Mlada urednica i novinarka podgoričke Televizije Prva, Iris Polumenta, rođena je 4. maja 1992. u Bijelom Polju.
U rodnom gradu završila je osnovnu školu, a potom i Gimnaziju. Učestvovanje u brojnim sekcijama tokom školskih dana bio je znak da će se Iris jednog dana baviti javnim poslom.
Radoznalost i istraživački duh doveli su je na Fakultet političkih nauka, gdje je upisala novinarski smjer. Trenutno studije privodi kraju.
Već nekoliko godina Iris je dio tima Prve televizije. Uređuje i vodi vijesti u okviru emisije Tačno 1, urednica je emisije Exploziv, a kao novinarka radi za Dnevnik.
Vjerovatno je i najmlađa televizijska urednica u Crnoj Gori.
Prethodnih godina oprobala se u svim televizijskim formatima - od dječjih emisija, preko zabave, do informative - zato joj je sada cilj autorska emisija.
BUĐENJEŠto Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Najviše bezbrižnost, beskrajna pažnja porodice i razgovori i igre sa sestrom. Zato danas, kada smo silom prilika razdvojeni, najviše uživam u porodičnim okupljanjima i vremenu koje provedemo kod kuće. Trudim se da svaki dan koji ne provedemo zajedno - nadoknadimo.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Samostalnost, nezavisnost, odgovornost. Ne bojim se ni jednog dana, niti onoga što donosi i što se očekuje od mene. Uvijek se osjećam kao „svoja na svome“.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Još kao djevojčica sam bila izuzetno talentovana za muziku. Ali sam uz mamine instrukcije to ostavila po strani i posvetila se strogo školi. Danas mi je žao što ne sviram neki instrument, ali nije rijetkost da zapjevam. I što je dobro, niko se ne žali!
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?- Tvrdoglavost, koja u poslu, srećom, može značiti i upornost. Ali, oni koji imaju pravo da se pobune, kažu da ne odstupam od „svoje priče“, pa bila u pravu ili ne.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Ono što me uvijek oduševi kod drugih, pogotovo kod mladih, je kada su spremni na rad, trud, vjeruju u uspjeh i sebe. Uživam kad vidim da su ljudi, sa razlogom, zadovoljni sobom i ne stide se da to pokažu. Ponavljam - onda kada za to ima osnova. U suprotnom, iritira.
U OGLEDALUKako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- Vjerujem da bi film bio uzbudljiv, ali onda kada ispišem biografiju. Još nijesam ostvarila sve zacrtano, a planova je puno. Možda ću, kada prođu godine, imati ideju kako bi se zvao i ko bi me glumio. Iz ove perspektive, naziv filma je jednostavno - „Iris“. A neka me glume kćerke ili unuke.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Mogla bih sve da riješim i kraće - „Dođi da me upoznaš“! Inače, preko telefona volim sve da kažem u pet riječi. Sve je ljepše oči u oči.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Omiljena, lagana hrana koja vas nikada ne zasiti, a uvijek je željno očekujete. Pa što god to bilo!
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Besmrtnost i vječitu mladost. Ali, pod uslovom da je dijelim…Ne bih voljela da u tome budem sama i tačno bih znala sa kim da podijelim „eliksir“.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Razmišljam…ali, ne bih se mijenjala ni sa kim. Osjećam da sam jedna od najsrećnijih na svijetu. Ne bih čak ni neke loše momente „premotala“ jer me učine jačom i spremnijom za nove izazove. Možda bih voljela da provirim u budućnost i saznam što me čeka.
SVAKODNEVICAŠto radite nedjeljom poslijepodne?
- Ništa! I u tome uživam… Obično, nedjeljom poslijepodne odmaram kod kuće, spremim neko jelo i iskoristim svaki minut za opuštanje.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- „Enjoy the silence“, grupe Depeche mode, vjerovatno. Pogotovo dio: „All I ever wanted, all I ever needed is here, in my arms…“.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- U pozorištu, mimo posla, nijesam bila odavno. Najviše volim da čitam poeziju…Uvijek biram Vita Nikolića. A film koji mi je posebno drag je „Miris žene“ (Scent of a woman).
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Svuda! Voljela bih da ljepote svijeta upoznam što bolje i vidim što blize. U ovom trenutku odlučila bih se za more i praznu pješčanu plažu.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Jedva sam čekala da naučim da vozim...Starije drugare iz komšiluka sam zamolila da mi krijući sklone pomoćne točkove sa bicikla, jer za to nijesam imala snage, a ni dozvolu roditelja. Onda mi je i to bilo malo, pa sam prešla na automobil. Bila sam ubijeđena da ću moći da se provozam, no bilo je nemoguće držati volan i dohvatiti pedale. I tako sam prve saobraćajne nezgode imala sa 4-5 godina. :-) Ako nešto moram da izaberem, neka bude brod. To mi je uvijek bilo najmanje zanimljivo.
DA TI KAŽEM...Kome sve ispričate?
- Njoj koja uvijek pažljivo sluša, pa čak i satima. A onda odglumi da nijesam dosadna. Mama Ana je najbolja publika. :-)
Čemu se uvijek obradujete?
- Kada su ljudi oko mene lijepo raspoloženi, to je dovoljno za divan dan. A ako od njih dobijem neku lijepu riječ ili čak poklon, bolje ne može biti! :-)
Da li za nečim žalite?
- Ne, ali baš ne! Sve što uradim i kažem je svjesno i racionalno.
Bez čega ne možete?
- Bez ljubavi i pažnje. To mi je potrebno stalno i uvijek više i više!
Za što ste se posljednji put izvinili?
- „Izvini“ izgovorim teško. Ne znam zašto, ali tako je od malena. A bilo bi mi lakše, jer se ovako potrudim da uradim nešto simpatično i iskupim se. „Umilim se“ i ubijedim druge da nijesam pogriješila. :-)
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Tražila bih joj da nikada nikog ne izgubim, da imam sreću i zdravlje. Vjerujem da bi je upecala moja sestra, Demi, koja me uvijek brani od životinja.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Ne znam…Sve što prođe, nije teško.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Vjerovatno bih se prvo junački isplakala. A onda se potrudila da sve „moje ljude“ uvjerim u to da ih niko ne voli kao ja, osiguram se da ću faliti, ali da će biti ponosni i srećni što su me imali.
Kako biste voljeli da umrete?- Ako može - nikako! Ako moram, onda voljena, ispunjena i sa biografijom koja će se dugo pamtiti.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- „Tu sam, samo me ne vidite“…Šalim se, neću da mislim o tome. Neko će već mučiti muku sa tim i svim zahtjevima koje ću ostaviti. :-)
Priredila: A.POPOVIĆ
Foto: Darko Jovanović; Editorijal Shopping lista (pretposljednja slika: Jelica Bujić)
