Ilija Mugoša, nacionalni ekspert Ujedinjenih Nacija za industrijski razvoj (UNIDO) i koordinator projekta „Jačanje konkurentnosti srednjih i malih preduzeća u Crnoj Gori kroz razvoj klastera“, kaže da nakon zvaničnih rezultata o starosti stabala maslina dobijenih tokom projekta, maslinari iz Bara i Ulcinja sigurno mogu proizvoditi eksluzivna ulja namijenjena određenim tržištima. U nekim zemljama, kako tvrdi sagovornik Portala Analitika, od ovakvih proizvoda se prave zvanični državni pokloni za strane zvaničnike.
„Takvo ulje za sada je moguće proizvoditi samo sa 50 maslina sertifikovanih stabala. Naš plan je da napravimo luksuzni proizvod čija će edicija biti limitirana. Biće proizvedeno 50 boca maslinovog ulja koje ćemo kasnije na određenom događaju prodavati kroz aukciju“, najavljuje Mugoša.
On dodaje da interesovanje za kupovinu ulja napravljenog sa stabala starijih od Isusa Hrista postoji i u Turskoj, takođe sa stabala potvrđene starosti.
„Kada smo počeli istraživaje, jedan čovjek iz Turske nam je kazao da će ponuditi najmanje hiljadu eura po flaši maslinovog ulja sa stabla starijeg o hiljadu godina. Hoće li ispuniti obećanje, ne znam“, kaže koordinator projekta.
Sagovornik Portala Analitika napominje da u svijetu već postoje brendovi i maslinovo ulje dobijeno sa stabala starih maslina.
„U Italiji postoji brend Filippo Berio koji ima određenu ediciju maslinovog ulja sa starih maslina. Na engleskom tržištu boca od 0,7 l ovog ulja se prodaje po cijeni od oko 150 funti. To je cijena 15 puta veća od lokalnog ulja. Na tim uljima možete u opisu da vidite da se radi o ulju proizvedenom sa maslina koje su stare od 300 do 500 godina“, ističe Mugoša.
ANALITIKA: Nedavno ste dobili rezultate da su dvije masline iz Bara i Ulcinja starije od 2.000 godina. O kakvom se projektu radi?
MUGOŠA: Projekat se zove „Jačanje konkuretnosti srednjih i malih preduzeća u Crnoj Gori kroz razvoj klastera“ koji finansira Evropska Unija, ko-finansira i sprovodi Organizacija Ujedinjenih Nacija za industrijski razvoj (UNIDO) u saradnji sa UNDO i Ministarstvom ekonomije Crne Gore. Utvrđivanje starosti maslina smo radili u saradnji sa Istanbulskim univerzitetom, Fakultetom za šumarstvo, a pridružio nam se i lokalni Fakultet za prehrambenu tehnologiju, bezbjednost hrane i ekologiju sa Univerziteta Donja Gorica. Projekat radimo kroz četiri klastera – ribarstva, vina, metala i maslinovog ulja. U prethodnom periodu rađeno je mapiranje klastera, dijagnostička studija koja predstavlja analizu sektora maslinarstva u Baru i Ulcinju koja je pokazala određene prednosti i mane toga sektora.
ANALITIKA: Koje su to prednosti sektora maslinarstva?
MUGOŠA: Jedna od glavnih prednosti toga sektora jesu stara stabla maslina kojih, kako lokalni proizvođači kažu, ima između 7.000 i 10.000. Mi smo to vidjeli kao glavnu konkurentsku prednost, nešto čemu bi mogli da damo određenu vrijednost. Ima zemalja u svijetu koje su takođe vidjele isto što i mi, ali niko nije naučno utvrdio starost tih stabala. Ulje dobijeno sa tih stabala možda i nije kvalitetnije od onog dobijenog sa mlađih stabala. Međutim, bitna je priča koja se izgradi oko proizvoda. Sredinom novembra, u saradnji sa Fakultetom za šumarstvo iz Istanbula i Fakultetom za prehrambenu tehnologiju iz Podgorice, uzeli smo uzorke sa 50 stabala maslina. Uzorci su odnijeti u Istanbul gdje su se u laboratoriji analizirali. Analizi je prisustvovao ekspert sa UDG-a kako bi naučio metodu identifikovanja starosti. Na taj način bi se obezbijedila održivost sprovedene aktivnosti. Prije otprilike 15 dana dobili smo finalni izvještaj i rezultate određivanja starosti maslina.
ANALITIKA: I kakvi su dobijeni rezultati?
MUGOŠA: Rezultati su objavljeni. Maslina na Mirovici stara je 2.240 godina. Druga maslina je u privatnom vlasništvu Vebije Abazovića i stara je oko 2.056 godina.
Prije pola godine, objavljen je izvještaj UN koji kaže da se preferencije potrošača u svijetu kreću ka lokalizaciji. To znači da ukoliko turista iz Turske posjeti Crnu Goru, više voli da koristi maslinovo ulje proizvedeno u određenom podneblju koje je pogodno za to, kao što je recimo područje Bara i Ulcinja. Identifikovanje starosti biće osnov za brendiranje svih proizvoda sa tog područja. U nekom luksuznom restoranu u Baru i Ulcinju, ili u drugom crnogorskom gradu, moći će da se služi maslinovo ulje sa masline koja je starija od Hrista. Naš cilj je da stvorimo određenu priču oko proizvoda i na taj način proizvod učinimo vrjednijim.
Ova studija je jedinstvena u svijetu jer smo naučno potvrdili starost maslina. Ako ste posjetili Staru maslinu u Baru čuli ste da govore da je stara preko 2.000 godina. Ipak, nikako da napuni 2.001 godinu. Znalo se da je stara više od 2.000 godina ali, nije bilo zvaničnog dokumenta o tome. Sertifikat o starosti je lična karta za određeno stablo.
ANALITIKA: Ovaj pilot projekat je obuhvatio 50 stabala. Da li planirate nastavak projekta i na koji način se maslinari mogu prijaviti da se odredi starost njihovih maslina?MUGOŠA: Ovaj projekat je finansiran iz IPA 2011. godine tako da mi već sada pokušavamo da obezbijedimo dodatna sredstva za fazu koja će uslijediti. Proces razvoja klastera traje između sedam i deset godina i mi smo sada tek u trećoj godini. Sa Evropskom komisijom pokušavamo da nađemo određena finansijska sredstva kako bi nastavili finansiranje projekata. Istanbulski univerzitet će uraditi metodologiju za utvrđivanje starosti maslina. Međutim, za sve to je neophodna oprema. Tako da će, pretpostavljam UDG, morati da uloži u svoju laboratoriju kako mogli da određuju starost.
ANALITIKA: Da li će Univerzitet Donja Gorica u narednom periodu moći da izdaje sertifikate o starosti maslina?
MUGOŠA: Još uvijek ne postoje uslovi za to. Određivanje starosti nije vezano za specifični univerzitet u Crnoj Gori. Ono što je nama bitno jeste da se određena aktivnost, u ovom slučaju određivanje starosti stabala, nastavi.Vlasnici ovih maslina sada imaju sertifikate. U Baru ima jedno udruženje, a u Ulcinju tri udruženja maslinara.
ANALITIKA: Kako je sve izgledalo na terenu? Kako se određuje starost maslina?
MUGOŠA: Tokom projekta bio sam i ja na terenu zajedno sa ljudima iz asocijacija, maslinarima, ljudima iz Turske i UDG-a. Predstavnici asocijacija su prvo napravili listu od 50 stabala. Na terenu su eksperti iz Turske prvo uzimali određene karakteristike stabla – tačnu geografsku poziciju, obim stabla, vegetaciju koja se nalazi u okolini… Zatim su specijalnim bušilicama bušili stablo kako bi došli do centralnog dijela stabla. Izvlačili su uzorak stabla, sa dubine presjeka oko 30 sm i smještali ga u namjensku posudu. U Istanbulu je uzorak pjeskaren i pod mikroskopom su naučnici brojili godove.
Problem sa starim stablima je što imaju veliku koru dok je centralni dio suv. Nije moguće bilo izbrojati godove. Naučnici su onda u odnosu na obim stabla procjenjivali koliko je do centralnog dijela stabla godova. Ta dva modela su kombinovali i na taj način izračunali godište maslina. Ovo godište nije tačno u godinu, već varira od 50 do 100 godina. Rekli su da je Stara maslina na Mirovici stara između 2.200 i 2.300 godina i da se u tom rasponu nalazi njeno godište.
ANALITIKA: Da li je uzorkovanje naškodilo stablima?MUGOŠA: Nije. To je i bio veliki problem sa proizvođačima jer su oni mislili da će to uništiti stablo. Neki čak nisu dozvolili da se stablo buši. Kako su objasnili eksperti proces je potpuno bezopasan za stablo. Nakon bušenja stablo prirodnim putem ispušta supstancu sličnu vosku koja ispunjava rupu potpuno. Problem smo imali sa čeličnim borerima koji su teško ulazili u stablo i koji su se lomili. Stablo masline je vrlo tvrdo i polomljeni su svi boreri koji su bili obezbijeđeni projektom. Sa Istanbulskog univerziteta su morali da šalju nove borere kako bi mogli uzeti sve uzorke!
ANALITIKA: Sertifikati o starosti stabala postoje. Što je sada bitno kada govorimo o ulju dobijenom sa ovih stabala?
MUGOŠA: Određivanje starosti stabala je bila prva aktivnost koju smo sproveli. Tek sada je pred nama glavni posao. Upravo sada smo završili tehnički dokument koji će poslužiti asocijacima i lokalnim proizvođačima, o tome kako da beru masline sa tih stabala, kako da ih skladište, kako da proizvode maslinovo ulje i na kraju, kako da ga flaširaju, brendiraju i promovišu na tržištu. Kroz projekat mi imamo ograničenu moć. Možemo sve predstaviti, međutim projekat pripada lokalnom stanovništvu. To je na njima, jers su njihova stabla, njihovo je ulje… Ukoliko oni ne budu posvećeni, bojim se da se može realizacija svega toga dovesti u pitanje. Ipak, slobodno mogu reći, kroz saradnju sa asocijacijama maslinara iz Bara i Ulcinja, da su do sada bili potpuno posvećeni. Sasvim sam siguran da će oni to nastaviti da rade.
ANALITIKA: Kada već pominjete saradnju sa asocijacijama maslinara, kako oni vide ovaj projekat?MUGOŠA: Određivanje starosti je faza koja je uslijedila nakon razgovora sa njima. Diskutovali smo o o tome što bi moglo da se uradi na tom prostoru i kako bi mogli da budemo konkurentni na izvoznom tržištu poput Španije i Italije. Oni su prepoznali stara stabla kao jednu od konkurentskih prednosti tog regiona i to je bio vrijedan input sa njihove strane. Kao i u procesu uzimanja uzoraka i u brendiranju proizvoda, oni će imati veoma važnu ulogu. U okviru Udruženja proizvođača maslinovog ulja iz Bara funkcioniše oko 350 lokalnih proizvođača ulja. U Ulcinju postoje tri udruženja i to Valdanost, Ulcinj i Ana Malit.
ANALITIKA: Jeste li optimista da ćemo sa takvim proizvodom moći da budemo konkurentni? Što je sve potrebno da se ulje sa starih maslina nađe na tržištu?
MUGOŠA: Potrebna je posvećenost sa naše strane - koju imamo, ali i posvećenost lokalnih ljudi – prvo proizvođača, a onda i asocijacija. Kao što sam rekao proces prikupljanja, branja, presovanja, flaširanja maslina treba da bude ispraćen od strane specijalne komisije u kojoj bi bili predstavnici asocijacija, možda opština, p Instituta za suprotpske kulture iz Bara. Siguran sam da takav proizvod od starih maslina ima potencijal, i na domaćem i na stranom tržištu.
Takvi proizvodi su pretežno luksuzni. Postoje primjeri u svijetu gdje se takvi proizvodi koriste samo za poklone. U nekim zemljama to je poklon koji se daje u ime zemlje domaćina stranim državnicima.
ANALITIKA: Da li se stare masline mogu iskoristiti i u turističke svrhe, poput vinskog puta kompanije „13. jul Plantaže“?
MUGOŠA: Ubijeđen sam da za stare masline postoji veliki potencijal za njihovo povezivanje sa turizmom. Zbog toga smo svako od starih stabala maslina mapirali i stavili na jednu onlajn mapu. Ako je neko zainteresovan da obiđe neko od tih stabala može uzeti, kao što je sada vinski put, put maslinovog ulja i družiti se sa maslinarima i starim stablima masline. Džaba postoji Stara maslina u Baru koju turista je posjeti ukoliko ne postoji nešto gdje može i da potroši svoj novac. Da li su to suveniri od stare masline ili maslinovo ulje, svejedno, mogućnosti su neograničene.
Kristina ĆETKOVIĆ
