Košarkaš Budućnost Volija Ivan Paunić rođen je u Beogradu 27. januara 1987. godine.
U redove "plavih" je došao krajem prošle godine kao značajno pojačanje, nakon što je Budućnost napustio Amerikanac Vil Šihi.
Ovaj 195 cm visoki košarkaš igra na poziciji beka šutera. Nekadašnji je junior Partizana i senior Vojvodine, Ostendea, Arisa, Nižnjeg Novgoroda, Virtusa, Azovmaša, Lagun Ara i Fuenlabrade. Jesenas je kratko igrao za Astanu, pod vođstvom nekadašnjeg trenera Zvezde, Aleksandra Trifunovića.
Prošle sezone nastupao je za Fuenlabradu, u kojoj je bio drugi najprecizniji trojkaš Endesa lige. Zvanje prvog trojakaša izmaklo mu je samo za jedan pogodak, u trci sa Romejnom Satoom.
Paunić je već igrao u Crnoj Gori, i to 2006, kada je bio član barskog Košarkaškog kluba Mornar, kao pozajmljeni igrač Partizana.
Bio je član juniorske reprezentacije Srbije i Crne Gore koja je osvojila Evropsko prvenstvo 2005. godine, kao i mlade selekcije koja je takođe bila prvak Starog kontinenta.
Za selekciju Srbije igrao je dva puta na Univerzijadama, 2007. i 2009. godine, sa kojih se vratio sa srebrnom i zlatnom medaljom.
Takođe, sa Srbijom je 2009. osvojio i srebrnu medalju na Evropskom prvenstvu u Poljskoj.
Paunića i njegove saigrače od utorka očekuju utakmice plej-ofa ABA lige protiv zagrebačke Cedevite.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Najviše mi nedostaje porodica i društvo iz djetinjstva sa kojima nisam proveo mnogo vremena, što zbog svih sportskih obaveza i života u inostranstvu.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Pa, imao sam tu sreću ili nesreću, kako god da se uzme u obzir, što sam većinu djetinjstva proveo sam i morao da se snalazim, učim na svojim greškama - koje su najbolja škola… Kada kažem "proveo sam", to je zato što sam oko deset godina igrao u inostranstvu i povremeneo viđao porodicu zbog svih tih obaveza. Mislim da sam sazreo u normalnu osobu, što je jako teško pod svim tim okolnostima.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Možda taj šut koji posjedujem. Uvjek su me gledali kao vrhunskog odbrambenog igrača, a ja sam želio da dokažem da sam i kvalitetan šuter - što sam i uspio da dokažem prošle sezone - kroz veliki rad i trud.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Možda moju tvrdoglavost, jer kad nešto zacrtam - to mora da bude tako, i dok ne dođem do toga - ne odustajem, što može da bude velika prednost, a i velika mana.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Cienim najviše iskrenost i odgovornost. Volim ljude koji cijene male stvari i bore se za sebe i ulažu u sebe…
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- "Kako se postaje šampion", a volio bih da me glumi Denzel Vošington.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Tvrdoglav, iskren, odgovoran, duhovit.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Vjerovatno kao omiljenu svima :-) Zdravu hranu.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Omiljeni junaci su mi Super Mario i Supermen - sve nešto na "super" :-). Neka bude neko od njih dvojice, jer su uvjek tu kada je najteže.:-)
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Zamijenio bih se na dan sa nekim od vrhunskih sportista, tipa Lebron ili Ronaldo, čisto da vidim kako je njihov dan isplaniran u svakom smislu - obaveza, oporavka, zabave...
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Nedjelja je najčešće dan za odmor (kafa, neki dobar film ili knjiga).
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- Omiljena pjesma mi je "Dete sreće" od Marka Bulata.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- Jedna od omiljenih knjiga mi je "Kakve su ti misli, takav ti je život" čiji je autor Starac Tadej.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Trenutno bih volio da otputujem na neko ostrvo - Bora Bora - da odmorim od svih obaveza i napunim baterije.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Pa, dobro, sigurno da su to neki manji autobusi ili sporiji vozovi, koje pogotovo sportisti ne vole i koji su većinu života u sličnima proveli. :-)
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Za mene je porodica sve i mislim da se svaki dogovor i problem rješava u krugu porodice. Ali, neka to bude majka, jer ona mi je oslonac kroz čitav život i njoj sve govorim.
Čemu se uvijek obradujete?
- Obradujem se uvjek nekom iznenađenju od strane drugova ili porodice, koji me uvjek usreće i pozitivno iznenade.
Da li za nečim žalite?
- Ne žalim ni za čim. Bitno mi je da smo svi zdravi, a sve ostalo dođe samo. Zdravlje je najbitnije u životu, od toga sve potiče.
Bez čega ne možete?
- Voda, hrana, vazduh :-) Sve ostalo je prilagodljivo.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Uvjek se izvinim kada napravim neku grešku. A greške su svakodnevica, iz kojih stalno učimo.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Da budemo svi zdravi, da osnujem veliku porodicu i da budem još uspješniji sportista (trofeji i priznanja).
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Vjerovatno operacija koju sam iznenada imao u Turskoj, jer se u tom trenutku nalazite daleko od porodice, u nekoj bolnici, na operacionom stolu, a da pri tom ne znate hoće li biti sve OK poslije toga.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Volio bih da otputujem na neko lijepo mjesto sa porodicom i uživam u svakom trenutku.
Kako biste voljeli da umrete?
- Mirno i spokojno.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- "Kakve su ti misli takav ti je život", jer - sve iz glave kreće...
Priredila: A.POPOVIĆ
