U dvorištu barske škole “Blažo Jokov Orlandić” decenijama stoje dva čudna kamena objekta. Djeca se penju na njih, koriste za razne igre i nestašluke, ispisuju čak i grafite po njima, koriste ih kao zaklon, ostavljaju knjige i sveske na njima...
Ali, neobičnu priču o njima malo ko zna.
A priča o pomenuta dva kamena seže nekih tridesetak godina unazad, u ljeto 1986. Aleksandar Pavićević, pomoćnik direktora OŠ “Blažo Jokov Orlandić” u Baru posjetio je svoj zavičaj, Bjelopavliće, pa otišao i do Danilovgrada i čuvene, tradicionalne vajarske kolonije. Umjetnost i umjetnici bili su mu bliski, poznavao je mnogo njih, tako da je potpuno prirodno bilo da i te godine obiđe vajare.
Za oko su mu zapali radovi mladog postdiplomca na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Beogradu, Japanca Yasushi Horija. Ponudio mu je da dođe u Bar, kod njega, i napravi skulpture koje će biti izložene ispred škole u kojoj radi. Ideja je prošla bez problema kod direktorice Vjere Kovačević, a mladi vajar iz Kanazave je ponudu objeručke prihvatio.
U to vrijeme uprave škola držale su do lijepih i uređenih dvorišta.
I tako je Yasushi stigao u Bar. U prvo vrijeme bio je gost kod Pavićevića, a nakon toga je prešao u apratman u bivšem Monopolu duvana, drevnoj zgradi pod zaštitom države, tik na ulazu u nekadašnji Pristan.
I radio je. Klesao. Blokove kvalitetnog dalmatinskog bijelog kamena, preostalog od gradnje barske marine, darivao je za tu svrhu SIZ za komunalne djelatnosti.
Kosmičke teme za crnogorske prijatelje: Već proljeća 1987. godine Hori je postavio ispred škole skulpturu koju je nazvao “Tri kosmosa”. Nekoliko mjeseci kasnije nastala je još jedna – “Hram sunca”. Ali, nije se na tome zaustavio.
Jednu je postavio čak i ispred zgrade u kojoj je živio. Tu treću skulpturu poklonio je direktoru Duvanskog, Andriji Stevoviću, inače Pavićevićevom prijatelju.
“Jasućiju, mi smo ga tako zvali, se dopala Jugoslavija, pogotovo Crna Gora. Sjećam se da je jednom trebalo da gostuje kao mladi umjetnik iz Japana u Jutarnjem programu RTV Beograd, i da je zakasnio, što je jako neobično za čovjeka iz te zemlje. Novinarka je upitala otkud tako nešto, a on je brzo odgovorio da se prilagodio životu u Jugoslaviji. Jednom smo zajedno bili u gradskom prevozu, on bez karte, izgubio se u vidu magle kad je vidio ‘ridžovane’...”, kaže prof. Vesna Pavićević, kćerka Aleksandra Pavićevića.
Vesna Ističe kako je Yasushi jako zavolio Bar i svoje barske prijatelje. Želio je da što duže ostane.
Tako su, ljeta 1988, ispred barske Gimnazije, u amfiteatrima izvan zgrade, nikle i dvije Yasushijeve željezne instalacije, prva nazvana “Space”, a druga “Space Ship”. Ubrzo je postavio i skulpturu od mermera, koju je nazvao “Origin”.
No, Aleksandar Pavićević je od svih radova mladog Japanca najviše volio jednu maketu, iz koje je trebalo da nastane skulptura “Dom”.
Sudbina je htjela da se Vesnin otac teško razboli i umre već početkom septembra 1988. godine. Nedugo zatim i Yasushi je otišao za Japan, a “Dom” ostao samo nacrt.
Umjetnik iz dalekog Japana dao je riječ preminulom prijatelju Crnogorcu da će se za godišnjicu njegove smrti vratiti u Crnu Goru i napraviti skulpturu ‘Dom’.
Daleko je Japan, velika je udaljenost između male Crne Gore i “Zemlje izlazećeg sunca”. Ali je veća data riječ.
Yasushi Hori se vratio u ljeto 1989. Od tada, skulptura “Dom” je zapravo nadgrovni spomenik Aleksandru Pavićeviću.
Japanac postao svjetsko ime, a skulpture i instalacije…: Dvije kamene skulpture i danas krase dvorište OŠ “Blažo Jokov Orlandić” u Baru. Instalacije su se držale sve do sredine devedesetih. Tada su uklonjene, a da niko ne zna po čijoj naredbi. Skulptura “Origin” je oborena i danas je prekriva zemlja. Naravno, većina onih koji prolaze pored bijelog kamena koji viri i ne zna da je riječ o umjetničkom djelu jednog od najznačajnijih azijskih skulptora današnjice.
Yasushi Hori je u decenijama koje slijede postao svjetski priznati skulptor. Imao je samostalne izložbe širom svijeta, od Poznanja u Poljskoj, preko matičnog Japana, Koreje, do Hanoja u Vijetnamu, gdje trenutno živi. Radovi su mu izloženi na javnim prostorima u Vijetnamu, Italiji, Japanu, Koreji, UAE, Turskoj, Egiptu, Rumuniji, Francuskoj, Bangladešu, Kini... Neke od njegovih skulptura prezentovane su posjetiocima na Javnoj izložbi Olimpijade u Pekingu 2008. godine...
Na njegovom zvaničnom sajtu i dalje posebno mjesto zauzimaju slike barskih skulptura. Pavićevići su u kontaktu s njim, a on najavljuje ponovni dolazak u Crnu Goru.
Željko MILOVIĆ
