Član Ekspertskog tima jugoistočne Evrope za borbu protiv terorizma i organizovanog kriminala, Dževad Galijašević nimalo nije optimista i smatra da je pitanje vremena kada će se terororistički napadi iz Zvornika i Kumanova preliti i na susjedne države.
„Ako vidite da su akteri pomenutih terorističkih napada prisutni i u Srbiji, u Preševskoj dolini, ali i u Raškoj oblasti i Sandžaku, onda znate da je samo pitanje vremena kada će se napadi desiti. Ako uzmete potencijal za takve akcije koji postoji u Bosni i Hercegovini, ako pogledate potencijal u Makedoniji, ako vidite Kosovo kao izvor i generator nestabilnosti, terorističke akcije mogu vrlo lako preći i granice susjednih država, uključujući i granice Crne Gore. Nijedna država Zapadnog Balkana nije pošteđena, bez obzira da li na u kraćem ili dužem roku ulazi u NATO“, smatra Galijašević, koji važi za jednog od viđenijih stručnjaka za terorizam na Balkanu.
On tvrdi da u BiH ima čak oko 100 hiljada pripadnika vehabijskog pokreta. Od tog broja, precizira on, najmanje pet hiljada su evidentirane u obavještajnim službama zapadnih zemalja, ali i same BiH, kao bezbjednosno interesantne osobe.
„To su uglavnom lica koja su ratovala na stranim ratištima ili još uvijek ratuju. Kada se uz sve to zna i da islamistička struktura ima odskočnu dasku za svoje djelovanje u BiH, onda je stvar daleko ozbiljnija i prevazilazi okvire ovih malih zemalja“, napominje Galijašević.
Sagovornik Portala Analitika smatra da postoji jasna veza između terorističkih napada u Zvorniku i Kumanovu. On naglašava da nije riječ o izolovanim incidentima, već o akcijama koje su bile usmjerene na destabilizciju čitavog Zapadnog Balkana, te da su uticaj na dešavanja u BiH i Makedoniji imali i određeni geopolitički interesi.
„Nije politička kriza kulminirala u Kumanovu, nego su terorističke strukture, ubačene sa Kosova i Albanije, došle i pokušale da izazovu širi etnički sukob i širu destabilizaciju i podjelu Makedonije. U BiH je identična situacija. Nije socijalna politika napravila nezadovoljne Bošnjake. Puno više sirotinje imate u Bangladešu u kojem živi 157 miliona muslimana i u Indoneziji u kojoj ih je 210 miliona. Međutim, oni ne idu ni u Islamsku državu, ni u Al Kaidu, ni u front Al-Nusra. BiH je druga država u Evropi koja u odnosu na broj stanovnika najviše učestvuje u ratu u Siriji i Iraku“, objašnjava Galijašević.
ANALITIKA: Prije pola godine ste gotovo proročki najavili nemile događaje koje smo nedavno imali prilike da vidimo u Zvorniku i Kumanovu. Da li su u pitanju, kako je ocijenjeno od strane pojedinih analitičara i nekih međunarodnih organizacija, izolovani incidenti, ili ipak postoji neka veza između pomenutih dešavanja?
GALIJAŠEVIĆ: Postoji jasna veza između dešavanja u Zvorniku i Kumanovu, i nije riječ ni o kakvim izolovanim fenomenima. Govorimo o akcijama koje su usmjerene na destabilizciju čitavog Zapadnog Balkana. S obzirom da su akteri ovih terirističkih akcija, albanski nacionalisti i fundamentalisti u Makedoniji, i bošnjački nacionalisti i fundamentalisti u BiH, jasna je linija ugrožavanja ukupne bezbjednosti i jasno je da ovdje nije riječ o izolovanim incidentima. Ovo nijesu prvi događaji ovakve vrste ni u BiH, ni u Makedoniji. U Makedoniji je sve krenulo sa napadom na graničnu policijsku stanicu u Gošincima. Onda smo imali incident sa nasilnim svrgavanjem reisa ul uleme Makedonije, koji su odradile naoružane snage u Skoplju, da bi nakon toga uslijedili protesti socijaldemokratske opozicije i Zaeva, koji su zapravo trebali da obezbijede pasivnost makedonskog državotvornog i nacionalnog elementa i da omoguće potpuno drugačiju politiku Makedonije. S druge strane, u BiH smo imali napad na policijsku stanicu u Bugojnu, zatim napad na američku ambasadu u Sarajevu, i još mnogo drugih incidenata. Dakle, riječ je o događajima koji se svako malo ponavljaju. Ako pogledamo malo šire, vidjećemo da su radikalne islamističke snage od 2010. godine zapalile takozvanu 'afroazijsku' obalu Mediterana. Primijetićete da gore Libija, Sirija, Tunis, Egipat i da je bilo samo pitanje vremena kada će se ovi događaji preseliti na drugu obalu Sredozemnog mora.
ANALITIKA: Koliko Vam je bliska teza da iza napada u Kumanovu, ali i svih skorašnjih dešavanja u Makedoniji, takođe stoje i strukture čija je namjera da spriječe izgradnju gasovoda “Turski tok“, koji bi bio alternativa propalom projektu “Južnog toka“?
GALIJAŠEVIĆ: Jasno je da uticaj na ove događaje imaju i određeni geopolitički interesi. Kroz Makedoniju prolazi gasovod „Turski tok“, a blizu je i 'kineski put svile', odnosno veza Kine sa Evropom preko luke Pirej. Takođe je jasno da SAD i druge zapadne sile žele da disciplinuju Njemačku na onim geopolitičkim sferama za koje smatraju da na njih polažu pravo. Tu je prije svega odmjeravanje snage sa Rusijom u Ukrajini i odmjeravanje snaga sa Kinom i Rusijom na Balkanu. Nema sumnje da intervencije i terorističke akcije koje smo imali prilike da vidimo imaju veze i sa geopolitičkim projekcijama i ulogama koje određene islamističke grupe imaju u tim geopolitičkim planovima.
ANALITIKA: Više puta ste upozoravali da u BiH postoji najsnažniji potencijal za izazivanje sukoba u cijeloj Evropi. Na čemu temeljite tu tvrdnju?
GALIJAŠEVIĆ: U BiH djeluje 100 hiljada pripadnika vehabijskog pokreta, od kojih je najmanje pet hiljada evidentirano kao bezbjesnosno interesantne osobe u obavještajnim službama zapadnih, ali i domaćih službi. Dakle, imate pet hiljada lica koja su ratovala na stranim ratištima ili još uvijek ratuju. Vlada u Sarajevu daje podršku takvim projekcijama. Federacija BiH je nestabilna zbog stalnih sukoba Bošnjaka i Hrvata, a sada imate i nestabilnu situaciju u Republici Srpskoj zbog unutarsrpskog konflikta. Kada se sve to pogleda i kada se zna da islamistička struktura u BiH ima odskočnu dasku za svoje djelovanje, onda je stvar daleko ozbiljnija i prevazilazi okvire ovih malih zemalja. Ovdje se izaziva sukob u jednom širem evropskom smislu. Iza njega stoje albanski i bošnjački nacionalizmi i islamski fundamentalizam kao vezivno tkivo ova dva nacionalizma. Kao nešto što i jeste udarna pesnica za realizaciju državotornih interesa i Albanaca i Bošnjaka. Upravo je to ta sila koja ima blagonaklon odnos zapadnih zemalja u pravcu svoga djelovanja.
ANALITIKA: Ko pruža logističku i finansijsku podršku radikalnim islamističkim pokretima u regionu? Kako je moguće da vehabijske zajednice u BiH funkcionišu mimo svih zakona?
GALIJAŠEVIĆ: Logističku i finansijsku podršku ovim grupama pružaju određene države koje su snažno prisutne na ovim prostorima. Saudijska Arabija preko džamije Kralja Fahda finansira upravo vehabijsku interpretaciju islama koja je bazirana na nasilju. Erdoganova Turska isto tako snažno podržava islamističke projekcije ovakve BiH i projekcije Zapadnog Balkana u vidu geopolitičke konstrukcije poznate kao 'Zelena transverzala'. Tu je i prisustvo zemalja poput Katara i Ujedninjenih Arapskih Emirata. Pored toga, imate i snažno djelovanje organizovanih kriminalnih grupa. Sve islamističke grupe kroz organizovane kriminalne aktivnosti naoružavaju i obučavaju ljude, a kroz trgovinu narkotika obezbjeđuju sredstva vlastitog finansiranja i opstanka. Te terorističke organizacije štite vlasti na terenu. Vehabijske zajednice zapravo funkcionišu kao minijaturne islamske države. Žive vanustavne živote i ponašaju se suprotno svim zakonima.
ANALITIKA: Zašto napadi u BiH i Makedoniji nijesu spriječeni ako su postojala operativna saznanja bezbjednosnih službi zemalja regiona da se nešto sprema?
GALIJAŠEVIĆ: Ta operativna saznanja su operativno neupotrebljiva. Takve informacije bezbjednosne agencije u BiH dobijaju i distribuiraju nižim agencijama gotovo tri-četiri puta u toku mjeseca. Sve te informacije se mahom pokazuju kao nepouzdane i neprecizne. Ako govorimo o tome ko je zakazao u slučaju napada u Zvorniku, to je prije svega Obavještajno-bezbjednosna agencija BiH. Ta agencija se bavi sitnim prisluškivanjima, dok je potpuno podbacila kada je riječ o prisluškivanju bezbjednosno interesantnih lica. Abdulah Hasanović, koji je u stvari instruirao, zaveo i fanatizovao Nerdina Ibrića, izvođača terorističke akcije u Zvorniku, učestvovao je u ratu u Siriji i trebao je da bude predmet posebnih mjera nadzora. Da su pratili njegove razgovore i kretanje vidjeli bi napadača iz Zvornika. Imali bi uvid u njegovo naoružanje, ali bi prije svega uočili fanatizovanje nekoga ko je imao određenu ratnu traumu. Ako pogledate tumačenje ovog napada iz Stranke demokratske akcije i iz Islamske zajednice, koji kažu da je u pitanju ratna osveta, vidjećete koliko je to besmisleno. Ubijeni policajac Đurić nije imao nikakve veze sa pogibijom oca Ibrića, čak je i on žrtva rata jer je njegov otac takođe ubijen. Štaviše, i jednom ranjenom policajcu je otac poginuo u ratu, ali mu nije palo na pamet da uzme pušku i da se ušeta u džamiju kako bi se osvetio. Jedna fanatizovana žrtva rata je ubila drugu žrtvu napadajući institucije države. Iz tumačenja ovih događaja vidite da u Sarajevu ne postoji spremnost za borbu protiv terorizma, i da je terorizam u stvari pomoćni element za realizaciju nacionalnih interesa.
ANALITIKA: Kako komentarišete izbjegavanje međunarodne zajednice da osudi terorističke napade u Zvorniku i Kumanovu? Uglavnom smo imali pozive zapadnih zvaničnika na smirivanje tenzija, ali ne i oštre osude nasilja?
GALIJAŠEVIĆ: Brajan Hojt Ji je prije nekoliko dana kao zamjenik pomoćnika državnog sekretara SAD-a za Evropu i Aziju imao veliko izlaganje u Kongresu. On je terorističke događaje u Makedoniji i BiH bukvalno izbjegao da bilo kako kvalifikuje. Govoreći o Kumanovu, on je rekao da Makedonija mora da smiri politički krizu koja je kulminirala, ukoliko želi da ide prema NATO-u i EU. Nije politička kriza kulminirala u Kumanovu, nego su terorističke strukture ubačene sa Kosova i Albanije došle i pokušale da izazovu širi etnički sukob i širu destabilizaciju i podjelu Makedonije. U BiH je identična situacija. Nije socijalna politika napravila nezadovoljne Bošnjake. Puno više sirotinje imate u Bangaladešu u kojem živi 157 miliona muslimana i u Indoneziji u kojoj je njih 210 miliona. Međutim, oni ne idu ni u Islamsku državu, ni u Al Kaidu, ni u front Al-Nusra. BiH je druga država u Evropi koja u odnosu na broj stanovnika najviše učestvuje u ratu u Siriji i Iraku.
ANALITIKA: Poslije pomenutih terorističkih dešavanja poručili ste da to nije kraj i da će biti još napada. Da li dešavanja iz BiH i Makedonije mogu da se preliju i na susjedne države?
GALIJAŠEVIĆ: Ako vidite da su akteri pomenutih terorističkih napada prisutni i u Srbiji, u Preševskoj dolini, ali i u Raškoj oblasti i Sandžaku, onda znate da je samo pitanje vremena kada će se to desiti. Ako uzmete potencijal za takve akcije koji postoji u BiH, ako pogledate potencijal u Makedoniji, ako vidite Kosovo kao izvor i generator nestabilnosti, budite sigurni da će se terorističke akcije nastaviti i da mogu vrlo lako preći i granice susjednih država, uključujući i granice Crne Gore. Nijedna država Zapadnog Balkana neće biti pošteđena, bez obzira da li u kraćem ili bržem roku ulazi u NATO. Pogledajte primjer Makedonije. U zemlji je izbio rat 2001. godine kada su na njihovom tlu bili prisutni engleski i američki vojnici. Zapadne zemlje vam nijesu nikakva garancija zaštite. Vlastiti sistem bezbjednosti i prikupljanja obavještajnih podataka i njihovog pravilnog analiziranja vas jedino može zaštititi. Društvo u cjelini mora da prepozna tu prijetnju i da djeluje protiv nje svim mehanizmima.
ANALITIKA: Da li u BiH može doći do međubošnjačkog sukoba, odnosno sukoba između pristalica tradicionalnog islama i pristalica radikalnog islama saudijske provenijencije?
GALIJAŠEVIĆ: Do takvog sukoba ne može doći. Dok god su politički ciljevi BiH usmjereni ka majorizaciji Srba i Hrvata ove snage će biti u savezništvu. BiH je primjer u kome su Al Kaida i Hezbolah, Fatah i Hamas, i mnoge druge sukobljene šiitske i sunitske militantne grupe ratovale zajedno i bile u kohabitaciji upravo zbog identičnih političkih ciljeva. Neće biti unutarbošnjačkog sukoba dokle god postoje srpski i hrvatski nacionalni i politički faktori.
ANALITIKA: Kazali ste da društvo u cjelini mora da prepozna prijetnju od terorizma i da djeluje protiv njega svim mehanizmima. Na koje mehanizme konkretno mislite?
GALIJAŠEVIĆ: Tamo gdje je proces radikalizacije islamskih vjernika započet potrebno je pokrenuti veliku akciju deradikalizacije uz pomoć vjerskih zajednica, medija, političkih stranaka i drugih subjekata. Potrebno je spriječiti postojanje protivustavnih naselja koja su odvojena od države i u koja ne ulazi ni policija. U tim naseljima nema obrazovanja, živi se po šerijatskom zakonu, krši se princip monogamije, dok je poligamija legalizovana. Morate spriječiti mladiće da prihvataju te ideologije, i racionalnim, kulturnim i etičkim sredstvima apelovati da ne idu na ratna žarišta. Takođe, potrebno je spriječiti i finansiranje radikalnih islamističkih grupa presjecanjem tokova nelegalnog novca, kako bi ih onemogućili da dođu do naoružanja i vojne opreme. Posebnu pažnju treba posvetiti bezbjednosnim procedurama. Pratiti rizične grupe, snimati ih, vršiti skrivena pretresanja njihovih objekata i skrivene mjere nadzora. Ne postoji samo jedna akcija, već društvo u cjelini mora da napravi vlastitu strategiju postupanja sa takvim grupama. Jasno je i da pravosuđe mora energičnije da postupa i da kaznama odvraća stanovništvo da ne ide putem tih ideologija.
ANALITIKA: Natpisi Islamske države su se pojavili u Italiji samo dan nakon što su libijski zvaničnici upozorili da postoji mogućnost dolaska militanata na tlo Evrope brodovima sa imigrantima. U kojoj mjeri Evropi prijeti opasnost od džihadizma?
GALIJAŠEVIĆ: To je onaj fenomen koji je nazvan kao 'bijela Al Kaida'. Protiv ljudi koji su autohtono stanovništvo određenih država nema borbe osim ove koju Zapad trenutno preduzima. Zapad u stvari postavlja određene bezbjednosne zidove prema Zapadnom Balkanu. Ti zidovi još uvijek nijesu tako vidljivi, ali se donekle naziru kroz promet ljudi, migracionu politiku i finansijske transakcije sa ovih područja. Ubrzo će se vidjeti i kroz pitanje ukidanja viza, tako da će ulazak u zemlje EU ponovo biti otežan.
ANALITIKA: Kako se boriti protiv terorizma – globalno ili lokalno?
GALIJAŠEVIĆ: Gotovo da ne postoji dilema - terorizam se ne može sprječavati lokalnim mjerama. Borba protiv terorizma je ili globalna ili regionalna. Uvijek je pitanje debate da li je borbu potrebno voditi vojnim ili diplomatskim sredstvima. U suštini, borbu treba zasnovati na kombinaciji svih ovih elemenata - razmjena informacija na globalnom nivou, a operativno postupanje na regionalnom nivou država. Nema efikasne nacionalne politike u borbi protiv terorizma, jer je teroristička prijetnja nadnacionalna. Imamo posla sa grupama koje ne priznaju granice država i koje su internacionalne. Borba protiv njih mora biti takva. Pomjeranje granica je nepovratno. Kada se islamističke strukture razvijaju, one se nepovratno razvijaju. Gotovo nigdje nije zabilježen povratak unazad ili pobjeda nad tim strukturama. Na kraju su zapadne vlade bile prinuđene na određenu kohabitaciju sa tim strukturama, da ih priznaju kao političku vlast što je i bio slučaj sa Fatahom, Hamasom i Hezbolahom.
Nikola DRAGAŠ
Foto: mc.rs
