da se predlogom zakona prikrivaju korupcija i organizovani kriminal na način da se legalizuju veliki stambeno-poslovni objekti ili ugostiteljski objekti. Jer, kako objasniti da se objekti grade bez dozvole, osim da su graditelji bili prilično sigurni da će bezbjedno izgraditi objekte, što je nemoguće bez podrške nadležnih držanih organa. Kazala je i da ne vjeruje da ima više od 15 odsto onih koji su kuće podigli nelegalno da bi obezbijedili krov nad glavom.
Ministar Branimir Gvozdenović je tada odgovorio da “nije baš da se ništa uradilo”. Kako je objasnio, bespravna gradnja se sada tretira kao krivično djelo pa tako svaki građanin ali i nadležni organ može da reaguje ako prepoznaju da se negdje nešto nelegalno gradi. Da bi im olakšali - na svim gradilištima koja su legalna postoji tabla. Ako ispred gradilišta nema table, to znači da se radi bez dozvole, a komšija je tu da prijavi da se nešto radi kako ne treba.
Gvozdenović je objasnio da je formirana i posebna inspekcija, da je povećan broj inspektora, a i pojačana koordinacija između nadležnih državnih organa.
Srušena 64 objekta u 2014: Prema podacima Inspekcije zaštite prostora, koji su dostavljeni Portalu Analitika, u toku ove godine srušena su 64 nelegalna objekta, od čega najviše u Baru.
Inspekcija je, kako je navedeno, pokrenula 3.013 postupaka, od čega 1.636 po službenoj dužnosti, a 1.377 po inicijativama građana. Od 1.111 registrovanih nepravilnosti, 415 se odnosi na pribavljane građevinskih dozvola, a 696 na odobrenja o postavljanju privremenih objekata u zonama posebne namjene. Donijeto je 199 rješenja o rušenju objekata i 150 rješenja o uklanjanju objekata u zonama posebne namjene.
Podnijete su 122 krivične prijave, i izdato osam prekršajnih naloga u iznosu od ukupno 2.120 eura.
Iz Inspekcije nijesu mogli saopštiti koliko košta rušenje objekta jer to zavisi od veličine i materijala od kojeg je sagrađen. Nezvanične procjene govore da to košta oko 15 hiljada eura. Novac za rušenje se obezbjeđuje iz budžeta, a posao uklanjanja objekta dobija ona firma koja ponudi najbolju cijenu na tenderu.
Nije se samo Jelisava Kalezić bavila predloženim zakonon. I poslanica SNP-a Snežana Jonica je prije par mjeseci medijima poslala saopštenje da ta stranka smatra da je potrebno u što kraćem roku donijeti Zakon o legalizaciji neformalnih objekata, ali sa drugačijim i boljim rješenjima od onih koje sadrže dosadašnji predlozi Vlade. Smatraju da treba omogućiti da se legalizacija plati za 40 a ne za 20 godina.

U Hrvatskoj je podnijeto oko 800 hiljada zahtjeva za legalizaciju. Zakonom su predviđene i naknade čija visina, koja se računa po dosta komplikovanoj formuli, zavisi od veličine i namjene objekata, ali i od zone u kojima se nalaze. Tako je ona najmanja za pomoćne i poljoprivredne objekte a najviša za objekte sagrađene uz more. Legalizacija u Hrvatskoj košta od 70 do 3.000 eura, zavisno od veličine i vrste imovine i vrste plaćanja.
U Srbiji je do sada podnijeto nešto više od 800 hiljada zahtjeva za legalizaciju, dok katastarski podaci pokazuju da ima više od milion i po nelegalno sagrađenih objekata. Samo u Kaluđerici nadomak Beograda koja važi za najveće divlje naselje u Evropi ima oko 15 hiljada nelegalno sagrađenih objekata.
Makedonija je takođe usvojila novi zakon, u pokušaju da legalizuje oko 300 hiljada građevina, za jedan euro po kvadratnom metru, što se može platiti u dvanaest rata.
Mi smo, ipak, jedan korak ispred komšija. Jeste da nema zakona ali ideja nam ne fali. Jedna od njih je krajnje jednostavna. Ljudi koji žive u bespravno izgrađenim kućama i objekatima moći će, ako se zakon usvoji i dobije kredir EBRD-a uzeti povoljne kredite za ulaganje u mjere energetske efikasnosti, kao što su ugradnja nove izolacije, vrata i prozora. Ovim mjerama smanjuju svoje račune za potrošnju energije. Uštede su dovoljne za otplatu kredita u prihvatljivom roku, legalizaciju vlasništva nad nekretninom i uknjiženje prava svojine. Ovakav pristup je razvio UNDP, a za njegovo testiranje odabrao je četiri domaćinstva u divlje izgrađenom prigradskom naselju u Bijelom Polju.
Kažu da su svi bili zadovoljni. Još samo da onaj ko treba da zeleno svijetlo i da se krene u legalizaciju.
Vesna RAJKOVIĆ NENADIĆ