Kina želi čvrsto da stavi nogu na tlo Evrope i čini joj se da je u ovom trenutku naročito jugoistočna Evropa, ali i srednjeistočna mjesto gdje se njene investicije dočekuju sa dobrodošlicom. Zemlje regiona mogu da računaju da će dobiti povoljne kredite, ne direktne investicije, za izgradnju infrastrukture koju odavno priželjkuju da stvore, a koja će ih čvršće povezati sa Evropom koja u ovom trenutku nema sredstava da izgradi istu, ocjenjuje politički analitičar i profesor međunarodnih odnosa i spoljne politike na beogradskom Fakultetu političkih nauka Predrag Simić za Portal Analitika.
Komentarišući efekte samita šefova vlada Kine i 16 zemalja centralne i istočne Evrope u Beogradu, Simić je istakao da Kina preko regiona želi da sa svojim projektom „novog puta svila“ dođe do kopnene i pomorske veze sa Evropom.
“Za Kinu je ovaj region prostor koji nije integrisan u Evropsku uniju, koji nije manje regulisan nego što su ostali regioni u Evropi, tako da je ona upravo u smislu kapitala učinila da mnoge zemlje sa velikim očekivanjima dočekuju njihove investitore i projekte. Kina je dragocjeni partner koji nudi jednistvenu priliku da uradimo ono što odavno želimo, a za šta nemamo sredstava. Mislim da će Kina doprinijeti boljoj regionalnoj saradnji, ali mi se s druge strane čini da će biti malo rivaliteta.“, naglasio je Simić.
ANALITIKA: Zbog čega je Kina po Vašem mišljenju toliko zainteresovana da ulaže u region?
SIMIĆ: Zanemarivanje Zapadnog Balkana, zaostatak na putu evropskih integracija i nedostatak značajnih investicija, ostavili su put drugima, prije svega Rusiji, da kroz ovaj region projektom Južnog toka dođe do svojih zapadnoevropskih potrošača. Kina želi preko regiona da sa svojim projektom „novog puta svile“ dođe do kopnene i pomorske veze sa Evropom. Upravo zbog toga je prije nekoliko godina krenula sa serijom samita koji su počeli u Varšavi 2012. godine. Dakle, Kina plus 16 zemalja centralne i istočne Evrope sa kojima Kina ima i najdužu tradiciju diplomatskih odnosa još od 1949. pa na dalje. Za Kinu je ovaj region prostor koji nije integrisan u Evropsku uniju, a koji nije manje regulisan nego što su ostali regioni u Evropi, tako da je upravo ona u smislu kapitala učinila da mnoge zemlje sa velikim očekivanjima dočekuju njihove investitore i projekte. Čini mi se da je to jedan od glavnih razloga zbog kojih je Kina posebno aktivna u srednjoj i istočnoj Evropi, a naročito u jugoistočnoj.
ANALITIKA: Koliko je posjeta kineskog premijera Li Kećijanga Beogradu značajna za dalje odnose Kine i regiona? Kakve su perspektive saradnje Kine i zemalja centralne i istočne Evrope?
SIMIĆ: Za Srbiju i Crnu Goru je važno što Kinezi rade na projektu autoputa. Njihovi investitori daju najpovoljnije kreditne uslove i veoma je važno što će i jedna i druga zemlja konačno imati autoput. Crna Gora će dobiti mogućnost bržeg i lakšeg pristupa turista iz srednje i istočne Evrope, a za Srbiju je važno što će se paralelno sa prugom dobiti i drumska veza. Takođe za Srbiju i Mađarsku je važno i kinesko ulaganje u prugu Beograd-Budimpešta. Kina će se pojaviti na mnogim projektima koji su u suštini transevropski projekti. S obzirom na našu oskudicu u kapitalu, Kina je dragocjeni partner koji nudi jedinstvenu priliku da uradimo ono što odavno želimo, a za šta nemamo sredstava. Mislim da će Kina doprinijeti boljoj regionalnoj saradnji, ali mi se s druge strane čini da će biti i malo rivaliteta. Ako svi mi ovdje očekujemo da imamo nešto od pomorskog puta svile, a za nekoliko godina će biti aktivan i kopneni „put svile“ koji će doći preko Turske, tada će već vladati konkurencija između Srbije, Bugarske i Rumunije, kroz koju zemlju će taj koridor proći. Kina prije svega sada djeluje smirujuće na odnose u regionu.
ANALITIKA: Da li održavanje samita u Beogradu treba shvatiti kao saradnju Kine i Evropske unije, kako je rekao premijer Srbije Aleksandar Vučić, ili pak kao nešto drugo?
SIMIĆ: Premijer Srbije bi želio da Brisel dolazak Kineza shvati na taj način, ali Brisel to tako ne razumije. Brisel je iskazao dobrodošlicu kada su Kinezi zakupili luku u Pireju za svoj kontejnerski terminal vjerujući da će kineski novac pomoći stabilizaciji Grčke. Međutim, u poslednje vrijeme sa sve većom rezervom i skepsom gledaju na kinesko prisustvo na Balkanu. Brisel strahuje da bi kinesko prisustvo moglo da bude opasno. Strahovanja o budućnosti Evropske unije koja je izazvala najava refernduma od strane britanskog premijera Dejvida Kamerona o daljem članstvu u EU i mogućnost da u Francuskoj poslije Olanda na vlast dođe Marin le Pen i da takođe raspiše referendum, rezultirala su time da se na Kinu gleda kao na divajdera – nekoga ko dijeli Evropu. Iz koncepta samita Kine i 16 zemalja se zapravo vidi kako se Evropa ponovo dijeli na istok i zapad. Tu ima dosta otvorenih rezervi u pogledu kineskih ambicija u ovom dijelu kontinenta.
ANALITIKA: Da li nakon skupa u Beogradu možemo očekivati iskorak zemalja regiona u pravcu „novog kineskog puta svile“ i Putinove evroazijske unije?
SIMIĆ: Čini mi se da i Peking i Moskva sada izbjegavaju sukob između Evroazijske unije Moskve i puta svile Kine. Ti projekti su u većoj mjeri konkurentni, nego što su komplementarni. U srednjoj Aziji se stvara nešto novo. Protivurječni interesi trougla Kina-Ankara-Moskva sada su u drugom planu, a to se na neki način moglo vidjeti i u reagovanju turskog predsjednika Erdogana na inicijativu Putina da se Južni tok skrene ka Turskom toku. Treba sačekati jer se sve događa u sjenci velikog sukoba interesa Brisela i Vašingtona sa jedne strane i Moskve s druge strane. Bio sam na sjeveru Kine i vidio da je njihova mreža puteva već razvijena. Tu se radi o stotinama hiljada kilometara najmodernijih saobraćajnica i autoputeva. Takođe sam nedavno bio i u Azerbejdžanu gdje sam vidio da se radi na jednoj dionici koja vodi od iranske granice do Bakua. Možemo očekivati da ćemo narednih godina vidjeti veliku privrednu aktivnost istočno od nas koja će imati svoje posljedice i na naš region.
ANALITIKA: Hrvatsku je na samitu predstavljala ministarka vanjskih poslova Vesna Pusić, dok je premijer Zoran Milanović ranije kazao da neće prisustvovati skupu, između ostalog, „jer je riječ o događaju koji nije poslovno isplativ“. Kako komentarišete potez Milanovića?
SIMIĆ: Posmatram to upravo kroz rezerve koje Zapad ima prema kineskom prisustvu na Balkanu. Hrvatska je željela, uspjela i nastoji da ostane u poziciji da se predstavi kao eksponent EU i NATO-a u regionu. Ona ne očekuje mnogo od puta svile, već očekuje mnogo od američkih investicija na Krku, gdje se nada da će Amerikanci napraviti veliki terminal kojim bi se tečni gas dopremao i dalje transportovao u srednju Evropu. Izostanak hrvatskog premijera sa kineskog samita u Beogradu znači da Hrvatska želi da se čvršće pozicionira kao zemlja koja pripada Zapadu i koja ne želi da učestvuje u projektima koji dolaze iz nekih drugih pravaca.
ANALITIKA: Koje konkretne rezultate treba očekivati nakon samita? Što će dobiti Kina, a što zemlje regiona?
SIMIĆ: Kina želi da čvrsto stavi nogu na tlo Evrope i čini joj se da je u ovom trenutku naročito jugoistočna Evropa, ali i srednjeistočna, mjesto gdje se njene investicije dočekuju sa dobrodošlicom. Zemlje regiona mogu da računaju da će dobiti povoljne kredite, ne direktne investicije, za izgradnju infrastrukture koju odavno priželjkuju da stvore, a koja će ih čvršće povezati sa Evropom, koja u ovom trenutku nema sredstava da je izgradi. Svi očekujemo da će izgraditi i Koridor 10 i Koridor 11. Tu Kina predstavlja dragocjeni izvor u krizi eurozone, koja ima dosta posljedica po sve nas. Međutim, vidjećemo koliko će se to ostvariti. U Beogradu je otvoren „kineski most“ preko Dunava koji je takođe građen kineskim sredstvima. Moram upozoriti da na izgradnji mosta nijesu bili zaposleni domaći kapaciteti, već su most gradili kineski radnici. Ta sredstva ne ostaju u zemljama kojima se grade objetki, već se vraćaju u Kinu.
Nikola DRAGAŠ
