Glasovima poslanika vladajuće koalicije i poslanice Demokratskog fronta (DF) Jelisave Kalezić, parlament je prošle srijede po prijedlogu Predsjedništva Demokratske partije socijalista (DPS) izabrao pet novih ministara, čime je nakon više od pola godine okončano funkcionisanje Vlade u nepotpunom sastavu.
Pravni zastupnik Crne Gore pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strazburu Zoran Pažin, zamijenio je Duška Markovića na čelu Ministarstva pravde. Doskorašnji ministar rada i socijalnog staranja Predrag Bošković popunio je mjesto ministra prosvjete, koje je bilo upražnjeno nakon odlaska Slavoljuba Stijepovića na funkciju gradonačelnika Podgorice. Književnik Pavle Goranović će na mjestu ministra kulture zamijeniti Branislava Mićunovića, koji je podnio ostavku nakon odlaska na ambasadorsku funkciju u Beograd. Direktor bolnice u Meljinama Budimir Šegrt preuzeće resor zdravlja nakon ostavke Miodraga Radunovića, dok će poslanica DPS-a Zorica Kovačević upravljati bivšim Boškovićevim resorom.
Iznuđena rješenja?: Đukanović je u Skupštini prilikom predlaganja kandidata za nove ministre rekao da je uvjeren da je predložio „kompetentne i odgovorne kandidate iz raspoloživog kadrovskog okvira vladajuće koalicije“. Međutim, njegovo mišljenje ne dijele svi.
Direktor Centra za političku edukaciju Dragiša Janjušević smatra da novoizabrani ministri predstavljaju iznuđena partijska rješenja, kako bi se mandat aktuelne Vlade pošto-poto odradio do kraja.
„Moramo to da konstatujemo, zato što je čitav period funkcionisanja ove Vlade, od 2012. godine do danas, praćen otežanim koalicionim odnosima. Vladajuća koalicija ne funkcioniše u baš najboljem svjetlu, a to se vidi, ne samo u odnosima između glavnih koalicionih partnera, već i sa manjinskim partijama. Procjena je da ovaj mandat treba kako-tako odraditi do kraja“, istakao je Janjušević za Portal Analitika.
Izvršna direktorka Centra za građansko obrazovanje (CGO) Daliborka Uljarević smatra da se premijer za ovakva ministarska kadrovska rješenja opredijelio najvećim dijelom na temelju ličnog povjerenja, ali i uvjerenja da mu ovakav izbor donijeti određenu političku korist.
U svakom slučaju, prema njenim riječima, većinu ovih ličnosti nikada nije pratila neka medijska diskreditacija uprkos bliskosti sa vlasti što je, smatra Uljarević, određena poruka pred Kongres DPS-a koji je najavljen za 20. Jun.
Izbor Pažina najveće iznenađenje: Odluka Predsjedništva DPS-a da kandiduje Zorana Pažina za novog ministra pravde umjesto Duška Markovića iznenadila je mnoge. Što zbog činjenice da je Pažin jedina nestranačka ličnost među novim ministrima, što zbog toga jer nije bilo najava o eventualnim promjenama u resoru pravde. U javnosti se kalkuliše raznim teorijama zašto Marković nije više želio biti na tom mjestu, ali Uljarević smatra da njegov uticaj u Vladi neće oslabiti povjeravanjem funkcije Pažinu. Marković ostaje na funkciji potpredsjednika Vlade za unutrašnji sistem, unutrašnju i vanjsku politiku, koja, prema njenom mišljenju, podrazumijeva veliko povjerenje Đukanovića i koja je prilično važna u koordiniranju nekih od najzahtjevnijih aspekata reforme društva.
„Takođe, ne treba isključiti mogućnost da ova trenutna 'rasterećenost' Markovića nije možda priprema i za višu poziciju, posebno imajući u vidu da ulazimo u period kada ima najava prijevremenih izbora“, kazala je direktorka CGO-a za Portal Analitika.
Janjušević s druge strane misli da odlazak Markovića sa čela Ministarstva pravde, može predstavljati i varijantu za njegov izlazak iz politike. Sagovornik Portala Analitika, naime, smatra da je ranijom odlukom da se na čelo ministarstava pred kojima stoje zahtjevni reformski zadaci postavljaju ljudi koji dolaze sa pozicija kao što je Agencija za nacionalnu bezbjednost (ANB), na čijem je čelu Marković bio od 2005. do 2010. godine slala loša poruka.
Janjušević dodaje da ministarska mjesta zahtijevaju par excellence stručnjake, apolitične ličnosti i nepartijske kadrove. Markovićev odlazak vidi kao pokušaj da se pošalje poruka kako se ulazi u određene reforme.
„Slijedi formiranje Agencije za borbu protiv korupcije, na testu je vrhovni državni tužilac, mnoge instance i istitucije su na iskušenju zbog poglavlja 23 i 24. Ostaje da se vidi koliko će tu biti rezultata. Naše je da prognoziramo i tumačimo koliko su određena kadrovska rješenja u ovom trenutku dobra ili loša, a imaju svo vrijeme pred sobom da nas demantuju ili potvrde“, naglašava Janjušević.
Za njega je izbor Pažina, kako kaže, „pomalo čudan“, iz razloga što je riječ o nestranačkoj ličnosti, bivšem sudiji. Janjušević podsjeća da je dosadašnja praksa bila da na čelu pomenutog ministarstva, čak i kada na njegovom čelu nijesu bili ministri iz DPS-a, već iz Narodne stranke (Dragan Šoć), kontrolišu visoki partijski funkcioneri.
„Sada imamo jednu nestranačku ličnost. S obzirom na zahtjevnosti onoga što proizilazi iz poglavlja 23 i 24, vrijeme će pokazati da li je ovo kozmetička promjena“, napominje direktor Centra za političku edukaciju.
Uljarević smatra da je Pažin jedno od rijetkih prijatnih iznenađenja, imajući u vidu njegove stručne kapacitete. Dodaje da su pred njegovim resorom brojni izazovi, uključujući i intenziviranje međunarodne komunikacije sa pravosudnim i ostalim nadležnim organima drugih država. Uljarević smatra da je Pažin visokokvalifikovan za taj vid komunikacije.
„Univerzalni“ ministri: Ako je izbor Pažina kao nestranačke ličnosti za ministra pravde pozitivno iznenadio mnoge, onda je rotacija Boškovića sa funkcije ministra rada i socijalnog staranja na položaj novog ministra prosvjete bilo jedno od onih rješenja koja armiraju ustaljenu praksu rigidne partijske kombinatorike.
Ovim je potezom nastavljena dugogodišnja „tradicija“ transfera ministara između resora koji gotovo da nemaju dodirnih tačaka jedan sa drugim. Bošković je osim pomenutih ministarstava od novembra 2005. do septembra 2006. godine bio i glavni čovjek Ministarstva ekonomije.
Prema mišljenju Uljarevićeve, Bošković je postao ilustracija negativne prakse „šetnje“ partijskih kadrova sa jedne na drugu ministarsku funkciju.
„Crnogorska prosvjeta je u isuviše teškom stanju da bi bila predmet partijskih trgovina i mislim da ovaj resor zahtijeva puni angažman, kako menadžerski tako i stručni, a pitanje je koliko tome, nepunu godinu pred izbore može biti posvećen Bošković, kome je to samo jedna stanica u putovanju kroz partijsku hijerarhiju. No, ovo svakako predstavlja kontinuitet dosadašnjeg odnosa Vlade prema prosvjeti“, smatra izvršna direktorka CGO-a.
Odluka o premještanju Boškovića iz jednog u drugi, potpuno različit resor, za Janjuševića je udžbenički primjer da na sceni imamo, kako kaže, partitokratska rješenja, a ne rješenja po struci i znanju.
„Biraju se lojalni partijski kadrovi, a ne stručnjaci, nezavisne ličnosti i dokazani ljudi u svojim branšama. Nažalost, Bošković je taj primjer koji slijedimo, a sjetite se i drugih ministara koji su se prethodnih godina šetali kroz razna ministarstva“, napominje Janjušević.
Bez promjena u ministarstvima finansija, ekonomije i nauke: Još jedno iznenađenje rekonstrukcije Vlade bila je odluka premijera da, bar za sada, ne mijenja ministre nauke, ekonomije i finansija, uprkos tome što se u javnosti već duže vrijeme spekulisalo da će u pomenutim ministarstvima biti promjena.
Bilo je pritisaka dijela javnosti za smjenu ministarke nauke Sanje Vlahović, zbog afere o navodnom plagiranju naučnog rada. Ministar ekonomije Vladimir Kavarić je navodno bio na izlaznim vratima Vlade, jer premijer, opet navodno, nije bio zadovoljan njegovim radom. Spekulacije o mogućem odlasku Radoja Žugića sa mjesta ministra finansija, ipak, nisu bile bazirane na partijskim, već privatnim Žugićevim motivima.
Sagovornici Portala Analitika priznaju da su očekivali da će doći do promjena, prevenstveno u Ministarstvu nauke.
„Ministarstvo nauke je poseban slučaj i insistiranje na ovom kadrovskom rješenju je premijerovo izrugivanje nauci u Crnoj Gori“, tvrdi Uljarević, koja ipak misli da rekostrukcija Vlade još uvijek nije završena.
„Pitanje je dokle su stigli pregovori o aneksu koalicionog sporazuma između DPS-a i SDP-a, ko je Đukanoviću još potreban do kongresa DPS-a i u kojem kapacitetu“, navodi ona.
Janjušević je istakao da je Đukanović kao premijer i prvi čovjek DPS-a prinuđen da drži na funkciji određene ministre, jer za njih, smatra on, u ovom trenutku nema alternativu.
„Očekivao sam da ćemo imati promjenu u Ministarstvu nauke. Pošto je nemamo, mislim da je očigledno da je nedostatak alternative razlog da se Đukanović drži postojećih kadrova. Ponavljam, samo je bitno da se odradi mandat Vlade u tom tehničkom, datumskom smislu, a ne u rezultatskom i efektivnom“, kazao je direktor Centra za političku edukaciju.
Dometi novih ministara: Nakon izbora pet novih ministara s pravom se postavlja pitanje šta treba očekivati od njih u narednom periodu, s obzirom na to da mandat aktuelnoj Vladi ističe za godinu dana. Jasno je da će se pojedini od njih suočiti sa velikim izazovima, posebno ministar zdravlja, zbog cijele situacije u vezi sa smrću jedne i infekcijom četiri bebe u bjelopoljskoj bolnici, koja još uvijek nije dobila epilog.
Janjušević naglašava da od rada novoizabranih ministara ne treba očekivati posebne rezultate.
„To je period od oko godinu dana rada. U ovako ekonomski i politički kriznom momentu teško da se može očekivati neki rezultat. Zaista ne očekujem da urade ništa epohalno i spektakularno do kraja ovog mandata“, poručuje on.
Uljarević ističe da svi oni koji pokažu da imaju integritet i spremnost da otvore bolna pitanja u resorima koja zaduže u vremenu velike društveno-ekonomske krize u Crnoj Gori, mogu da naprave značajan i veliki iskorak u pravcu javnog interesa.
„Međutim, to im u postojećoj konstelaciji odnosa ne garantuje i zadržavanje pozicija nakon izbora i u situaciji u kojoj bi DPS ponovo osvojio vlast, jer je praksa do sad pokazala da se više cijeni partijska lojalnost nego stručnost i integritet“, zaključila je ona.
Nikola DRAGAŠ
