Profesor i politički analitičar iz Beograda Vladimir Goati, inače odličan poznavalac političkih prilika u Crnoj Gori koje prati konstantno i sa velikom pažnjom, kazao je u razgovoru za Portal Analitika da za vlast u jednoj državi ne postoji ništa bolje od usitnjene i podijeljene opozicije, kakva je trenutno na crnogorskoj političkoj sceni. On smatra da je dugogodišnja vlast DPS-a već postala fenomen.
"Očigledno je da je DPS fenomen, a pokušaj da se taj fenomen objasni ne može da mimoiđe ni pominjanje slabosti opozicionih partija, koje su beskonačno podijeljene oko sasvim sitnih stvari, liderski preambiciozne da bi dale nekome podršku. Kada na opozicionoj sceni imate čitavu lepezu političkih stavova, od prokomunističkih, do prodesnih i liberalnih, teško je formirati opoziciju koja bi i programski bila ujedinjena, bar u onoj mjeri u kojoj su programski jednistveni DPS i SDP", istakao je Goati.
On napominje da se fenomen velikog broja novih partija u Crnoj Gori vidi jasnije, jer je riječ o maloj državi, ali da on postoji i u drugim postkomunističkim zemljama. Sagovornik Portala Analitika smatra da su male šanse da se opozicija u budućnosti grupiše u koalicioni aranžman nalik Demokratskom frontu.
"Ne vjerujem da će se to desiti. Moguće je da se sjutra dogodi cunami, ali u politici govorimo o vjerovatnom. Nije vjerovatno da će se taj rukovodeći establišment i ta partijska elita, koja je do sada pokazala znake neograničenog samoljublja i nespremnosti na dogovor, promijeniti. Teško je očekivati da će promijeniti stav i prihvatiti da iskreno podrže jednu opciju koja bi mogla da ima podršku većine građana Crne Gore", poručuje Goati.
ANALITIKA: Koliko je za jednu malu državu poput Crne Gore demokratski zdravo da na političkoj sceni za veoma kratko vrijeme dobije nekoliko novih stranaka, koje su mahom nastale cijepanjem unutar postojećih opozicionih partija?GOATI: Ne bih imao kategoričan odgovor na ovo pitanje. Moguće je da na neki način ljudi misle da čitava partijska scena Crne Gore više odražava vrijeme kraja devedesetih i početka drugog milenijuma nego sadašnje, i da svojom akcijom žele tu situaciju da promijene. Ne bih a priori osudio nastajanje velikog broja novih partija ali, to znači da postoji rasprostranjen stav da aktuelne partije ne odgovaraju željama i aspiracijama svih dijelova biračkog tijela.
ANALITIKA: Smatrate li da je opoziciji, s obzirom na dugogodišnje neuspjehe u borbi za smjenu vlasti, bila neminovna prekompozicija?
GOATI: Prekompozicija opozicije svjedoči o jednoj neutaživoj ambiciji za liderskim položajem, i to u vrijeme kada ona ne može da se izbori za svoju značajniju poziciju, ili da se prilagodi zahtjevima koje partija kao takva nameće. Ljudi prosto nijesu navikli ni da pokažu spremnost da slijede programski mejnstrim u okviru partije kojoj pripadaju. Fenomen formiranja novih partija u Crnoj Gori se možda vidi jasnije, jer je riječ o maloj državi, ali postoji i u drugim postkomunističkim zemljama.
ANALITIKA: Ipak će usitnjavanje opozicije ići na ruku vlasti.
GOATI: Ona već dosta dugo ide na ruku vlasti. U Crnoj Gori imamo fenomen koji nije zabilježen u postkomunističkim zemljama centralne i istočne Evrope, a to je da je jedna partija - DPS, ili dominantna, ili ključni koalicioni partner u vlasti od 1997. godine. Očigledno je da je DPS fenomen, a pokušaj da se on objasni ne može da mimoiđe ni pominjanje slabosti opozicionih partija, koje se beskonačno dijele oko sasvim sitnih stvari i liderski preambiciozne. Nema ništa bolje za partiju na vlasti od opoziije kakva je u Crnoj Gori.
ANALITIKA: Da li postoji ipak i neka prednost u atomizaciji opozicione scene?GOATI: Teško bih mogao da vidim ikakvu prednost, jer sa velikim brojem novih partija i sa ekstremnim višepartizmom ne može se adekvatno suprotstaviti koalicionim partnerima kakvi su DPS i SDP, koji će nastaviti suvereno da vladaju. U svim tim novim kombinacijama prisutna su vrlo poznata, stara lica, lica koja biračko tijelo očigledno ne prihvata kao nekakavu bolju političku alternativu.
ANALITIKA: Koliko je realan scenario da se nove partije u budućnosti ujedine formirajući koalicioni aranžman nalik Demokratskom frontu, koji nije doživio uspjeh?
GOATI: Demokratski front je, ako se ne varam, vjerovao da će na parlamentarnim izborima dobiti većinu, a dobio je 20 mandata. Ne vjerujem da će se to desiti. Moguće je da se sjutra dogodi cunami, ali u politici govorimo o vjerovatnom. Nije vjerovatno da će se taj rukovodeći establišment i ta opoziciona partijska elita, koja je do sada pokazala znake neograničenog samoljublja i nespremnosti na dogovor, promijeniti. Teško je očekivati da će promijeniti stav i prihvatiti da iskreno podrže jednu opciju koja bi mogla da ima podršku većine građana Crne Gore.
ANALITIKA: Da li bi mogli da uporedite novonastalu situaciju na crnogorskoj opozicionoj sceni sa nečim što se ranije dešavalo u Srbiji?
GOATI: Mogao bih, ali kod nas se, kao što vidite, ipak dogodila krupna promjena. Stranke koje su iz toga izašle kao pobjednice, prije svega DS, a prije toga DSS, eliminisane su sa vlasti. Nekada opozicione, čak bivše vladajuće partije poput SRS-a i SNS-a, ova prva sa drugim imenom, postale su vladajuće. Nekako mi se čini da je biračko tijelo Srbije elastičnije i spremnije na promjene kada je suočeno sa novim informacijama i saznanjima, nego što je to slučaj u Crnoj Gori, gdje su veze između birača, pojedinca, člana i partije postale pupčane vrpce koje je teško raskinuti.
ANALITIKA: Mislite li da vladajuća koalicija može da iskoristi rascjepe u opoziciji i sazove vanredne parlamentarne izbore kako bi dodatno učvrstila vlast?
GOATI: Nemam nikakve insajdere da bih to mogao da kažem, ali ne vidim ni potrebu za tim. Sadašnja koalicija komotno vlada u situaciji kada nema više nekakvih sudbinskih izbornih kontroverzi, kao što je bila saradnja sa Hagom, međunarodnom zajednicom, pitanje nezavisnosti... Ona sada suvereno vlada i ne vjerujem da su joj vanredni izbori u interesu.
ANALITIKA: Da se vratimo na nove partije. Gdje su u svemu ovome birači? Da li poplava novih političkih subjekata može da ih zbuni? Kako građani reaguju na stara lica u novim partijama?
GOATI: Vladajuće partije prvenstveno imaju stabilnu podršku. Stara lica su na njihovom čelu i zna se šta možete da očekujete. S druge strane, neki lideri opozicije su u kratkom vremenu mijenjali stav prema zajedništvu sa Srbijom, prema Evropskoj uniji i saradnji sa međunarodnim organizacijama, što naravno ne može doprinijeti uvjerljivosti njihovih poruka. Mislim da tu opozicija nije u najsigurnijem položaju.
ANALITIKA: Nakon rascjepa u opoziciji i osnivanja novih partija pojedini političari su govorili da je na sceni "formiranje opozicionog B tima". Čini li Vam se da sada u Crnoj Gori imamo, kako je Sartori definisao, "dvostranu opoziciju"?GOATI: Oduvijek ste imali dvostranu opoziciju u Crnoj Gori. Negdje 2001. i 2002. godine protiv vladajućih partija nastupile su Srpska narodna stranka i Narodna stranka koje su se razlikovale između sebe upravo u odnosu prema demokratiji, demokratskim procedurama, prema Srbiji. Kada, kao u Crnoj Gori, u opoziciji imate čitavu lepezu političkih stavova, od prokomunističkih, do prodesnih i liberalnih partija, teško je formirati da bude programski ujedinjena, bar u onoj mjeri u kojoj su programski jednistveni DPS i SDP, koje su praktično obje socijaldemokratske partije.
ANALITIKA: Kako bi onda na osnovu svega mogli da definišemo partijski sistem Crne Gore?
GOATI: Definisao bih ga kao višepartijski bez dominantne partije, koji je poslije referenduma 2006. prestao da bude polarizovani višepartijski sistem. Partije su manje-više zaokupljene svakodnevnim problemima i razlikuju se. Ali, čini mi se da opozicija, ili bar njena većina, prihvata neka strateška opredjeljenja popute Evropske unije i demokratizacije. Samostalnost Crne Gore je nekako fait accompli. Manje su razlike, a to je ono što čini mi se ohrabruje i proces konsolidacije demokratije u Crnoj Gori.
ANALITIKA: Crnogorska vlast je čini se pronašla dobitnu kombinaciju za nesmjenljivost. Koji je po Vašem mišljenju način za njenu smjenu?
GOATI: Snaga jakoga zavisi od slabosti sloboga. Za smjenu vlasti postoji univerzalan i vrlo efikasan lijek, a to su izbori. To se dogodilo u Srbiji kada vladajuća partija ili partije nijesu uspijevale da ispune obećanja. Kada se pokazalo da su to utopijska obećanja, birači su glasajući džepom dali povjerenje drugoj partiji. Dakle, nema druge do izbora, ali crnogorski opozicioni lideri, po mogućnsti u istoj koloni, sa nekoliko prepoznatljivih ciljeva treba da uvjere biračko tijelo da mogu bolje i brže nego što to čini ova uigrana koalicija koja vlada od 1997. godine.
Nikola DRAGAŠ
Foto: mc.rs